Rajko Cerović i njegova Zastava
Rajko Cerović
U dnevnom listu „Pobjeda“ od 16.03.2016. godine izašao tekst „čuvenog“ crnogorskog publiciste i književnog kritičara Rajka Cerovića, pod naslovom „Zastave“.
Pomenuti autor se široj publici nije toliko nametnuo svojim literarnim i stručnim radom, koliko idejama antisrpstva i šovinističkim izjavama, u koje je unio sav svoj (ali skromni) ljudski i intelektualni potencijal.
Prva trećina teksta je potrošena u slabašnom literarnom pokušaju gospodina Cerovića da nam prikaže kako se on sastaje sa svojim društvom u bifeu nekog hotela, te kako oni tamo, uz kafu, provode vrijeme i vode svakakve razgovore. Usput se pominje penzionerska šetnja do hotela, radi kondicije i zdravog načina života, kad god se to može.
Ali, đavo jedne prilike nije bio miran, te je gospodin Cerović prošao pored kolone svatova ispred kojih se viorila srpska trobojka! Tu je, piše autor, na semaforu, nastala „gungula i graja“, naravno od svatova sa trobojkom, i uzdah nekog čovjeka, koji je, valjda sa čuđenjem, ali samo za sebe, uzviknuo „svašta“, i nastavio svoj put.
I tu autor teksta, ničim izazvan, piše: “Mislim, što to toliko rukovodi ljude da se prse tuđom zastavom, pa čak i onda ako su po sopstvenom uvjerenju umislili da su Srbi. Mogu biti Srbi, ali ne moraju zbog toga paradirati zastavom druge države“.
Dakle, za gospodina Cerovića su Srbi umislili da su Srbi, a inače to nijesu, već su vjerovatno Crnogorci, samo što iz neznanja ili nekih drugih razloga umišljaju da su Srbi. Nečuveno! Čisti primjer govora mržnje i omalovažavanja autohtonog naroda sa ovih prostora koji, i pored svih pritisaka, čini tridesetak procenata stanovništva u Crnoj Gori.
Gospodine Ceroviću, ja sam iz Berana. Taj kraj se u narodu i u knjigama i dalje naziva Stara Srbija. Doline Lima, Tare, Pive i Morače su Srbi naselili još od prvih dolazaka na Balkan. I to, osim ostrašćenih Crnogoraca kojima i Vi pripadate, koji svoje crnogorstvo ne mjere stvarnim doprinosom crnogorskoj državi i društvu, već stepenom histerije prema Srbima, ne osporava niko. Pogledajte, recimo, „Istorijski leksikon Crne Gore“, Šerba Rastodera i Živka Andrijaševića, pa ćete vidjeti šta ovi nacionalni crnogorski istoričari pišu o Srbima u Crnoj Gori. No, nije mi cilj da gospodina Cerovića i njemu slične edukujem ili upućujem na literaturu, već da izrazim protest zbog omalovažavanja Srba i iznošenja govora mržnje.
Moji preci kao Srbi žive na ovim prostorima više od hiljadu godina, i niti su došli odnekuda niti su umislili da su Srbi.
U drugoj, gore citiranoj rečenici, g. Cerović nam, sigurno demokratski, kao zagovornik slobode mišljenja i ljudskih prava, dozvoljava da budemo Srbi, ali nam zamjera što se „prsimo“ i „paradiramo“ zastavom druge države. To su one teze velikocrnogorskih intelektualaca kojima pokušavaju da asimiluju Srbe.
Navijajmo za svoju državu, koristimo svoju himnu, zastavu i sve što je crnogorsko. Drugim riječima, budimo Crnogorci, jer imamo svoju državu, svoj jezik, svoju crkvu. Bez obzira što je ta zastava nametnuta silom većine u Skupštini, bez konsenzusa svih naroda.
Moji preci, naravno Srbi, su uz sličnu zastavu (alaj – barjak) oslobađali ovu zemlju od Turaka, tako da ona meni lično ne smeta. Ona više smeta Bošnjacima, Muslimanima i Albancima jer se na njoj nalaze tri krsta, i oni kao nepravoslavci zaziru od nje. Srbi je ne vole iz principijelnih razloga, jer nije donešena konsenzusom i dogovorom svih naroda Crne Gore.
Slično je i sa jezikom, koji nam je, takođe, nametnut silom većine u Skupštini. Iako je većinski, srpski skoro da je zabranjen u Crnoj Gori. Ljubav prema državi, jeziku, zastavi se nosi u duši. Teško ju je, mada nije nemoguće, silom nametnuti drugima.
Zapitajte se, gospodine Ceroviću, zajedno sa vlastima čiji ste izvršilac, zašto Srbi ne doživljavaju crnogorske državne simbole kao svoje. Vi ste najveći krivci za to. Vi ste kreatori politike gdje se od svojih časnih i čestitih građana na silu i vještački prave neprijatelji.
