Pročitajte kako je Ozna pretvarala Srbe u Crnogorce
1 min read
Ranković, Tito i Đilas
Kako je Ozna prevodila/pretvarala Srbe u Crnogorce, odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata u svojoj knjizi „Prisjećanja i zapisi“ opisala je čuvena beogradska ljekarka i profesorica na tamošnjem Medicinskom fakultetu, dr Desanka Kosanović-Ćetković.
U svojoj knjizi ona je opisala kako je njen otac Nikola Ćetković, posle Drugog svjetskog rata, od strane Ozne primoravan da se piše kao Crnogorac.
„Već 1945. godine počela je zamjena ličnih karata u Beogradu, a na osnovu ranije podijeljenih formulara, u kojima je svako, pored ostalog, trebalo da navede svoju nacionalnost. Upravo tada nastaju veliki problemi u mojoj porodici.
Stariji brat i ja smo bili komunisti, učesnici NOB logoraši. Bilo nam je jasno da mi kao članovi KPJ možemo biti samo Crnogorci.
Tako smo se i izjasnili u formularima i bez problema brzo dobili lične karte u Ozninom odjeljenju u Čika Ljubinoj ulici.
Poslije nekoliko dana, na isto mjesto došao je i naš otac Nikola Ćetković, star 62 godine i umjesto lične karte dobio – 15 dana zatvora! Naime, on se izjasnio da je Srbin i nadležni oficir mu nije dao ličnu kartu, jer on ne može biti Srbin, nego Crnogorac rođen u Podgorici. Otac nije htio da odstupi od svoje izjave, tvrdio je da je od djetinjstva znao da je Srbin, da je zato decembra 1915. krenuo preko Albanije do Krfa i dalje.
Moj otac je 1909. godine u Beču završno studije i mogao je mirno da sačeka austrijsku okupaciju Crne Gore i da, kao njihov student i poliglota, dobije visoko zvanje, kao i ličnu sigurnost, ali on je, kao patriota i Srbin, krenuo sa srpskom vojskom i njenom sudbinom.
Govorio je oficiru Ozne da se otac srpske dinastije Nemanja rodio kao i on – u Podgorici, u Ribnici na Zeti, i da je Nemanjin sin Sveti Sava osnovao prvu srpsku arhiepiskopiju.
No, to nije bilo dovoljno, pa su Nikolu Ćetkovića zatvorili u Oznin zatvor, gdje je na golom betonu odležao punih 15 dana. Oficir ga je svakodnevno izvodio na saslušanje i pitao: Jesi li ti Nikola Ćetkoviću Crnogorac ili Srbin? Moj otac je na to odgovarao stihovima Njegoša i kralja Nikole o srpstvu.
Poslije odležanih više od dvije nedjelje u zatvoru, data mu je lična karta u kojoj je ipak stajalo da je on, Nikola Ćetković – Srbin.
Mi, njegova djeca, nijesmo odobravali njegovo držanje u Ozni, niti njegovo srbovanje, jer su nama kao komunistima, odmah bili jasni Đilasovi stavovi o crnogorskoj naciji.
Bio je hladni zimski dan 1946. godine i svi smo sjedjeli u trpezariji koja se jedina i grijala, a mi djeca se spremali za ispite. Tada je naša majka prekinula mrtvu tišinu i saopštila da će se pisati kao Crnogorka. Ona je znala i osjećala da je očev stav veoma mnogo naškodio nama kao komunistima i htjela je da nas zaštiti od daljih nemilih posljedica. Otac je bio iznenađen, ali ne i poražen. Naglo je ustao i obratio se majci hladnim glasom da ona od sjutra neće više biti njegova žena.
Majka je dobro znala da otac neće promijeniti svoj stav, pa ga je, izmijenivši taktiku, umiljato upitala: „Nikola, ti veliš da smo mi Srbi. Pa, kako smo mi Srbi mogli roditi đecu Crnogorce? Reci mi, Nikola, kako?“
A otac mirno odgovara: „Danice, mi smo Srbi, a rodili smo slijepe poslušnike. Plačimo, jadnice, plačimo!“
Naš otac Nikola Ćetković umro je 1957. godine pred drugi poslijeratni popis stanovništva. Sa prekornim sjećanjem na naš bojkot oca i naše tadašnje nacionalno opredjeljenje, mi njegova djeca, spontano smo se izjasnili kao Srbi.”…
Nikola će da živi vječno.
Đeco, vi ste đeca vaših predaka, a ne đeca komunista i drugijeh rogonja.
Svi Milovci su rogonje, prevario ih sistem. Više Evri nego sistem.
Mlađene,
ako si srbin, koristi srpsko pismo.
Evo Vašeg tekst, preko Gugla, na pismu velikog Njegoša.
