Лука Радоњић: Протест је саставни дио грађанске културе и романтика улице
1 min read
Протести су опет у нашем граду. Касне, али су стигли. Подгорица са заставама и шаторима, енергијом и снагом која дише из парола и скандирања, подсјећа на велике градове. О организаторима немам повољну политичку оцјену. Но, на протест не позивају само организатори, позива ситуација, позива будућност, све оно што критикујемо током године, све чиме смо незадовољни. А истрајан и миран протест најбољи је одговор на то.
Десетине старијих жена међусобно спојених рукама са својим синовима, формирале су живи зид и стале спрам кордона полиције, „уносећи се у фацу“ шлемовима и штитовима, гледајући пркосно у државу која их је оставила. Мирно и достојанствено, али снажно и одлучно упућивале су критике, након чега им се придружују млађе жене, провокативнијег речника и гардеробе. Издваја се дјевојка коврџаве косе покупљене у реп, са ранцом на леђима и марамом око врата. Узвикује: „Ми смо слобода! Слобода се не хапси! Хапси се корупција!“
Било је то Љето Господње 2001. године у Аргентини. Света земља Аргентина на самом уласку у нови миленијум спотакла се о грешке сопствених политичара али је устала. Протестима. И одбранила достојанство. Баш као што су то радиле и друге земље, прије и послије ње, одговарајући изазовима временима и задатку који историја шаље.
Ниједан протест не пролази без замјерки а замјерке овом су различите: некоме смета србијанска застава, некоме државна, некоме бошњачка; неко у организаторима види четнике, неко усташе, неко преваранте; то су утисци и мишљења на које свако има право. Мени лично, пажњу су скренули некултивисани, примитивни ликови из репертоара „Ааа виђи шатор, аа шатор ка’ циган“. Шатори на политичким протестима коришћени први пут у Паризу, присутни били у Лисабону, Буенос Ајресу, Њујорку, Атини, Солуну, често неизоставни дио легендарних рок концерата и фестивала, од 60-тих година прошлог вијека, до данас.
Ипак, сировини којој је врхунац урбаности доза ‘дојчерице’ у град’ и кревељење инспирисано јефтином спрдњом, радар не може да региструје такве моменте. Ометен је у развоју критичке мисли кукавичлуком и конформизмом. Стао и заостао. И сада смишља неку фору за шатор, јер се режиму не смије директно поспрдат’, а некоме кукавац мора. Купио чипс и кока кола и навија да протести пропадну. Подржава протесте у свијету, не подржава протесте у својој држави. Гротескни израз друштвеног парадокса.
Уз раме са њима, специфична категорија људи која се узгаја у нашој Црној Гори: На протесте против изборне крађе 96., нијесу хтјели са онима, 1998. нијесу хтјели јер је то „Милошевића клапа“ премда су се многи до само годину прије, заклињали у њега; протести опозиције 2004. због Јавног сервиса нијесу им били по вољи, баш као ни грађански протести 2012. На протест против независности Косова нијесу дошли јер су тај срамотан чин сматрали „прихваћеном нуждом“, као ни на протест априла 2013-те. Све вријеме тврдивши „да јесу за промјене“, али им је некако и увијек вјечито нешто сметало. Протести 2015: угнијездили се поред екрана и чекају да лајкују неку фору за шаторе и слично, тражећи уточиште за своје полтронство и духовно сиромаштво. Једном ријечју – полтрони, „каквих у свијет нема“.
Браво Лука! свака ти је као Његошева!
Dobro je kad to vaše “ neonacističko projektno nedonošče“ ima veze sa „građanskom kulturom“!
Moj dobri Luka, potpuno si u pravu, zato ce i da propadne ova seljacka buna, jer ne sadrzi nista gradjansko!
ПОЗНАТА НАМ ЈЕ ПАРТИЗАНСКА ГРАЂАНКА КУЛТУРА
Istina o Draži Mihajloviću koju komunisti i danas žele da sakriju
Poslednja dva odlikovanja koja su dodeljena Draži, francuski Ratni krst i američka Legija zasluga prvog stepena, dodeljen posthumno, danas se nalaze u Muzeju na Ravnoj gori. Dragoljub Mihajlović je najodlikovaniji srpski oficir u istoriji.
Sva odlikovanja Draže Mihajlovića
* Srebrna medalja za hrabrost, uručena 1913.
* Spomenica za Srpsko – turski rat, uručena 1913.
* Spomenica za Srpsko – bugarski rat, uručena 1913.
* Zlatna medalja za hrabrost, uručena 1915.
* Engleski Vojni krst, uručen 1917.
* Beli orao sa mačevima četvrtog reda, uručen 1918.
* Beli orao sa mačevima petog reda, uručen 1920.
* Spomenica za rat 1914 – 1918., uručena 1920.
* Zlatna medalja za hrabrost, uručena 1920.
* Albanska spomenica, uručena 1921.
* Orden Svetog Save četvrtog reda, uručen 1928.
* Bugarski Komandirski krst Svetog Aleksandra, uručio lično car Boris u Sofiji 1936.