Iako gospodin Cerović i njegov „krug intelektualaca“ imaju svu neophodnu podršku i pomoć države u nametanju crnogorštine svima u Crnoj Gori, iako je to državni identitetski projekat, ipak to sporo ide. Silom nametnute ideje o identitetu se slabo primaju.
Zato se u daljem tekstu g. Cerović bavi ljudskm pravima i analizama tipa: da li su sa nevjestine strane pristali na trobojku; da li se svi svatovi osjećaju prijatno pod tom zastavom; da li će se zapjevati kakva crnogorska pjesma ili održati zdravica u kojoj je neizbježna crnogorska ratnička tradicija, a uz takve stvari obavezno mora ići crnogorska zastava, a ne srpska trobojka, itd.
Usput primjećuje, ali za sebe, kako je srpska istorija za razliku od crnogorske, nekako bez kontinuiteta, iznutra malo iskidana i isprovaljivana! Na kraju, gospodin Cerović „poentira“ uvredama gdje nošenje trobojke na svadbama naziva „nedostatkom domaćeg vaspitanja i građanske kulture“ i „perverzijama sa tolikim procentom nevaspitanja“! Tekst završava molitvom Bogu (mada je g. Cerović po mojim saznanjima ateista) da na vlast ne dođu ovi što nose trobojku!
Na žalost, dok su gospodin Cerović i njegovi u Crnoj Gori bili sporadična pojava, imali smo jednu zastavu, jedan jezik, jedan narod (nekad bi se zvao srpski, a nekad crnogorski, ali to nije isključivalo jedno drugo), jednu državu.
Sada Srbi u Crnoj Gori imaju sve dvostruko. I svoje srpsko, ali i nametnuto crnogorsko. Sada od istog oca i majke imamo dva brata gdje je jedan Srbin, a drugi Crnogorac. Jedan govori srpskim, a drugi crnogorskim jezikom.
No, gospodinu Ceroviću je malo to što nas je zavadio, povukao šavove po sred porodice, a kamoli društva, što gradi crnogorski identitet na antisrpstvu, već grubo vrijeđa i omalovažava sve što je srpsko u Crnoj Gori i van nje. U srećnim državama bi se sama oglasila tijela koja se bave govorom mržnje u medijima. Makar bi upozorili uredništvo „Pobjede“ i gospodina Cerovića. Ali, izgleda u Crnoj Gori vlada princip „Neka ga. To on vrijeđa Srbe, njih može“!
Piše: Radomir Božović
Kada Vam nečovjek kaže da niste čovjek, to je najveći mogući kompliment!
Neka vam Bog pomogne, braco velikosrbi, da se izborite sa vasom mrznjom. Zalosno je citati sto pisete i govorite. Dok god ste takvi vi nijeste ljudi, vec najveci nesrecnici koji samo znaju da mrze druge. Nikome mrznja nije pomogla, nece ni vama. Zato opametite se – vazniji su ljudi, no zastve, kape, jezici, himne itd. – i, sigurno je vaznija istina od lazi. A istina je da je ovo vasa domovina. A da je vi, svim srcem svojim, mrzite i zelite joj sve najgore. Zalosno. Zato, neka vam Bog prosvijetli umove.
Otkriven krvolok koji je pozirao sa odsjecenim glavama
Kristofer Kaze pozira sa odsjecenim glavama vojnika RS
Mudžahedin koji je u ljeto 1992. godine pozirao sa odsječenom glavom srpskog vojnika Blagoja Blagojevića na Crnom vrhu kod Teslića je francuski državljanin Kristofer Kaze.
Za njega se dugo vjerovalo da je, kao član takozvane Rubeške grupe, poginuo u okršaju sa belgijskom policijom.
Kaze je veoma blizak prijatelj Lionela Dimona, jednog od Abu Hamzi, koji je ratovao pod zastavom odreda “El mudžahedin” ili El mudžahid (kako ih neki nazivaju), a po zanimanju je ljekar i radio je u bolnici u Zenici, piše današnji “Fokus” pozivajući se na neimenovane izvore. Prema “Fokusovom” izvoru, francuske obavještajne službe već neko vrijeme pokušavaju da od nadležnih u BiH dobiju informacije o Kazeu, budući da je on, odmah po izbijanju rata u BiH, stigao na ove prostore i pridružio se islamskim ratnicima u borbama protiv Vojske Republike Srpske.
“Fokusovi” sagovornici navode da je Kaze u BiH živio pod najmanje tri imena i to Abu Džafer, Abu Ibrahim iAbu Muhamed, te da su mu upravo ti lažni identiteti pomogli da se iz Francuske, posle niza skandala i prevara koje je izazvala “Rubeška grupa”, tajnim kanalima prebaci u BiH i tu živi možda čak i danas.
