Prvi među Srbima
1 min read
Manastir Savina
Manastir Savina (Foto: N. M.)
Moj je otac pohodio obalnu školu utemeljenu 1812, i propisao je kredom po tablici, a ja sam pak naučio da pišem olovkom – u istoj toj školi. Hemijska se pojavila tek polovinom 70-ih godina prošlog vijeka.
Ne uvodim čitaoca u priču da bih podvukao kakvi smo deboto dinosaurusi u odnosu na današnju onlajn djecu, niti priču o obrazovanju i školovanju počinjem bez motiva koji neće imati svoj parnjak.
Elem, ZX Spectrumi i Komodori 64 – prvi personalni kompjuteri dostupni smrtnicima, pojavili su se na ex YU prostorima 1983/84, iako je genijalni Klajv Sinkler, Britanac, tvorac ZX 80, već 1981. reklamirao njegov ZX 81, sa 1 KB RAM memorije, just for fun, kao računar koji može da upravlja nuklearnom elektranom. Memorija od jednog kilobajta – treba prevesti na današnji jezik – odgovara moći kompjutera da upamti tek jednu jedinu stranicu teksta.
Prvu knjigu napisao sam na Unisovoj pisaćoj mašini, kupljenoj na Terazijama, 1977. g, a „Lutajućeg Bokelja“, prvi roman – već na kompjuteru, 2007. Taj su roman, dakako, s posvetom dobili mnogi, kako to već biva, ljudi iz ceha, kolege pisci i kritičari – ali i Aleksandar Vučić. Da, da, i on.
Kao mlad čovjek koji je uviđao da ako nije nacionalna, država može biti samo preduzeće – sad u vlasništvu jedne, sad u vlasništvu druge koorporacije – napisao sam dugu posvetu i zamolio toga radikalskog stranačkog aktivistu koji je, za ne sjećam se više kakve potrebe, skupljao potpise pred ulazom u Sajam. Aktivista je dao tvrdu vjeru da će roman predati Aleksandru Vučiću, posebno što je posveta bila napisana u nadi da bi se, ako ikako mogu, sačuvale i obdržale sinapse između netom (2006) amputirane Crne Gore, od Srbije. I danas vjerujem da je taj N.N. aktivist Srpske radikalne stranke predao Aleksandru Vučiću „Lutajućeg Bokelja“, prvi roman kojim savremena srpska književnost izlazi na more. Zapravo, ne samo da izlazi, nego i suvereno stoji ukotvljena na mjestu na kome je 1219. Sveti Sava lično, na ostrvu Miholjska prevlaka, formirao sjedište Zetske episkopije.
Da li je Vučić iz 2007. pročitao roman? Ne vjerujem.
Valja reći i da sam godinama član jednog sasvim kapilarnog žirija koji vrednuje verbalno umijeće školske djece da svojim riječima iskažu ko je to bio Sv. Sava.
Na dodjeli nagrada uvijek napravim neumijesno poređenje pa Sv. Savu uporedim s prvim među današnjim Srbima, s Novakom Đokovićem. Pomenem i Teslu. Kažem da je taj genije rodio bežičnu tehnologiju, i još – da je želio da ljudi wireless dobijaju struju besplatno.
S druge strane, onaj ko se u prethodnom mandatu prenapadno često nazivao Prvim potpredsednikom vlade, da bi danas bio – po vlastitom uvjerenju ali i po nelažiranim anketama – prvi među Srbima, neopaziva je veličina u odnosu na Prvog među Srbima. Realno. Čini mi se da vladar, ma skužajte, mora biti svetosavac, ili je marioneta.
Sveti Sava je bio princ koji se odrekao prestola da bi svom narodu bolje pomogao. I pomogao mu je: ugrađujući mu nacionalnu kičmu, i usađujući mu duhovni kod. Bio je prvi srpski pisac, i prvi srpski učitelj. Pominje se u romanu „Lutajući Bokelj“, koji je Laguni donio prvu domaću književnu nagradu („Laza Kostić“, 2007), i baš mi je žao što Aleksandar Vučić nije pročitao to štivo, jer bi možda danas izrastao u drugačijeg Aleksandra Vučića. Svaka mala, naime, pripomaže.