* Čehoslovački Orden belog lava trećeg stepena za vojne zasluge, uručio lično predsednik 1937.
* Francuski Ratni krst, dodelio general Šarl de Gol, 1943.
* Američka Legija zasluga prvog stepena, najviši orden namenjen strancima, dodelio predsednik Hari Truman 29. marta 1948. Uručen Dražinoj kćerki Gordani 2005.
Francuski Ratni krst – De Golovo odlikovanje
Komandant francuskog pokreta otpora, general Šarl de Gol, odlikovao je generala Dražu Mihajlovića Ratnim krstom. Uz ovaj orden on je izdao i pohvalnu naredbu, koja je 2. februara 1943. godine pročitana svim francuskim jedinicama:
Vikicitati „Armijski general Dragoljub D. Mihajlović, legendarni junak, simbol najčistijeg rodoljublja i najviših jugoslovenskih vojničkih vrlina, nije prestao voditi borbu na okupiranom nacionalnom tlu. Uz pomoć rodoljuba, on bez sustajanja ne da mira okupatorskoj vojsci, tako pripremajući onaj konačan juriš koji će dovesti do oslobođenja njegove otadžbine i celog sveta, rame uz rame s onima koji nikad nisu smatrali da se jedna velika zemlja može da pokori surovom zavojevaču.“
Američka Legije zasluga – Orden Legije za zasluge prvog stepena za Vrhovne komandante
Pored odlikovanja koje je Draža Mihajlović dobio tokom Balkanskih i Prvog svetskog rata, 1948. god. američki predsednih Hari Truman posthumno ga je odlikovao ordenom Legije zasluga zbog učestvovanja u operaciji spasavanja američkih pilota oborenih iznad Jugoslavije.
Komisija za odlikovanja Pentagona odlučila je da generala Dragoljuba Mihailovića uvrsti u “Legiju zaslužnih”, nakon izveštaja istražne komisije Komiteta za pravedan sud Draži Mihailoviću.
Ova komisija, koja je okupljala najuglednije ljude SAD (šest senatora, osam kongresmena, pet guvernera…) otvorila je javna saslušanja u Advokatskoj komori njujorške opštine 13. maja. Saslušanja su trajala pet dana, paralelno s procesom koji su komunističke vlasti u Beogradu vodile protiv Draže Mihajlovića.
Najveću pažnju Komisija je posvetila navodnoj saradnji Mihajlovića sa Silama osovine, jednoj od najtežih tačaka optužnice koji je Vojni sud u Beogradu prihvatio.
Orden je, u maju 2005. god. uručen njegovoj ćerki Gordani na skromnoj ceremoniji održanoj u ambasadi SAD u Beogradu. Odlikovanje nije uručeno sve do tada zato što je američki interes na Balkanu bila neutralna Jugoslavija pod Titovom upravom. Pretpostavljalo se da bi jedan ovakav čin gurnuo Jugoslaviju u naručje SSSR-u i da bi ona postala članica Vašravskog pakta. Vest o dodeli odlikovanja generalu Draži Mihajloviću, tačnije o njegovom uručenju Dražinoj ćerki Gordani izazvala je burne reakcije u Bosni i Hrvatskoj među onim snagama koje nastoje da Jugoslovensku vojsku u otadžbini izjednače sa Ustašama i drugim vojnim formacijama sastavljenim od pripadnika nekadašnjih jugoslovenskih naroda koje su operisale na Balkanu.
Tokom Drugog svetskog rata, 1944. god. američka obaveštajna služba je, u saradnji sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini i njenim komandantom generalom Dražom Mihajlovićem sprovela operaciju „Holjard“ (Halyard). Glavni cilj operacije bila je evakuacija američkih pilota, pripadnika američke 15. vazduhoplovne armije koji su oboreni iznad teritorije Jugoslavije. Oboreni američki piloti su uz pomoć pripadnika JVuO prebacivani na teritoriju pod njihovom kontrolom odakle su američkim avionima evakuisani u Italiju sa improvizovanih poljskih aerodroma Boljanići, Kociljevo i Pranjani. Operacija Holjard bila je najveća operacija organizovanog spasavanja oborenih američkih avijatičara u Drugom svetskom ratu.
Radonjiću , a kakve veze imaju „građanska kultura“ i „barski četnici“ ?
Četnici i kultura su nespojivi , i tu nema nikakve „romantike ulice“ , samo jadno stanje uma „barske srbadije“ , to je ogledalo protesta .
Nijesu ovo „građanski protesti“ , tu nema građanske misli , ovo su protesti novo i veliko srba .
Građani stoje na drugu bandu ulice, čude se i stide sa kime sve udišu isti vazduh .
Okupite svu opoziciju-onda je to pravi protest!
Briljantno! Divan stil, visoka pismenost, a poruke ubjedljive. Luka, neka te Bog cuva!
Браво Лука! Ово може бити манифест и мотивациони текст за буђење. Једном ријечју – сјајно!
Браво Лућано! Момци из Момишића!