Član Ekspertskog tima Jugoistočne Evrope za borbu protiv terorizma i organizovanog kriminala Dževad Galijašević rekao je da Kazeovi zaštitnici znaju da li je on u BiH ili ne, ali da to neće reći ni francuskim ni domaćim službama.
Prema njegovim riječima, Kazea i Dimona ne povezuje samo “Rubeška grupa”, kojoj su francuske vlasti na teret stavljale pripremu atentata na nekog od članova G-17, te niz oružanih pljački i razbojništava u Francuskoj, nego se obojica dovode u vezu sa navodnom humanitarnom organizacijom “IGASA”, jednom od finansijskih paravana Al Kaide, kojoj se pripisuje i pokušaj atentata na pokojnog poglavara Katoličke crkve papu Jovana Pavla Drugog tokom njegove posjete Banjaluci 2003. godine.
On smatra da će francuski obavještajci teško doći do validnih podataka o Kazeu ili bilo kom drugom islamskom ratniku, jer su oni i danas u BiH zaštićeni sa najmanje tri prstena, ali vrijeme polako otkriva sve detalje i vodi nas ka tragu razbojnika.
“Prvi prsten je vrh Islamske vjerske zajednice, predvođen rejsom Mustafom Cerićem, koji je i najodgovorniji za dovođenje i masovnu naturalizaciju mudžahedina. Drugi prsten čini Savjet za odbranu i bezbjednost SDA, stranke koja je još 1990-ih godina širom otvorila vrata BiH Arapima, dok treći prsten predstavljaju operativci CIA, koji su od samog početka znali sve o pridošlicama u BiH, ali zbog drugih interesa nisu htjeli da reaguju, niti da traže njihovo proterivanje”, ali danas imaju skroz dugačije vidjenje ovih terorista i već dostavljaju važne podatke službama, pojasnio je Galijašević.
Slučaj:
U minulom ratu Šemsudin Mehmedović (Ratni načelniku policije u Tešnju) se bavio glavama i sudbinama tog grada, veli Galijašević.
Sve je krenulo dolaskom mudžahedina, a Mehmedović im je bio glavna konekcija.
Ekrem Mujanović, Muhamed Članjak, Hakija Užičanin i Mustafa Cerovac tražili su od Šemse njihovu eliminaciju, ali je sve bilo badava.
U žučnoj raspravi čak je Članjak Šemsi opsovao i Boga, a Ajanović iz Mehmedovićeve policije poslao pismo Aliji Izetbegoviću.
Međutim, zbog sukoba Armije BiH i HVO, Izetbegović je u Tešanj stigao tek nakon dvije godine.
Tada u Tešnju Izetbegović smjenjuje kompletan politički vrh Tešnja koji je bio protiv Mehmedovića i mudžahedina. Ajanović, Članjak i Cerovac osnivaju potom SBiH u Tešnju, a Užičanin prelazi u SDP.
Ratnom načelniku policije u Tešnju, Šemsudinu Mehmedoviću, danas potpredsjedniku SDA i poslaniku te stranke, u septembru 1992. godine mudžahedini su na poklon u Stanicu policije donijeli tri odsječene glave srpskih vojnika! Ovaj događaj pokazao je samo da je Mehmedović i tada u svojim rerdovima imao insajdera, koji je kao zaštićeni svjedok obznanio ovo javnosti.
Odsječene srpske glave iz baze u selu Jablanica donio je mudžahedin po imenu Zeid, koji se, u pratnji policajaca Envera i Amira Beše, te Besima Sejdića, dovezao pred policijsku stanicu u Tešnju u terenskom vozilu.
– Zeid je uzeo prtenu vreću i unio je u zgradu policije, bacivši je na sto dežurnog policajca Hakije Hadžana, koji je ishitreno upitao: „Šta ste to donijeli, braćo?»
Zeid je na to odgovorio: “Što je načelnik tražio, mi smo uradili”.
Donijeli smo, brate, tri vlaške glave njemu na poklon – ispričao je ovaj svjedok.
Svjedok navodi i to da je Mehmedović došao u stanicu na poziv dežurnog policajca, koji je putem motorole koristio šifru „Hum 101».
– Dežurni policajac radosno mu je saopštio da su braća iz Jablanice donijela hediju i da on traži muštuluk.
Nedugo zatim došao je Šemso (Mehmedinović) u društvu Emira Ahmetovića.
Tada je Zeid uzeo vreću i istresao glave u hodnik – navodi svjedok u ovom stravičnom iskazu.
Prema daljim navodima svjedoka, Mehmedović je pljunuo u pravcu odsječenih glava i rekao da je šteta što su odsječene samo tri.
