Promocija knjige Milutina Mićovića: Luče u tami

Promocija knjige književnika Milutina Mićovića večeras u Nikšiću. Knjiga „Luče u tami“ biće predstavljena večeras u Parohijskom domu u Nikšiću sa početkom u 20 časova.

Odabrani fragmenti povodom promocije u Nukšiću, 6. jun, 2022.

Ako išta valjaš, već su te raspeli. Već znaš šta je to – iz rođenog iskustva. Ko o raspinjanju zna samo iz knjiga i iz priča, ništa ne zna ni o krstu ni o raspinjanju.
Ko nije raspinjan, nizašta je. Raspinjanje na djelu samo raskriva ovu misteriju. Koja je vezana za samu suštinu života.
Manje više svako je obdaren da raspinje, ali su rjeđi oni koji su obdareni da budu raspinjani. U kom je Bog više položio i bolje sakrio, taj je obdaren da bude dublje i istrajnije raspinjan.
Luče 11

Ko nosi oganj, on ne živi po knjigama, nego knjigom. On nosi svoju unutrašnju knjigu, svoje čudo u kojem žudi da eksplodira.
Crnogorci su vrijednost života, i nesvjesno samjeravali sa prirodom ognja. Ko može da gori taj može biti čovjek. Ko smije da skoči u vatru, taj je vitez. Ko svoj život razmjenjuje s vatrom, taj „prelazi u carstvo poezije“.
To razumijevanje ognja, kao tajne života, zasigurno su ponijeli s Kosova, što je Andrić najjasnije uočio. Posmatrajući Njegoševu tvoračku ličnost i etnos iz koga je iznikao, sa izvjesnom distancom, prema tom etnosu, i jakom empatijom prema Pjesniku, ispisao je obavezujuće zapise što se tiče tog kosovskog zbjega, i samog Njegoša.

Luče17

Nije dovoljno biti pametan. Ako nijesi još i lud, zaludu si pametan. Pamet ne može ništa važno da učini. Ništa istinito. A ludost je oganj svakom važnom djelu. Ne samo ludost, nego i radost. Radost je jedino važna. Vrijednost djela mjeri se radošću koja je u njega ušla. A radost uvijek ostaje u djelu. Da zagrije i ogrije one koji je nalaze.

Luče 20

Njegoš je sabirni Znak srpskog naroda u kojem se sabira i prepoznaje, ali i Znak kome se ne može dogledati njegova visina, ni dubina. Svjetlost Njegoševog Znaka, pokazuje se u svakom vremenu, i u svim dolazećim generacijama obnavalja svoju čudotvornost.
…Nevidljiva bitka koju je Njegoš vojevao, a o kojoj su ljudi njegovog vremena malo znali, otkrila se poslije njegovog zemnog života, i ta je bitka obasjala cio njegov narod, i uputila ga na biće, i bivanje, i na „borbu neprestanu“. A imena tih velikih bitaka koje je Njegoš vojevao uz pomoć svojeg genija jesu – Gorski vijenac i Luča mikrokozma.

Luče 200

Savremna Crna Gora nije htjela da čuje ozbiljna upozorenja seizmologa. Gradila je i radila, ne obazirući se ni na jedno upozorenje. Čak je ta upozorenja smatrala neprijateljskim. One, koji su je upozoravali na moguće potrese, smatrala je neprijateljima njenog novog lika i imena. Kada je novim projektantima kazivano: „Ne gradite tu, neće izdrži ovo tlo. Tu gdje gradite – nema temelja, tu nema nikakvog oslonca. Porušiće se to prije nego nagradite. Ne gradite, tako, jer to ne podnosi ova zemlja ni ovo nebo“ – smatrali su da govore zloumne besmislice, i da ih treba skrajnuti iz života.

Luče 333

Današnjim Crnogorcima dosadilo je da budu Crnogorci. Treba ih razumjeti. Malo je kome i polazilo za rukom da postane Crnogorac. Što da bude baš Crnogorac kad može biti neko drugi. Što da nosi obraz, kad može masku
Nositi obraz, jeste nositi oganj. Nositi čudo čovjekovo. Nositi radost mučenika. Nositi obraz opasno je i po onoga ko ga nosi, i po druge.

Luče, 590

Crna Gora je puna crnih tačaka. Natačkana je crnim tačkama, da se ljudi već pitaju, ima li u njoj još igdje tvrdog oslonca, da se čovjek osloni, ili su je cijelu potkopale crne tačke i tačketine.
Razmnožile su se po Crnoj Gori, da čovjek više ne može nikud kročiti, a da je ne sretne, ili ne nagazi na nju. A najviše ih je u glavama ljudskim.
Lako je crnim tačkama da se razmnožavaju po Crnoj Gori, i po crnogorskim putevima i glavama, kad se jednom crna tačka popela na vrh Lovćena. I pojela crkvu i Jevanđelje. Moglo bi se reći da su iz lovćenske crne tačke sve druge crnogorske crne tačke. To je majka crnogorskih crnih tačaka, dvotačaka i tačketina.