Proslava Dana ujedinjenja u Banovini Hrvatskoj 1939-e

Stvaranjem Banovine Hrvatske 1939. sokoli su bili izloženi napadima hrvatskih separatista. U časopisu Sokolskog društva Osijek  „Bratstvo” istakli su: „Poznato je da smo mi uvek imali neprijatelje u redovima onih koji su smatrali da su samo oni pozvani da vaspitavaju omladinu i da tu omladinu treba ograditi kineskim zidom… Imali smo neprijatelje i u redovima onih koji su ideju narodnog i državnog jedinstva smatrali glavnom preprekom ne njihovoj individualnosti koliko njihovim separatističkim ciljevima. I u ovako velikim perturbacijama kakve se danas kod nas događaju najpogodnije je vreme za delovanje tih elemenata.”

Prostorije koje su koristila sokolska društva  na teritoriji Banovine Hrvatske bile su ustupane novosnovanom “Hrvatskom junaku”. Sam junak je bio pod uticajem Katoličke akcije. U saopštenju za javnost biskupske konferencije u Zagrebu 27 oktobra 1939. isticalo se da se vaspitne organizacije za katolike “imaju otvoreno nadahnuti katoličkim načelima”.

Sokolsko društvo Brod na Savi preselilo se sa svim svojim kategorijama u svoj novi nedovršeni dom jer su dotadašnje prostorije gimnazijske vežbaonice bile ustupljene hrvatskom junaku. Načelnik društva Dekval bio je otpušten iz gradske službe posle deset godima službovanja.

Časopis „Bratstvo” preneo je iz klerikalnog lista  “Hrvatske straže”: “Osnovan je u Đakovu “Hrvatski junak”, koji je dobio sve prostorije u školi i tako su jugosokoli izašli van…” . Časopis „Bratstvo” odgovorio je: „Nadalje konstatujemo, da su pripadnici Seljačke zaštite i sami, a preko opštinske uprave vršili teror i bojkotovali pripadnike  Sokola tako da im je rad bio onemogućen. “Hrvatski junak” nije samo ušao u “sve prostorije u školi”, nego je bez ičijeg pitanja i privolenja zaposeo i sve sprave našega Sokola… Đoke, Laze i Dimitrije ostaju na terenu svojih sokolskih ideala: bratstva i čovečnosti, a sejanje mržnje prepuštaj “hrvatskoj straži” i njezinim dopisnicima.”

Časopis  „Bratstvo” preneo je iz  lista  “Hrvatske straže” iz članka “Tamo gdje se  gradi luka Ploče”: „Odatle smo krenuli novom cestom na Ploče. Nedaleko smo se malko svratili u jednu krčmu da što god popijemo. Tu smo našli dva težaka iz Bačine. Oni nas pozdrave sa: Zdravo! Naš vođa u ime sviju odgovori Hvaljen Isus! Oni  će na to: Zdravo! Nadalje rekoše: „Zašto ne pozdravljate pozdravom cijeloga svijeta? Vidjelo se na njima da su to crvendaći, dakako oni primitivci! Zdravo je bio pozdrav sokola.

Uprkos svemu Sokoli su 1. decembra 1939. u Banovini Hrvatskoj proslavili Dan ujedinjenja. Nije bilo moguće svuda organizovati proslavu, ali se ipak proslavljalo. U časopisu „Bratstvo” istakli su: „U mestima gde to nije bilo moguće usled nesređenih mesnih prilik sastali su se Sokoli u privatnom stanu, u gostionici ili u nekoj radnji pružili jedan drugome ruku i manifestvovali svoje narodno i državno jedinstvo bez velikih govora i svečanih akademija.”  U Osijeku su državni i sokolski praznik proslavila sokolska društva Osijek Matica i Osijek donji grad zajedno u domu Sokolskog društva Matica. Proslavi su se pridružili i dobrovoljci, koji su zbog stvaranja Banovine Hrvatske želeli da istaknu svoju ljubav prema državi, za koju su se borili i koju su svojom krvlju stvarali. Na proslavi starešina župe Dušan Krulj je nakon pozdrava predstavnicima vojnih i civilnih vlasti, kulturnim i humanitarnim društvima, dobrovoljcima i prijateljima sokolstva uputio srdačan pozdrav sokolima i sokolicama koji „u ovim burnim vremenima ostadoše na svojim pozicijama, da bez straha i uzmicanja, bez koristi i slave brane svoje sokolske ideale…”. U svom govoru je istakao: „Mi ne otstupamo ni pred pometenosti, koja se pojavila na brodu kada se našao na uzburkanom moru, ni pred kukavičlukom onih što samo za sebe traže spas. Mi Sokoli verujemo u snagu nacije i u oživotvorenje njezinih velikih zadataka, i to pouzdanje mi ćemo nositi od ognjišta do ognjišta, od kolibe do palate i od kolevke do groba.” Zatim su sledile deklamovanje naraštajca Rodoljuba Reljića „U sokolskom domu”, … i Dragana Mišćevića „Ujedinjenje”. Srpsko pevačko društvo „Gusle” otpevalo je pod upravom prof. Dušana Zebića „Sokolsko pozdrav”, „Jugoslovensku himnu” i sokolsku himnu „Oj Sloveni”.

