Radonjić o Kurtijevom intervjuu: Portparol Velike Albanije raspršio iluzije “građanističkih“ medija

Piše: Luka Radonjić

– Rekli ste da je Srpska lista državni projekat Srbije, da li je i „Samoopredeljenje državni projekat Albanije, s obzirom na to da u svom ofisu držite zastavu Republike Albanije a ne Kosova?

– Kada su usvojili tu zastavu bila su tri kriterija: da nema crnu i crvenu boju i da nema orao, kao da smo proglasili nezavisnost od Albanije a ne od Srbije. U februaru 2008. nije bilo demokratije niti istorije u zastavi. Samo geografije. Dakle, mapa. Nije bilo referenduma o zastavi, nema istorije u njoj. Tako je albanska zastava još jednom postala zastava otpora.

– Razumem da niste zadovoljni zastavom Kosova ali ne razumem i dalje zašto držite zastavu druge države?

– Mi smo po nacionalnom identitetu Albanci. Ne postoji nacionalni identitet „Kosovar“.

Tako je, između ostalog, počeo intervju lidera pokreta „Samoopredjeljenje“ i po mnogima budućeg premijera tzv. Kosova Aljbina Kurtija za televiziju N1. Na pitanja Jugoslava Ćosića, Kurti je dao vrlo konkretne odgovore, crtajući neupućenima svoj politički portret i pružajući vrlo upotrebljiv materijal za anticipaciju njegovog budućeg djelovanja sa pozicije lidera kosovskih Albanaca. No, Kurti odgovor nije dao samo Ćosiću, već i još nekima.

Vratimo se nekoliko sedmica unazad.

„Kosovski Če Gevara“

Pobjeda pokreta „Samoopredeljenje“ na kosovskim izborima inspirisala je mnogobrojne tekstove i reportaže u regionalnim i domaćim medijima o Aljbinu Kurtiju. Skicu za narativ dao je „Bi-Bi-Si njuz na srpskom“ koji je albanskog lidera nazvao „Kosovskim Če Gevarom“.

Autori teksta podržani sagovornicima, oblikovali su materijal o ljevičarskom disidentu snažnog nacionalnog osjećaja, vođi demonstracija i „revolucionaru u elegantnm odijelu“, koji je mnogobrojnim medijima u regionu poslužio kao uvod u žitije albanskog buntovnika. Novoformirana legenda o Kurtiju osobitu pažnju dobila je u dijelu javnosti u Crnoj Gori, kako u medijima građanske profilacije tako i na društvenim mrežama. Internet arheolozi otkrili su Kurtijev intervju koji je dao tokom boravka u zatvoru u Srbiji 1999. godine.

Obarajući nivo kvaliteta svoje percepcije, jedan, istina mali broj gledalaca iskazao je oduševljenje njegovim „držanjem“ u zatvoru i stavom koji je pokazao prema novinarima. Činjenica da je u zatvoru jedne „fašističke države“ (kako je Kurti tada nazivao Srbiju i njen režim), uopšte mogao da dobije posjetu novinara i dA intervju – pala je u drugi plan. Fašistički režim i intervju u zatvoru ne idu baš jedno uz drugo. Pitao sam javno, da li je nekome poznato, da je neki srpski zatvorenik u albanskom zatvoru – ma gdje, imao sličnu priliku, ali je raspisani konkurs prošao bez prijava.

Tragom izgubljenih iluzija

U oduševljenju „kosovskim Če Gevarom“ najdalje su otišli pitomci čuvenog internet portala i nezavisnog dnevnika „Vijesti“. Kada kažem najdalje – mislim i bukvalno, fizički. Ove misionare multientičkog sklada i nepokolebljive borce protiv vječnosti srpske hegemonije, zanos je odveo na hodočašće – u rodno mjesto Aljbina Kurtija.

Ipak, nije sve proteklo onako kako su zamislili. Ni rođeni Kurtijev stric, ni bliži i dalji rođaci nisu željeli da daju izjave za crnogorske „Vijesti“, uz obrazloženje da nemaju dozvolu od Prištine. Ovaj detalj nije zavrijedio ni komentar ni analizu redakcije (možete zamisliti koliko bi eseja ponudili javnosti, da je kojim slučajem neko odbio da daje izjave jer nema odobrenje Beograda).

Ali nije ih ni pokolebao. Kao što „miris svježeg hljeba pruža utjehu emigrantu“ (Remark), tako je i hodočasnicima iz Vijesti, utjehu pružio zavičajni ambijent: miris Kurtijeve biografije našli su u „vijugavim cestama, svježem asfaltu, stablima divljeg nara, raskošnim bojama oktobra“, odlomcima Bi-Bi-Sija i pričama kosovskih portala, kojima su sastavili svoj željeni putopis. I makar na kratko dotakli romansiranu priču o buntovniku.

I evropska i albanska unija

U završnici pomenutog teksta, kaže se da su „Kosovari upozorili novinare Vijesti 2008. godine da su budu oprezni sa Kurtijevim ljudima“. Izraz „Kosovari“ u širokoj je upotrebi u dijelu crnogorskih medija. Taj izraz se koristi prilikom novinskih tekstova o dešavanjima na Kosovu, a u upotrebi je bio i tokom izvještavanja i prenošenja utakmice „Crna Gora – Kosovo“ odnosno „Kosovo – Crna Gora“.

Jasno je da će ubuduće crnogorski mediji morati da povedu računa i pokažu senzibilitet i poštovanje prema svojim dragim susjedima, jer „Kosovar nije nacionalni identitet, mi smo Albanci“. I to nije sve. U vrlo opširnom intervjuu kod Ćosića, Kurti je, suprotno očekivanjima građanista, jasno kazao da neće biti ukidanja taksi bez reciprociteta (zvuči poznato?), da Srpska lista možda dobije mjesto ministra ali neće biti u njegovoj koaliciji, rekao je i da na Kosovu može da pobijedi opozicija za razliku od zemalja u regionu (na koga li je mislio?), a kao poentu čitavog intervjua istakao je stav – da Evropska unija ne isključuje ujedinjenje Albanije i Kosova.

I Evropska i Albanska unija.

Just like that, gospodo „građanisti”.

Aljbin Kurti, portparol Velike Albanije.