Prvomajski uranak
1 min read
Batrić Babović
Piše: Batrić Babović
Prvomajski uranak bio je običaj da se proslavi uspješna radna godina. U Crnoj Gori odavno ništa ne radi. Zatvorene su fabrike u Podgorici, Nikšiću, Beranama, Kolašinu, Mojkovcu, Pljevljima, Rožajama, Plavu, Herceg Novom, Kotoru, Budvi, Baru… Zatvorene su luke i brodogradilišta. Priča se da su otvoreni karteli, akcizne i zabranjene robe. Bijela kuga i demografski pustinja žive u 16 crnogorskih gradova. Sve ovo traje više decenija. Prvomajski zalazak je tu. Prema procjenama ekonomskih i pravnih stručnjaka blizu smo predvorja Evropske Unije. Opisno taman onako kao i put u romanu „Crveni petao leti prema nebu“ Miodraga Bulatovića. Blago (ne)prisutnima u rajskom Montenegru. Misli se na preseljene u vječnost.
Rijetko se za Prvi maj mogu vidjeti roštilj i bogate trpeze. Ražanj kapitalizma pojeo je nit socijalističke internacionale i prazne čikaške pripovjetke o značaju sindikata. U Crnoj Gori vodi se briga o Ukrajini, plavoj karti i kiriji za našu braću iz arapskog svijeta. Otomanski izum u plavoj boji najviše odgovara predstavnicima „srpskog sveta“. Velika plaža po svemu sudeći neće postati jabuka razdora. Srpski jezik će ostati zaključan u odajama Rankovog Ustava. Naizgled nepovezane, sve ove stvari jesu povezane kroz neobnaženu izreku Vinstona Čerčila. Nije teško pogoditi koju.
Volja za moć ne jenjava u heterogenom crnogorskom političkom akvarijumu. Davno je Fridrih Niče osmislio ovaj naslov za 81 crnogorskog parlamentarca. Posebnu počast izražavam prema braći ljekarima, bazirajući ovaj iskaz na temeljima Hipokratove zakletve. Važno je imati jak želudac radi varenja bezbrojnih mutacija okoštalog komunizma i neokoštalog tranzicionog procesa. U pestokupljevinama raznih sabora kojima se ne pripada (izdvajaju se časni i pošteni ljudi u svim strukturama) nije lako ostati normalan. Kako u politici tako i izvan njenih zidina. Ako politika uopšte i jeste građevina.
Orvel je davno predvidio smak svijeta. Mjuriel je proročica za današnji zbir prvomajskih učinaka. Vidoviti Mihailo Lalić davno je napisao “ Iz godine u godinu pametni i dobri se utiru-dok budalama kraja nema“. Što bi napisao moj pokojni deda davne 2006.godine „Veseli se Crna Goro samostalna bićeš skoro, samostalna, nezavisna od Rožaja pa do Risna“. Pola njegovih unuka danas pjeva “ Veseli se srpski rode“. Valjda je nakon sudara porodičnih stihova jasnija potreba za plavom kartom i turskim modelom rešenja vitalnih parametara srpskog pitanja. Crnogorci su uvijek u modi!
Milijarde evra iznesene su iz naše zemlje. Tako kažu dobro upućeni ljudi iz svijeta biznisa. Prva privatna država mogla je to sebi da priušti. Pet godina od prve mirne tranzicije živi u raljama nepomičnog statusa. Pravila ćutanja? Zabrana govorenja? Strahovi i sumnje? Sve ostaje da vrijeme da odgonetke na davno odgonetnute zagonetke. Hipokrizija buja. Revolucija je pojela svoju djecu. Program za ovakav status ključnih riječi poznat je kreatorima geopolitičkog rečnika. Jesmo li u njemu manji od piona?
Armagedon je čestica Crne Gore. Komunizam je živ, a radnička klasa i fabrike su uništene. Dugo se od strane jednog intelektualca vagalo da na platno stavi Aluminijumski Kombinat i Dajbabsku Goru, manastir Šudikovu, Lim i Fabriku celuloze i papira. Vrijeme i vječnost na istom platnu. Ni Pedro Almodovar ne bi mogao bolje. To se još nije desilo. Profesor slavistike čeka pogodan momenat.
Jadi i litijumi bruje u glavama meni dragih ljudi. Ponekad im se omakne poneka riječ o brižnosti za ekologiju našeg regiona. Uvijek me opije parola “ Neka bude čisto“. Ne zaboravimo da i bijelo ubija. Tintara puca na sve što se nađe na putu. Zelena agenda je daleko. Jednaki i jednakiji često budu u interesnim kolizijama.
Sjećanja mogu da bole. Ko ne vjeruje neka pokrene najobičniji razgovor sa predstavnicima radničke klase. Neka ne čudi što mnogi od njih čuvaju članske karte Saveza Komunista Jugoslavije. Koga glasaju i kako to rade ostavljamo njima na savjest. Tito je još uvijek živ.
Kohorta ko je za vlast a ko za opoziciju varira od sekunda do sekunda. Ideologija glasanja ne postoji. Da ne zvuči uvredljivo, jedina odrednica je politika debelog crijeva. Ostalo čine nijanse bez principa. Sve se definiše rektumom koji nema um za više ciljeve. Vlada psihologija landrasa.
Imanje i nemanje su kategorije. Obraz je misaona imenica. Uglavnom, može da se kaže da je gotovo sve na prodaju. Nažalost.
Unosan biznis donosi unosne novce. To je čast malobrojnih. Prodaja izborne volje za male pare krasila je montenegrinski politički horizont. Trafiking buja. Da je vječna Crna Gora. Poboljšana bar malo!
Rat za očuvanje nacionalnog blaga je u toku. Vode ga malobrojni muškarci i žene-ljudi. Dativ postavlja pitanje ima li takav rat smisao? Klanovi, klonovi i karteli su postmoderna komunizma. Postistina kuca na naša vrata!
Aksios je grčka riječ koja znači dostojan. Prvi Maj je bez (u)ranka. Ko je dostojan pokazaće dani koji su pred nama.
Nauka je u nemoći tamo gdje su kriminal i korupcija netaknuta devica. Naše pravosuđe i tužilaštvo čekaju svojih pet minuta. Idu sunčani dani. Sve je duže. Naročito minuti.
Ako jedan sistem ne funkcioniše, onda zbirne strelice ličnog otrova i opravdanih srdžbi svi usmjere na bijele mantile. Ljekari su krivi za to što je neko bolestan, što neko nije zdrav i što cijeli sistem ne funkcioniše. Lorkina boja je izgubila primat. Stvari su jasnije nego ikada. Bol sistema liječi bol bijelog mantila. Klin se klinom izbija.
Kraj ove priče će poželjeti novi Čikago, puna prvomajska izletišta i odsustvo novih pravila koja razaraju nacionalne države. Možda se u modu vrate tradicionalni turniri u malom fudbalu koji su krasili svaki Prvi maj. Lopta je ipak okrugla. A narod želi više prirode, molitve, manje mobilne telefonije i odsustvo arteficijalne inteligencije. Ako ne radi drugoga, ono radi očuvanja zdrave pameti.
Da nam žive rad, red, mir i zdrava pamet!