– Da ste, bogdo, odsjekli i hiljadu drugih – rekao je Mehmedović.
Svjedoci iz Tešnja pričaju da su odsječene glave kasnije odnešene u ovdašnji Dom zdravlja i da su kasnije bile neko vrijeme istaknute na srednjovjekovnoj tvrđavi u Tešnju nabijene na kolčeve.
Prema iskazu svjedoka, Šemsudin Mehmedović je odjednom naredio policajcima Emiru Ahmetoviću, Smailu Smailbegoviću i Hakiji Hadžanu da pokupe odsječene glave i zakopaju ih na tajnu lokaciju u okolini Tešnja.
Prilikom iznenadne kontraofanzive i oslobađanja sela Jasenova, borci Vojske Republike Srpske su zaplijenili foto-dokumentaciju ovog zločina, lična dokumenta odreda, strane valute novca, drogu, inostrano oružje itd. od odreda “El mudžahedin” koji su pobjegli sa svojih položaja pred vojnicima RS.
Tako se i došlo do dokaza i ovih stravičnih fotografija koje su pred vama.
Šemsudin Mehmedović poslanik i zamjenik predsjednika SDA u Parlamentu BiH.
Šemsudin Mehmedović je, zajedno sa ratnim komandantom u Tešnju Mustafom Cerovcem, na čelu liste na kojoj su devetorica koji se sumnjiče za odgovornost za zločin na lokalitetu Crni vrh između Tešnja i Teslića, kada su na svirep način odsjecanjem glave života lišeni zarobljeni srpski vojnici. Blagoje Blagojević, Nenad Petković i Branislav Đurić su sa konjskom zapregom, raznoseći hranu vojnicima VRS na položajima, zalutali na neprijateljsku teritoriju, što je bilo kobno za njih iako nisu učestvovali u borbama.
Šemsudin Mehmedović je priznao da se vodi istraga protiv njega, poručivši da zna svoju prošlost i da oni koji misle da ima i njegovih nečasnih radnji to treba i da dokažu na sudu.
Mehmedović je, podsjetimo, od 1991. do 1993. godine bio načelnik Policijske stanice u Tešnju, a između 1993. i 1995. godine i načelnik Centra službe bezbjednosti Doboj sa sjedištem u Tešnju.
Član je i jedan od osnivača Stranke demokratske akcije (SDA) od 1990. godine. Od 2002. do 2005. godine bio je član Glavnog odbora ove stranke. Na 5. kongresu SDA, održanom u maju 2009. godine, izabran je za potpredsjednika stranke.
Član je Kantonalnog odbora SDA Zeničko-dobojskog kantona (ZDK) od 1995. godine, a član je i Općinskog rukovodstva SDA Tešanj, čiji je predsjednik od 2005. godine.
Šemsudina Mehmedovića je SIPA vec hapsila zbog ratnog zločina nad srpskim civilnim stanovništvom na području Općine Tešanj, a sad ima i dodatnu aferu da je izdavao naredbe za hvatanje Srba i njihovo privođenje, te je lično učestvovao u nekim mučenjima, ispitivanjima i iznuđivanju priznanja od srpskih civila, koje je prisiljavao da služe u takozvanoj Armiji RBiH, a potom im onemogućavao napuštanje područja opštine Tešanj.
Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) otkrili su u 2013. godini na području Tešnja veliku količinu zakopanog vojnog naoružanja, municije i eksplozivnih sredstava, i prema policijskim informacijama, riječ je o najvećoj količini ubojitih sprava pronađenih od prethodnog rata do danas.
Spekuliše se da je “Mehmedović lično naredio da se oružje skladišti i sakrije, te dio proslijedi za naoružavanje mudžahedina širom svijeta, a potom opet dopuni kako bi imali veliku bazu naoružanja u srcu BiH”
Od ranije je poznato da je BiH u fokusu zbog naoružavanja i ilegalnog izvoza oružja u zemlje pod embargom.
Uporedo s tim vodi se i istraga protiv pojedinaca iz Ministarstva odbrane BiH, a zbog ilegalne prodaje oružja iz zemlje.
Šemsudin Mehmedović, funkcioner SDA, i ranije je bio u fokusu javnosti, i to zbog navodne podjele oružja građanima, zbog čega je protiv njega vođen sudski proces.
Mehmedović je, prema optužnici koju su ranije objavili mediji, naredio da se iz policijskog magacina u Zenici dislocira 500 pušaka argentinki i 50 heklera, 38.000 metaka kalibra 7,62 mm i 90 granata za RPG.
Oružje i municija su podijeljeni na području Zenice i Tešnja.
Ipak, klupko oko Šemsudina Mehmedovića je sve tanje.
SIPA (Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu), navode da je dokaza dovoljno kako bi se sve priče povezale, ali ipak neće da iznose detalje u javnost zbog istrage koja je u toku.