Sokolska četa Belo Brdo proslavila je Dan Ujedinjenja 1939. svečanije nego ranije. Posle blagodarenja u crkvi masa naroda i sokoli okupili su se u školi gde je održana svečana sednica. Sednicu je otvorio zamenik starešine Dušan Stanković, govor o danu Ujedinjenja održao je načelnik sokolske čete Vid. Trifunović, a poslanicu Saveza sokola pročitao je tajnik čete Ivančević. Pevalo je seosko Srpsko pevačko društvo „Zmaj”, čiji je horovođa Mihajlo Ostojić održao govor.

Sokolsko društvo Slavonski Brod proslavilo je dan Ujedinjenja. Posle blagodarenja održana je svečana sednica u maloj dvorani Sokolskog doma. Novom naraštaju podeljene su knjige. Sednica je završena sokolskom himnom „Oj Sloveni”. Posle podne održano je naraštajsko-dečje poselo sa lepim programom. Predavanje je održao S. Stefanović.  Deci su bile podeljene knjižice „Put u sokolski život”.

Dubrovčani su proslavili Dan Ujedinjenja, 1. decembar 1939. i pored svih tehničkih smetnji vlasti HSS u Dubrovniku. Grad i predgrađe bili su iskićeni zastavama. Na blagodarenja u crkvama bilo je brojno građanstvo uz prisustvo vojnih i civilnih vlasti. Za vreme blagodarenja pred katoličkom katedralom i pravoslavnom crkvom bila je postrojena vojska i članovi Nove Jugoslavije. Sokolska muzika predvodila je i jedne i druge. Posle blagodarenja održana je u sokolani svečana sjednica, i novi članovi su položili svečanu zakletvu. Posle svečane sjednice uprkos tehničkim smetnjama koje su imale svrhu da ometu svaki vanjski znak manifestacije, formirana je povorka Dubrovčana predvođena sokolskom muzikom. Pred povorkom su nošena četiri vijenca, koja su položena na spomen-ploče u vratima od Pila. Povorku su sačinjavali članovi sokola sa svojom zastavom, članovi Nove Jugoslavije sa barjakom, te mnoštvo dubrovčana, koji se zatekoše na ulici, jer je većina njih mislila da zbog tehničkih smetnji neće biti nikakve javne manifestacije. U povorci je uzelo učešća preko 2.000 građana. Povorka se zaustavila u vratima od Pila, gdje su na spomen ploče položeni vijenci, a predsjednik Nove Jugoslavije, kap. Niko Papa održao govor upućen omladini, koja je baš tog dana u Dubrovniku pokazala i svojim brojem i svojom odlučnošću, da ne postoji tehničkih smetnji kada hoće javno da se izrazi ljubav prema narodu i državi. U listu ,,Dubrovnik“ istaknuto je: ,,Naša dična omladina zaslužuje ovom prilikom ne samo priznanje već najveću pohvalu.” Nakon govora kap. Pape kliknulo se je po tri puta Slava kralju Ujedinitelju i Živio mladom kralju Petru II i Jugoslaviji. Posle toga povorka je prošla u potpunom redu preko place kralja Petra do u Sokolanu (Sponza). Na placi kralja Petra povorka je odala počast zastavama.

U komentaru lista ,,Dubrovnik” istaknuto je: ,,… da u ,Dubrovniku – kraj svih zala – još se u punoj snazi održava duh ljubavi prema Kralju i Otadžbini, da mu taj duh nijesu mogle da umanje ni novo povučene granice koje su ga bacile u jedan neizdrživ i neprirodan položaj u političkom i privrednom pravcu.”

Stvaranjem Banovine Hrvatske 1939. sokoli su bili izloženi napadima hrvatskih separatista. Prostorije koje su koristila sokolska društva  na teritoriji Banovine Hrvatske bile su ustupane novosnovanom “Hrvatskom junaku”. Uprkos svemu Sokoli su zajedno sa ostalim patriotskim organizacijama 1. decembra 1939. u Banovini Hrvatskoj proslavili Dan ujedinjenja. Nije bilo moguće svuda organizovati proslavu, ali se ipak proslavljalo.

Saša Nedeljković – član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije