Radulović: Odluke u Trstu nose mnoge mogućnosti za zemlje Zapadnog Balkana

Poruke sa Samita zemalja Zapadnog Balkana u Trstu su jasne bilo da je u pitanju EU, Zapadni Balkan ili Crna Gora. Toga treba da budu svjesni svi u Crnoj Gori, posebno oni koji čine pravu alternativu. Normalno, onu alternativu koja želi i zna da procese analizira u punoj mjeri i na njih reaguje adekvatno i sveobuhvatno – poručio je prof. dr Branko Radulović, član Predsjedništva DF-a i zamjenik predsjednika PZP-a.

Prema njegovim riječima, samit u Trstu i odluke koje su donijete proizvod su četvorogodišnjeg dogovaranja, počev od inicijative Hrvatske i Slovenije na Brdu – Brionima, zatim konferencija u Berlinu, Beču i Parizu.

„Balkan se integriše u jedinstveni ekonomski prostor sa slobodnim protokom roba, usluga, kapitala i radne snage. Podržan je i višegodišnji Akcioni plan, EK je osnovala Transportnu zajednicu, odobrila sedam investicionih projekata, koje će finansirati sa 535,8 miliona €. Dodik je, valjda kratkoročno, odložio da i BiH, kao ostali, potpiše Ugovor o Transportnoj zajednici i tako aktivira realizaciju četiri privremeno suspendovana projekta“, naveo je Radulović u saopštenju koje u nastavku prenosimo u cjelosti:

Spekulacije i činjenice

Mnogo je spekulacija oko toga šta želi EU sa inicijativom jedinstvenog ekonomskog prostora zemalja Zapadnog Balkana. Zamjenu za EU, sigurno ne. Ekonomsku uniju sa jedinstvenom carinskom, monetarnom i fiskalnom politikom, sigurno ne. Dozvoljena je puna autonomija svakog činioca u pogledu kreiranja ekonomske politike. No, jačanje angažmana, kupovanje vremena, povećanje entuzijazma za proces proširenja, relaksaciju odnosa, odstranjivanje barijera, smanjenje uticaja Rusije i Kine, to sigurno da.

Suština, kada je u pitanju EU, je da li će moratorijum na proširenje biti i poslije 2020., da li će geopolitika a ne kvalitet reformi i dostignuti stari i novi kriterijumi biti toliko značajna, da li će autokrate i dalje biti „čuvari“ mira, da li će se mijenjati postojeći, nedjelotvorni, instrument proširenja, kakva i kolika će biti podrška Zapadnom Balkanu, što konkretno nosi plan „Berlin-plus“ njemačkog ministra Gabrijela, koliko će biti „težak“ Fond za regionalni razvoj, jednu ili nijednu, tri ili čak tridest milijardi eura, zavisi od dolazećih izbora, prije svega onih u Njemačkoj i Italiji. Odnos prema Zapadnom Balkanu i budućnost same EU zavisi će od toga koja će politika pobijediti.

Odluke u Trstu nose mnoge mogućnosti za zemlje Zapadnog Balkana. Koliko će one to iskoristiti, koliko će biti infrastrukturno i ekonomski funkcionalne zavisi od pragmatizma i dosljednosti samih činilaca. U kojoj mjeri i kojim tempom će se kumulativno iskoristiti finansijska sredstva iz različitih fondova i izvora za izgradnju saobraćajne mreže, IT-integracija, regionalnu mobilnost, naučnu i obrazovnu povezanost i druge projekte, prioritetno će biti subjektivnog karaktera. Činjenica da su odobrena finansijska sredstva usmjerena, prije svega, za izgradnju dva koridora: Beograd-Priština-Tirana i Beograd-Sarajevo pokazuju dovoljno.

Crna Gora će se suočiti sa punom istinom, da nije nikakav ekonomski „tigar na Balkanu“, već najgora od najgorih. Suočićemo se sa činjenicom da na tržištu od 20 miliona potrošača nijesmo konkurentni ni kada su u pitanju robe, ni znanje, ni radna snaga. Suočićemo se sa istinom o neizgrađenosti institucija i zaostalosti tržišta kapitala. Naši spoljno-trgovinski bilansi biće još gori. Potvrdiće se promašenost načina izgradnje saobraćajne infrastrukture, bilo da se radi o vremenu izgradnje, „dubini“ investicija ili finansiranju. Činjenica da od tih velikih para koje plasira EU kroz razne fondove, Crnoj Gori je namijenjeno šesnaest miliona, pokazuje naše reformske kapacitete i privredni rast. Otužno je kad se Marković hvali „stezanjem kaiša“ sirotinji, kad Nurković ne zna kako će se izgraditi ostatak autoputa. Da ne pominjem toliko neophodnu brzu saobraćajnicu na „toploj strani“ od Hrvatske do Albanije. Što reći na izjave Sekulićke da je Vlada uspjela da očuva industriju aluminijuma i čelika, pa se pitam da li je ona svjesna kakve je kriminalne ugovore potpisala, da se izvozi preostali crveni boksit i ekonomski i razvojno ubija Crna Gora. Neka posjeti aluminijumsku industriju u zemljama u okruženju, pa će saznati da se na primjer u Širokom brijegu u BiH proizvodi i prerađuje aluminijum srednjeg tehnološkog sadržaja, čija cijena je veća od 10.000 evra po toni. O promašajima i stanju u elektro-energetici i u mnogim drugim nazoviindustrijama suvišno je govoriti.

Ekonomski program DF-a, zbog odluka ostatka opozicije, ostao mrtvo slovo na papiru

Puna istina je da se Crna Gora nalazi u velikim ekonomskim i socijalnim problemima i da će pod ovim režimom sve dublje tonuti. Rješavanje tih problema je veoma složena matematička funkcija. Za to sve manje ima pameti i pravih pregaoca. Univerziteti i akademija biološki, a i u drugom smislu lagano zamiru. Od ekonomski analitičara sve manje analitike. Na političkoj sceni sve je glasnija isprazna priča. Konkretno, za Bečićeve Demokrate to je visoka matematika kojoj nijesu dorasli, a na ovaj način kako rade neće nikad. Nije mnogo bolja ni Abazovićeva ekipa sa „potvrđenim“ kadrovima. Krivokapić ne može sebe abolirati od saučesništva, čuli smo od njega mnoge neslavne makroekonomske rekorde i sumorne perspektive, ali ne i pravu istinu o tokovima novca i optimalna rješenja. Milić uništava što je nekad dobro bilo u SNP-u. Ni Lekićevoj ni Danilovićevoj struji ekonomija nije bila jača strana. Bez lažne skromnosti, Demokratski front sa svojim inicijativama, programima i ponuđenim konkretnim rješenjima je jedini politički subjekat koji nudi optimalna rješenja ekonomskog i socijalnog prosperiteta. Nažalost, zbog odluka ostatka opozicije, sve to je „mrtvo slovo na papiru“.

Jesen je krajnje vrijeme da se alternativa okupi i da zajedno damo puni demokratski odgovor ovom i ovakvom režimu. Slobodni prijevremeni izbori na svim nivoima, zajednički nestranački predsjednički kandidat i usaglašena optimalna ekonomska platforma je potreban i dovoljan uslov za akciju. Ukoliko i dalje se nastavi da se lični i partijski interesi stavljaju ispred javnog, DF će svojim putem.