Dok istraga traje, Šemsudin uživa u blagodatima i bogatstvu koje je stekao (većinom je sve pametno pretvorio u nekretnine, a dosta toga prepisao na treća lica, ukoliko bi došlo do provjere imovine), a iz dobro upućenih izvora saznajemo da je u Jelahu, Tešnju i okolini pola lokala i zgrada u njegovom vlasništvu.
Pitamo se samo otkud mu lova?
Tags: Abu Džafer, abu hamza, Abu Ibrahim i Abu Muhamed, Akcija Ozren, Amir Bešo, armija bih mudzahedini, Besim Sejdić, Blagoje Blagojevic Teslic, Crni Vrh, crni vrh teslic, dzevad galijasevic, Ekrem Mujanović, el mudzahedin, el mudzahid, Emir Ahmetović, Enver Bešo, Hakija Hadžan, Hakija Užičanin, Hum 101, Jasenova, Jelah tesanj, Kristofer Kaze, Lionel Dimon, masakriranje vojnika, Mudzahedini teslic,Muhamed Članjak, mustafa ceric, Mustafa Cerovac, odsjecene glave teslic, rubeska grupa, Šemsudin Mehmedović, semsudin mehmedovic tesanj, Smail Smailbegović, Teslic, vojska rs blagoje blagojevic
Neka vama Bog pomogne sto na Analitici i ostalim ekstremnim portalima na najbljutaviji nacin vrijedjate srpski narod.
Evo vam juče i ratni NATO brod u luci Bar sa ogromnom turskom zastavom koji je cijelo vrijeme puštao vrlo glasno ono njihovo odvratno zavijanje i urlikanje koje oni zovu muzikom! Kakvo poniženje za građane Bara, dolazi da ih u rođenoj luci ponižava brod države koja ide u novi osmanski pohod na Balkan i Evropu, koja otvoreno podržava teroriste iz ISIL-a i trguje oružjem, opijatima i ljudskim organima sa njima, dok ubija i istrebljuje manjine, intelektualce, novinare!
Rožaje: Za Bajram sklonili zastavu Crne Gore
Tokom vjerskog praznika Bajrama, koji se slavio od prošlog petka do ponedjeljka, na zgradi lokalne uprave u Rožajama nije bilo crnogorske zastave na jarbolu na kojem se stalno nalazila od sticanja crnogorske nezavisnosti.
U tom periodu na zgradi se nalazila samo bošnjačka zastava, prenose mediji.
U Odjeljenju bezbjednosti su saopštili da nijesu primijetili da na jarbolu opštine nije bilo crnogorske zastave, te da zbog toga nijesu preduzimali nikakve mjere iz svoje nadležnosti.
Predsjednik opštine, Ejup Nurković, je kazao da nije znao da li je ili nije bila crnogorska zastava okačena na zgradi lokalne uprave. On je rekao da je barjak u petak, inače prvi dan proslave Bajrama, oborio vjetar koji je duvao toga dana u Rožajama.
Turska zastava u Rožajama na obilježavanju pada Carigrada
Da su u Crnoj Gori na djelu dvostruki aršini svakodnevno imamo potvrde, pa tako policija, uz kazne, otima srpske zastave u Kolašinu, dok se, recimo, ne usuđuje da dira ogromnu tursku zastavu u Rožajama.
Turska zastava istaknuta je povodom obilježavanje otvaranja vjerske škole u Rožajama, a interesantno je da je čitav događaj usko povezan sa godišnjicom pada Carigrada, odnosno turskog osvajanja najveće hrišćanske prestonice tog vremena.
Ovaj događaj u Rožajama je, takođe, posebno zanimljiv u kontekstu nasrtaja režima na svatove sa srpskim zastavama u Kolašinu. Podsjećamo, policija je tada oduzela srpske zastave, a svatove prekršajno procesuirala, što predstavlja klasičan primjer diskriminacije Srba.
S druge strane zgrada u Rožajama je maltene zaklonjena ogromnom turskom zastavom, ali je „promakla“ budnim čuvarima novodukljanskih tekovina.
Članovi Otpora pušteni nakon dva sata ”informativnog razgovora”
• nedelja, 21 februar 2016 17:09
Članovi Građanskog pokreta Otpor, Petar Šćepanović i Aljoša Turović pušteni su nakon dva sata ”informativnog razgovora”, zato što su fotografisali nepropisno parkirane automobile sa službenim registarskim oznakama ispred pdgoričkog restorana ”Dali”.
Studenti Petar i Aljoša bili su u povratku sa protesta koji je organizovala građanska grupa „KANA – Ko ako ne arhitekt“.
