Quo vadis Evropo ili zašto je Novak Đoković savremeni apostol

Autor je sabrat manastira Ostrog, Jeromonah dr Vladimir Palibrk

Američka crkva satane izrazila je zahvalnost organizatorima Olimpijade zbog ceremonije otvaranja, koju su nazvali “Trijumf ljudske slobode nad Bogom”. Da podsjetim sebe i Vas na sam performans otvaranja igara: scena prikaza tajne večere gdje na mjesto Hrista i Svetih Apostola stoje transrodne osobe i transvestiti, ukratko predstavnici LDŽBT-a, a na samom stolu čovjek ofarban u plavo – simbol paganskog boga Dionisa. Jednom od personaža za stolom vidi se muški polni organ, a pored njega nedaleko stoji dječak što je direktna aluzija na pedofiliju kao poželjni društveni fenomen. Ako je za Hrista neprihvatljivo to da stariji sablažnjavaju djecu, to sad za antihrišćansku Evropu postaje željena norma i društveni standard. Hristos je rekao: “A koji sablazni jednog od ovih malih koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenični o vratu njegovom, i da potone u dubinu morsku (Mt. 18:6), to bi u anti-jevanđelju evropskih antihrista zvučalo potpuno izokrenuto: Blaženi oni koji sablazne jednoga od ovih malih koji vjeruju ili ne vjeruju u Hrista. I dok na Tajnoj večeri Apostoli, a sa njima i svi hrišćani u svojim epohama, pod vidom hljeba i vina primaju u sebe samo prečisto Tijelo i samu prečasnu Krv ovaploćenog Sina Božijega, i tako sebe obesmrćuju po nelažnoj riječi Hristovoj: “Koji jede Moje telo i pije Moju krv ima život vječni; i Ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan (Jn. 6:54)“; to sa druge strane, zidari novog antihrišćanskog svijeta predlažu svoju, ne više „tajnu” nego vulgarnu večeru, gdje su orgije i bahanalije ono što se konzumira. Potpuna polna razuzdanost, da jedemo i pijemo blud, posebno protivprirodni blud, e to nam upravo govori đavolja večera koju smo vidjeli na otvaranju igara. Upravo zato na stolu je figura plavog čovjeka – simbol boga Dionisa. Ovaj stari grčki bog plodnosti, vegetacije, života, vina i uživanja treba sada da zamjeni Hrista, Koji sa svojim asketskim zahtjevima i trebovanjima postaje nazadan, retrogradan i kao takav ne odgovara XXI vijeku i njegovom duhu vremena.

Moćnici ovoga svijeta, satanisti, koji su zamislili da nam preko svog satanističkog performansa na otkrivanju jednog sportskog događaja, predstave šta planiraju da urade sa Evropom i cijelim svijetom, a to je da sve pretvore u demonopolis, đavolji grad, nas hrišćane ne mogu da prepadnu.

Svjedoci smo toga da ne samo da ne mogu svijet da pretvore u đavolju teritoriju, već to nijesu mogli da urade ni sa samom Olimpijadom. Pojavio se na toj Olimpijadi jedan Božiji čovjek, i sa malim krstićem oko vrata polupao tu njihovu bezbožnu skalameriju, razbivši je u paramparčad. Novak Đoković, da, upravo on. Kažu najbolji teniser u istoriji. Ali to ovdje nije toliko važno, on u nedjelju nije bio teniser, nego apostol, nije držao reket u ruke nego Krst, nije pobijedio reketom svojim nego Krstom Hristovim, jer nije se borio protiv čovjeka Alkaraza, protiv krvi i tela, nego protiv poglavarstva, i vlasti, i gospodara tame ovoga sveta, protiv duhova zlobe u podnebesju (Ef. 6; 12) . Nije to bila borba za trofej i zlatnu medalju, već borba za ljudske duše i njihovo spasenje.

Hristofobična Olimpijada sa svojim paganskim duhovima i idolima bačena je na koljena od strane malog krstića oko vrata Novaka Đokovića.

Hristos je rekao svojim učenicima “bez mene ne možete činiti ništa (Jov. 15, 5)“, a njegov učenik Apostol Pavle “sve mogu u Isusu Hristu koji mi moć daje (Filipljanima 4:13)”.

Tu božanstvenu moć imao je uz sebe i Novak Đoković, i samo zahvaljujući toj moći mogao je da pobijedi 16 godina mlađeg protivnika golijatskih dimenzija. Ako je otvaranje Olimpijskih igara bio svojevrstan demonizam, bestijalno orgijanje demona i hula na Hrista i Apostole, onda je ovaj Noletov nastup u finalu bio egzorcizam par ekselans, uvođenje Hrista i Božanske sile tamo gdje su mislili da Ga više nema, da je protjeran.

Zahvaljujući Novaku ova Olimpijada nije postala đavolji vašar i demonsko trkalište, emanacija Božanskog iz našeg Brata daje ovim igrama religiozno opravdanje. Ako su žreci palog anđela okarakterisali ceremoniju otvaranja OI kao “trijumf čovjekove slobode nad Bogom”, koji je ništa drugo nego trijumf đavola nad čovjekom, onda bismo kraj igara u režiji Novaka Đokovića nazvali “trijumfom Boga nad đavolom i obezboženim evropskim čovjekom”. Samo ta pobijeda donosi istinsku slobodu i život čovjeku i društvu u cjelini.

Da li će Evropa imati mudrosti da se vrati Onome Kome je nekada pripadala, da primi blagu vijest od apostola Novaka da samo sa Hristom možemo pobijediti, samo sa Njim možemo stići i uteći i na strašnom mjestu postojati, ili će krenuti za svojim psevdo-apostolima na đavolju večeru gdje misleći da jede i pije, čovjek ustvari biva pojeden i popijen, progutan od velike zmije, jer kako kaže Apostol Pavle “Budite trijezni i pazite, jer suparnik vaš, đavo, kao lav ričući hodi i traži koga da proždere. (I Pet. 5, 8)”.

Evropo, na tebi je izbor, ili život sa Hristom, ili smrt sa Antihristom. Novak je izabrao onu prvu opciju, a i mi zajedno sa njim.