Progon
1 min read
Medojević i Knežević
U Srbiji Aleksandra svepristunog Vučića, po glavi šipkama tukli opozicionara Borka Stefanovića, kod nas, na domaćem terenu, nešto iza ponoći, na bulevaru Svetog Petra Cetinjskog, marica presrela, potom kidnapovala lidera PZP-a i jednog od lidera DF-a, Nebojšu Medojevića, koji se jednom spasio Spuža tako što se kao danas Knežević zabarakadirao u Skupštinu.
(Od hapšenja, pa do sad, Medo štrajku glađu…)
Naravoučenije: na brdovitom Balkanu u obzir dolaze samo one „opozicije“ koje su mačiji kašalj, kamilica, slatkorečiva umivenost, ili stupidnost kakvu predstavljaju fabrikovane Demokrate, koje i ovu priliku pokušale iskoristiti kako bi pojasnile u čemu se sadrži njihova velikodušnost, saosjećajnost, i uopšte opozicioni stav.
Iako se, dakle, radi o Medu, vele Demokrate, osuđujemo sâm stil hapšenja; jeste, gospodo, radi se o onima kojim se u političkom rječniku odomaćila fraza prema kojoj je – DF druga strana DPS medalje!
Međutim, ti likovi nisu tema današnje kolumne i pustimo ih u odvod.
U Parizu i Briselu „žuti prsluci“ biju ulične bitke protiv neoliberalnog, antihumanog i sistema totalne radne eksploatacije i ubijanja svih vrijednosti.
Gorela su Jelisejska polja zbog toga što se Francuskoj vlasti prohtjelo da podigne cijenu gorviva! U pozadini, demonstracije su u duhu borbe za budućnost koja neće biti horizont nove nepreglednosti sa dubokim osjećanjem paklene neizvjesnosti.
Što se tiče Crne Gore, ovdje mogu koliko sjutra da nam zavrnu vodu, niko glasa ne bi pustio.
To što hapse poslanika, što su krenuli sa devastacijom prirodnih resursa, što sve popljačkaše i omrčiše, to, ipak, nikom ništa; bitno je da frustrirani montenegrini u noći kidnapovanja jednog od ponajboljih crnogorskih političara (ne, to nipošto nije Kriptokapić Ranko, ta naknadna pamet koja tobož tek sad uvidjela s kim je ugrubo sklepala državu), mogla uprazno urlikati: Nikad više 1918!
Nikad više ovih trideset godina – to bi trebalo da se viče duž bulevara, u našem slučaju, u crnim prslucima, jer nemamo s čim iz 2018.
(U Evropi bukte demonstracije zbog cijena goriva, u CG se ćuti na hapšenje poslanika! Koliko u ovom obezbićenom i apsolutno pasiviziranom društvu vrijedi čovjek?!)
Mora se,korektnosti radi,reći da ove koji su napali Borka, nemožemo sa sigurnošću povezati sa Vučićem,ali ove sa crnim kapuljačama možemo sa stopostotnom sigurnošću povezati sa režimom.
Zaista se postavlja pitanje koliko je ovaj narod ubijen u pojam i šta treba da se desi da bi se on konačno probudio.
Dali je to strah ili komfor,koji neko nije spreman da izgubi ili nešto treće,tek ,da nebude na kraju kao sa nemcem Niemeierom koji nije imao kuraži da se buni protiv hapšenja socijal-demokrata,jevreja,..kad su na kraju došli po njega samog nije više niko drugi bio da ga brani.
Ne zaboravimo,ovi su zaredali ,vidjećemo ko je sledeći.
Zamislimo u iluziji da je kojim slučajem „uhicen“neki „belokapac,sahovnicar“,ili nido bog porurica?A bilo bi to tek jadikovanje i prezervativno kukanje vlasi u MN.