Kao što je poznato Podgoričanima, tu se nepropisno, bahato parkiraju automobili iz pratnje Mila Đukanovića, ugrožavajući saobraćaj i izazivajući revolt vozača i pješaka. Jedan od snimljeniih, parkiranih automobila je bio sa oznakom PG CG 003.
Petar i Aljoša nijedan zakon nisu prekršili, dok vlasnik vozila registarskih tablica PG CG 003 jeste. Dobrodišli u demokratsku državu! Dobrodošli u Crnu Goru!
Crnogorski ustaše
Jedan fenomen koji je svoje konačno lice pokazao u drugom svjetskom ratu, malo je poznat široj javnosti. Do skora je i sakrivan i guran pod otirač zbog sramote i štete koju je mogao da napravi nekadašnjoj srbijansko-crnogorskoj „slozi“….bratskoj srpskoj slozi.
Da bi objasnili ovaj fenomen, moramo se vratiti malo nazad kroz istoriju u doba kraljevine Crne Gore i njenog suverena knjaza a kasnije i kralja…Nikole I Petrovića Njegoša.
Crna Gora, koja je ustrojena po principu jedne vojne krajine iliti gerilske države, zbog velikosrpske državotvorne ideje koju je baštinila kroz dinastiju Petrovića…ali je baštinila i srpski nacionalni etnos, srpsko pismo, srpski izvorni jezik , istoriju i običaje…ne bez razloga Crna Gora je kroz istorIjU zvana Srpska Sparta.
Tako je bilo sve do dinastičke borbe između dvije srpske kraljevske kuće za presto velike države za koju su se borili Karađorđevići i Petrovići, balkanskih ratova i prvog svjetskog rata te ujedinjenja Crne Gore i Srbije na famoznoj podgoričkoj skupštini 1918.
Protivnici ujedinjenja Srbije i Crne Gore su podstaknuti izbjegličkom vladom svrgnutog kralja Nikole podigli oružani ustanak 1919 koji je ugušen , ali je odnio dosta života i u bratske odnose dvije države zauvijek unio sjeme zla.
Sekula Drljević i Savić Marković Štedimlija
Čovjek zbog koga je ovaj topik i dobio tako zvučan naziv u vrijeme tzv.Božićne pobune 1919. i ujedinjenja dvije države, bio je jedan od vatrenih pobornika ujednjenja…čak je o tome ostavio i pisanih tragova…dr.Sekula Drljević, kandidat za ministarsko mjesto u Beogradu.
Igrom sudbine velikom „unionisti i borcu za ujednijenje“ je ta fotelja je izmakla a on osvetoljubljiv i buntovan kakav je bio a istorija i vrijeme posvjedočili…okrenuo ćurak naopako te osnovao u Podgorici 1925. (separtističku) Seljačku stranku, ali kako je slabo imao pristalica napustio je i pridružio se Hrvatskoj seljačkoj stranci Stjepana Radića i tako iz svoje bolesne mržnje i osvetoljubivosti postao jedan od ideologa budućeg ustaškog poketa a kasnije u toku rata jedan od njegovih njegovih idejnih vođa blizak Paveliću.
Tokom sudskih procesa u bivšoj Kraljevini Jugoslaviji, kao advokat besplatno je branio komuniste i pripadnike ustaškog pokreta te zaslužio počasno mjesto u budućoj Pavelićevoj NDH.
Bio je prvi zagovornik crnogorske nacije, tzv. crnogorske pravoslavne crkve i crnogorskog jezika, zasteve i himne koje je još u toku rata pokušao da ostvari uz pomoć NDH i Italijanskog okupatora. Italijani su ga brzo pročitali i uvidjevši da u tadašnjoj Crnoj Gori nema nikakvo uporište protjerali…ali su ga Pavelić i njegove ustaše dočekali raširenih ruku u Zagrebu, jer je kao Srbin bio posebno voljan da radi protiv Srbije i Srba uopšte, što je Hrvatima posebno imponovalo.
Sa prijateljem i istomišljenikom Savićem Markovićem Štedimlijom iz Pipera u Crnoj Gori radili su na uspostavljanju tzv. Hrvatske Pravoslavne Crkve te kao ideolozi ustaškog pokreta krivi za brojne srpske žrtve koje su iz toga proistekle.
Pored Sekule Drljevića i Savića Markovića Štedimlije izroda iz Crne Gore je bilo još koji su zajedno sa njima „radili“ na „obnovi“ crnogorske državnosti, ali zbog nemogućnosti direktnog uticaja na Crnu Goru, svoje bolesne ideje i experimente sprovodili nad Srbima u Pavelićevoj državi.
Za vrijeme rata pisali su Knjige ali i članke u ustaškim novinama i podstrekavali na zločine prema Srbima.