Kako smijem tako nešto da kažem? Pa, pisac sam, profesor, kome je država Srbija dala oficijelno pravo da smije da soli pamet.
Ko će da kaže da zemlja koja je imala more, a sad ga nema, ništa ne vrijedi? Pisac će, no ko će.
Poštovani g. Maloviću, umijesto „duhovni kod“ lijepše i tačnije bi bilo da ste napisali „duhovni gen“. Mala sugustija.
Ideja ,,velike Srbije ,, je lansirana krajem 19 vijeka od strane Austrougarske monarhije a taj koncept je i izložen na tzv ,,izdajničkom,, saboru intelektualaca lojalnih AUgarskoj kada je i osuđena ideja politike nacionalnog ujedinjenja Srba i ostalih Jugoslovena.Ako govoriš o protojereju A.Šmemanu to je samo jedno mišljenje doduše uglednog pravoslavnog teologa.Ne priliči ti da sa visine komuniciraš sa oponentima jer ako si vjerujući čovjek onda znaš da je to jedan od smrtnih grijehova.Ja ću ti suprostaviti mišljenje Dimitrija Obolenskog i njegovu ništa manje poznatu knjigu -Vizantijski komonvelt.Istočna Evropa 500-1453.Navodim citat: ,,U srednjem vijeku one Istočnoevropske zemlje koje su bile dužnici Vizantije,što se njihove religije i u velikoj mjeri kulture tiče,obrazovale su jedinstvenu međunarodnu zajednicu.Njena priroda se ogleda u zajedničkoj kulturnoj tradiciji u kojoj su učestvovale njihove vladajuće i obrazovane klase,, kraj citata.Pozdrav lijevoruki!!
Montenegrinsko mudoserstvo kao posebnu i autohtonu kategoriju je nemoguce komentarisati. Ali svako ima pravo na svoje misljenje i vjerovanje.
g. Malovicu, Lijepo je sto volite svoj narod. Nije lijepo sto ne volite druge narode. I to svoje najblize susjede? Kazete srpska knjezevnost je dosla u ove krajeve 1219 sa Sv. Savom? Prvo, kakva je to knjizevnost sto putuje sa vojskom. I, drugo, koja je knjizevnost bila ovdje prije Sv. Save? Zao mi je sto ne dijelim vase obozavanje Sv. Save, ali mislim da vrijedjate Nikolu Teslu sa tim uporedjnjem. Rastko Nemanjic je bio samo dobar politicar koji je dobro shvatio moc crkve u Vizantiji (prije njega ucinio je isto bugarski car Boris) – pa je prekopirao model (nelegalno, odnosno, nelegitimno, – jer nije dobio Tomos od majke crkve Ohridske). Mozete napisati jos sto knjiga ali vas to nece ucinjeti pravim intelelktualcem. Jer jedan uman covjek nikada ne moze cijeniti nesto sto je nize – naciju, od necega sto je vise – covjeka/humanost. Necete biti bolji covjek ako ste Srbin, bicete losjiji Srbin ako nijeste covjek.
Gajo, gdje si procitao da Nikola ne voli „susjedne narode“?
Izmislio si!
Nikola je Bokelj, tolerantnost mu je osobina!
Ustvari, tebi smeta njegova pripadnost!
Biber,
Meni ne smeta nicija „pripadnost“. I ne smeta me nijedan covjek, vec ideologije kojima se velica svoj narod u odnosu na druge. Ta bolest se, u blagom vidu, zove – nacionalizam, a u tezem – nacizam, rasizam i fasizam. Da nije oboljeo od te precerane ljubavi za naciju, i da smo se upoznali, vjerujem da bi Nikola i ja mozda bili i veliki prijatelji – jer cijenim dobre pisce. A Nikola jeste dobar pisac. Nazalost, njih danas tako malo ima, jer, izmedju ostalog, nacionalizam postepeno unistava i lijepi jezik. Plasim se da ce se to desiti i Nikoli? I zato mi je zao sto svoj talenat trosi na takve stvari.