I jedan i drugi su proglašeni za ratne zločince. Sekulu Drljevića su u Austriji u jednom hotelu gdje se skrivao čekajući vezu da se prebaci za Lat.Ameriku ubili Đurišićevi četnici sveteći svoga komandanta koga je ovaj na prevaru ubio u Jasenovcu, dok je drugi odrobijao u Jugoslaviji dio nekave ionako male kazne od samo nekolike godine ali je izlaskom na slobodu u komunističkoj Jugoslaviji posebno za vrijeme MASPOKA nastavio svoju antisrpsku politiku sve do svoje smrti u Zagrebu 1971.
U ustaškoj Hrvatskoj Reviji u Minhenu je povodom njegove smrti napisano doslovno ovo: “ U Zagrebu je 25.siječnja ov.g. umro a 28. sahranjen na Mirogoju Savić Marković Štedimlija, ugledni publicista i veliki prijatelj hrvatskog naroda“.
He , he, jes sve je ovo bila „stara Srbija“ , odole do Tokija, ha , ha , e bolest je svačija .
Sve je to Velika Srbija, Mishja ( nemam onu guku na s pa ne znam kako se zoveš avetinjo. Lažno se predstavljaš). Veelika, jado. A ne može biti Srbija mala! Ka ni Srpska Crna Gora što ne može biti mala. Jok ona! Što Velika smeta Šćip’tarima, znamo. Smetaju li oni nama? Jok. Ka ni buva kučku što ne smeta. A i đe bi buva do na kučka? Ka ni mene što ne smeta tvoja guka na ime.
Jedva Djokovic uze set u taj breku,njega je nagovorio ovaj Vajda da se pise Srbinom kao Sima Njegosa a i onaj Pilic mi je sumnjiv.
Mišja krezubašu, kako da te ubjedimo da je avnojevska CG uvijek bila dio Srbije ako nećeš da se obrazuješ i da proučavanjem samostalno spoznaš tu činjenicu? Dovoljno ti je da pročitaš Mavra Orbinija.
Protuva poput Cerovića bi bila oduševljena, naravno, svim crnogorskim šovinistima „velika Albanija“ je rezervna domovina, a „islamski kalifat“ rezervna vjerska zajednica!
Rajko k’o Rajko. Ista pesma godinama. Nego, nešto mislim da li bi Rajko reagovao kako je reagovao da je sreo kojim slučajem svatove sa albanskom zastavom…….
O toj nesrećnoj osobi to jest starom šupkaču ne treba trošiti riječi.
Sekula zaista si u pravu i terminološki i naučno.Naziv stara Srbija se zadržao u Polimlju i okolnim krajevima kao i za nas u staroj Hercegovini.A u stvari sve su to samo stare Srpske pokrajine i ako Bog da dijelovi jedinstvene Srpske države.
A jesu li u Polimlje i Hercegovinu nosili fesove ili crnogorske kape ?
Evo viđi : http://portalanalitika.me/clanak/222685/fes-srpska-nacionalna-kapa-19-vijeka
Ucitelj Sima Sarajlija zaveo sve Petrovice i genijalnog Njegosa kao da su mala djeca…Jadnici kako ste bolesni!
https://www.google.me/search?q=njegos&rlz=1C1SAVI_enME543ME543&espv=2&biw=1600&bih=861&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwj4ma6LkszLAhWiYJoKHQAuApwQ_AUIBigB&dpr=0.9#tbs=simg%3Am00&tbnid=qiG1YaGnUF7vuM%3A&docid=qN97fHe1M-mW_M&tbm=isch
Evo Ivo malo argumenta ,da ako Njegoša ne privode neki izvanjci?
Naravno da su Berane stara Srbija .Svi to znaju.I Šerbo i nesretni Andrijašević.A ako je ovaj jado iz Drobnjaka onda obruka staru Hecegovinu.Ali svi nesoji i požmirepi su isti.
Bajo, nije samo Berane već je cijela teritorija avnojevske CG bila dio Srbije. Ako izuzmeš četiri vijeka pod Osmanlijama, Crna Gora je skoro cijelu istoriju bila dio Srbije. Naravno, ne moderne države Srbije već feudalnih tvorevina Vlastimirovića, Vojislavljevića i Nemanjića koje su upravljale srpskim nacionalnim prostorom. Bila je i dio moderne Srbije nakon oslobađanja od Austrougarske.
Daj ljudi pustite ovu protuvu uliznicku ko njega smatra za ozbiljno.
Ovako su Cerovići pisali o sebi 1912. godine.
http://postimg.org/image/8rumkoolf/
Onda mu Rajko C. dođe nekakav Cerovićevski – isprdak? Kažu da u svakoj porodici mora biti neko takav. Eto, mediji su skoro objavili da Staljin ima neku (pra)unuku-pankerku u Americi – po slikama, cura je prava mala nakazica! Nisam obožavatelj lika J.V.DŽ. Staljina, ali je jasno da je, sa ovakvim potomkom, on mnogo srećniji od starih Cerovića. Bolje da ti potomak bude pankerica i budalica, nego osvedočeni špijun i ližisahan!