Pitate me dje sam procitao da Nikola ne voli susjedne narode? Pa citav tekst je apoteoza „srpstva“ – a ako su Srbi „nebeski narod“ – onda smo mi ostali „zemaljski“ nizi narodi? Napisao je izmedju ostalog: „Sveti Sava je bio princ koji se odrekao prestola da bi svom narodu bolje pomogao. I pomogao mu je: ugrađujući mu nacionalnu kičmu, i usađujući mu duhovni kod.“ Ovo mi je jako interesantno jer, prije svega, istina je da se Rastko nije odrekao prijestola jer je na njemu vec sjedio njegov brat Stevan Prvovjencani (a u Duklji njegov najstrariji brat kralj Vukan). Dakle, on se nije odrekao prijestola vec, mozda, svjetovnog zivota? Zatim znacajne rijeci: On je pomogao (svom narodu) „usadjujuci mu nacionalnu kicmu“. Ovo je potsvjesno priznanje da je srpstvo vjerski, a ne etnicki pojam (etnija). Jer istina je da se on opredijelio za Pravoslavlje (iako mu je brata krunisao Papa, iako je Duklja u to doba bila katolicka zemlja). To je bila politicka odluka, jer je Rastko shvatio politicki znacaj drzavne crkve. To je taj (ne)cuveni model Vizantije (simfonije crkve i drzave). Bolest kojom je Vizantija zarazila sve okolne narode. I unistila pravu Hrsicansku vjeru. Dakle, ne slazem se ni da je Sv. Sava usadio ikakav „duhovni kod“ jer je to bila drzavna crkva – a ne „carstvo nebesko“ o kojemu je ucio Isus Hrist.
Prvi od Slovena je to shvatio Bugarski car Boris – mnogo ranije od Sv. Save.
Da zakljucim, meni ne smeta nicija vjera ili ideologija, dok ne pocnu da sire mrznju prema drugima. Jer Isus je ucio o Ljubavi.
P.S. Pretpostavljam da Nikola cita komentare na ovom portalu? Zar mu ne smetaju uzasne uvrede, prijetnje, omalovazavanje i negiranje Crnogoraca?
Drago mi je da smatraš Nikolu dobrim piscem što on uistinu i jeste.Što se tiče ,,nacionalizma,, Nikolinog pa i bilo čijeg onda griješiš i brkaš pojmove.Nacionalizam i u većim i modernijim država od ove se smatra nečim pozitivnim.Negativan je pojam šovinizma.Kažeš ,,apoteoza,, Srpstvu.Zar Srbin u Crnoj Gori nema pravo da piše afirmativno o svom nacionu. Ako se već dičiš demokratišnošću ,,scaevola,, to ne bi trebalo da te vrijeđa.Jadno je tvoje zapažanje da je Vizantija nečuvenim modelom simfonije crkve i države ,,zarazila,, okolne narode??!!!Da li nam ti preporučuješ drugi model crkvenog i državnog uređenja? Možda kulturno povijesni krug naslonjen na Vatikan.Onaj model Hrišćanstva koji blagosilja krstaške ratove.Koji uvodi indulgenciju i kupovinu oprosta grijeha.Koji je to argument da je pravoslavlje uništilo ,,pravu,, Hrišćansku vjeru. Pa upravo tvoj stav odiše netolerancijom.Pa po tebi ,,lijevoruki,, je i Njegoš nepodoban zbog stiha ,,šta Leonid “oće i Scevola kad Obilić stane na poprište?,,
Bajo, Pa sto je ideja velike Srbije i „nebeskog naroda“ nego cisti imperijalizam i rasizam (sovinizam)? Sto se tice Vizantije to je konstatacija jednog od najboljeg poznavaoca Pravoslavlja (A. Smeman, „Istorijski puteviu Pravoslavlja“). Procitajte – veoma dobra knjiga.
Nazalost tesko je raspravljati u ovom formatu. I sa sagovronicima kojima nijsu poznate mnoge cinjenice. Ili ne zele da ih znaju?
U svakom slucaju, zahvaljuem vam na pristojnom odgovoru, bez standardnih psovki i vrijedjanja, tako tipicnih za ovaj portal.