Sto godina prije toga pop Milutin Cerović, otac kasnijeg vojvode Novice, je na poziv Karađorđa organizovao ustaničke čete u Drobnjaku, Uskocima i Gornjoj Morači. Većina njih je kasnije otišla u Šumadiju i učestvovala u oslobađanju Srbije. A danas ova olinjala budala Rajko kaže kako je zastava Srbije strana a turski alaj-barjak „naš“.
pusti tu Cerovinu neka šeta po gradu kao stari manijak i neka se okreće ili zijeva. ja ne priznajem pečenu kokošku ni himnu.
Citiraću svoj komentar o Danilu Burzanu, samo ću promjeniti ime: „Neće mnogo vode proteći Moračom a Cerović će da crkne, rodbina će jedva čekati da ga ukopa i da ga se trsi, za tri godine će mu grob na Čepurcima zarasti a za pet se potpuno urušiti. Neće za deset godina biti nikakvog traga da je ikada postojao ikakav Rajko Cerović i onda se postavi pitanje u čemu je svrha doušničkog radnog i životnog vijeka prosječnog političkog crnogorca.“
Odlična analiza pojava tipa Cerovića g. Božoviću. Nema se što dodati no oduzeti. U Boki je inače trobojka najdominantnije obilježje na svadbama, pa tako u Kotoru, Herceg Novom, Tivtu i Budvi nema nedjelje, a da se ne zavijori trobojka. Veoma rijetko se može vidjeti ovo što liči na alaj barjak. Jedini je problem što su cerovićizmi uz ostale negativne izme doprinijeli da je u CG svadbi sve manje, a time i djece. Ovakvi likovi ne vide suštinu problema te je manje i Srba, ali i Crnogoraca i svih drugih koji u ovoj državi ne mogu da sastave kraj sa krajem. U Duklji se u oblasti nataliteta ni Šiptari ne snalaze baš najbolje.
Čovjek koji je skoro cio život proveo u ideologiji odnosno takvom društvu misli na takav način čak i kad ideologije više nema. Stvoriće se nova, sasvim je nebitno. Važan je koncept na koji je on navikao da vidi stvarnost i da sagledava šta njegovu stvarnost ugrožava: koncept svake ideologije je jednoumlje. Svi moramo da mislimo isto – ko ne misli kao ja znači da je neprijatelj države. Znači da je opasan. Znači da ruši ono što ja gradim. ako nije saglasan sa mnom – znači da je protiv mene – ovo su sve fobije iz vremena komunizma, koje su ljudi nažalost, plaćali životima.
Stoga: ko ne nosi zastavu koja ja volim, on je neprijatelj države, ovog naroda, lažni neki….
Uostalom, ako ćemo pošteno, crvena boja na Krstač barjaku npr. je značio da smo u krvi do koljena, i da se borimo sa Turcima. Trobojka označava slobodu koja je u krvi izvojevana (crvena boja) i postojanje duhovnosti u narodu. Zato ona, čisto logički, zdravorazumno predstavlja zastavu koja govori o nama.
Šta nam predstavlja zastava Crne Gore? Da smo još u krvi do koljena? Ili nam možda sluti, pošto nam se NATO ideologija prodaje kao „sjajna budućnost“ da ćemo opet biti roblje.
bravo Radomire lijepo napisano odličan 5
Kad je čovjek siguran u sopstveni identitet ne smetaju mu druga zastava, drugo mišljenje, različitost koju vidi spram sebe. On vidi sebe i drugog „razgraničenog“ od sebe. Samo onaj koji ne zna koji traži identitet u masi strahuje da će ga sigurnost identiteta nekog drugog čovjeka ugroziti.
Podguzna muva svakog rezima, naviklo se na Drzavne jasle. Tako ce taj Cerovic pisati kako nije zna da je Milo kriminalac itd.
tesko je shvatiti da se kraj priblizava,nije to lako ,ali mrznja prevazilazi bice koje u njemu bitise,i kao da hoce da poruci „jos smrdim zar ne osjecate“,balega kad se osusi nije ni za djubrenje zemlje ,moze samo da posluzi kao ogrijevni materijal,!
jesu li i vase babe i prababe lezale s turadma 600 godina dok su im muzevi setali opanke oko kuce,jeli u toj vasoj staroj srbiji vazio zakon prve bracne noci jesu lise i vama ka u srbiji turcili svestenici jesu li turci prodavali gole srbe i srpkinje na pazare u jedrene i skoplju jesu li zidane sroske glave i u svemu tome se razlikujete od Crnogoraca zbog cega Crnogorci ni maniti nikad nebi bili srbi