Sve je počelo od regenta (nikada nije krunisan, zato nije ni kralj) Aleksandra i Nikole Pašića. Odbili su Londonski ugovor koji bi oko 80% Srba doveo pod jedan krov. Oni su zarad Jugoslavije poništili državnost Srbije i Crne Gore, koja je (što se novijeg vremena tiče) samo sedam godina kraća od državnosti jedne velike Nemačke. Posle 1.12.1918 godine počinje niz uzročno-posledičnih veza, svake sekunde veća katastrofa od prve. Podizanje klice jalove Jugoslavije među Srbe, stvaranje Banovine Hrvatske 1939. godine, nikad veće po obimu i po moćima – preteča NDH – sumanuti 27. mart 1941, čiji su organizatori „hrabro“ pobegli. Zatim bespotrebni rat kao rezultat suludog 27. marta, genocid nad Srbima u NDH, pobeda komunista sa svojim AVNOJ-ovskim granicama itd. Svega ovoga ne bi bilo da nije bilo prve Jugoslavije. Plaču za Titom, a da nije bilo prve Jugoslavije (druga je logičan naslednik prve), za ovo niko ne bi čuo ni 1945. godine, a kamoli danas. Treba krenuti od klice, od uzroka pa preći na posledice. A uzrok svemu je prva Jugoslavija, dve Jugoslavije su desetkovale Srbe i oterale ih sa svojih vekovnih ognjišta više nego što su to učinili Turci za 3 veka vladavine. Srbija je trebalo da se ujedini oko kuće Petrovića (bili su Srbi ma šta ovi novi istoričari pričali) i Karađorđevića i onih oko njih Jugoslovena. Imali su i Petrovići svoje mane, čuo sam za Zeku Manitoga i za Poharu Kuču, i da je kralj Nikola bio apsolutista, ali u lozi Petrovića ima jedan veliki Njegoš i jedan Sv. Petar Cetinjski. Prilika koja se ukazala 1918. dešava se jednom u 300 godina, a odigrana je na najgori mogući način. Ne samo da je postignut autogol, postignuto je nekoliko autogolova. Posledice stvaranja prve Jugoslavije Srbi osećaju i danas i osećaće je do kraja sveta i veka. Prošle su 103 godine od bezumno propuštene prilike zbog megalomanije i ponosa nekolicine ljudi koji su zapravo moralno i fizički patuljci. Prošlo je dosta vremena, mnogo toga (smrti po Srbima) se desilo od tada, đavo je odavno odneo šalu i na žalost, povratka na staro nikada neće biti.
OVO SE ODNOSI NA SVE KOJI PIŠU ĆELAVOM LATINICOM
Pa kažu Beograd je 1945 oslobođen! Čovek je pod komunistima proveo 15 dana u zatvoru ZATO JER JE SRBIN! Više slobode je bilo pod nemačkom okupacijom nego pod jugoslavijom, neka vam se to slegne
Srpstvo tebe zaboraviti nece,dok je roda palice ti svece.Njegosev Srbin je ovakav covjek,a sve drugo bitno nije.
Kakve tri njuske,ovo su oni.
E ovo je domacin i Srbin iz Crne Gore za primjer.Gledajte i tugujte montenegrini,on je uzor koji neki od vas nikada nece dostici.Ovakvi su nam svi djedovi bili,dok ih pojedini unuci ne obrukase gluposcu svojom proleterskom i bezemljaskom.Biti Srbin,pa jos Srbin iz Crne Gore nema cijenu.
Ovaj covek mora biti uzor i primer za mnoge nas.
Cenim ovakve ljude, svaka mu cast!!!!!!!!
Sve je počelo od regenta ( nikada nije bio krunisan, zato nije ni kralj) Aleksandra i Nikole Pašića. Oni su odbili Londonski ugovor kojim bi se cca 80% Srba našlo pod jednim krovom. Oni su zarad Jugoslavije poništili državnost i Srbije i Crne Gore a koja je ( što se novijeg doba tiče) samo sedam godina kraća od državnosti jedne velike Njemačke. Poslje 1.12.1918. god. počinje niz uzročno posljedničnih veza svaka druga veća pogibelj od one prve. Usađivanje klice jalovog jugoslovenstva među Srbe, Stvaranje banovine Hrvatske 1939. nikada veće po površini i po ovlastima- preteče NDH-, suludi 27. mart 1941. čiji su organizatori „hrabro “ pobjegli. Zatim nepotrebni rat kao rezultat suludog 27. marta, genocid nad Srbima u NDH, pobjeda komunista sa njihovim AVNOJ-skim granicama i sl. Svega toga nebi bilo da nije bilo prve Jugoslavije. Kukaju na Tita, a da nije bilo prve Jugoslavije ( druga je logičan nasljednik prve) za ovoga niko nebi čuo ni 1945. a kamoli danas. Treba poči od klice, od uzroka pa onda prijeći na posljedice. A uzrok svemu je prva Jugoslavija, dvije Jugoslavije su više desetkovale Srbe i otjerali ih sa njihovih vjekovnih ognjišta negoli Turci za 3 vijeka vladavine.
Srpstvo se trebalo ujediniti oko kuće Petrovića ( oni su bili Srbi ma što ovi novo- istoričari zborili) a Karađorđevići i oni oko njih Jugosloveni. Imali su Petrovići i svojih mana, čuo sam ja i za Zeku manitoga i za poharu Kuča, i da je kralj Nikola bio apsolutista, ali u lozi Petrovića je jedan veliki Njegoš i jedan Sv. Petar Cetinjski.
Prilika koja se ukazala 1918. godine se ukazuje jednom u 300 godina, a odigrana je na najgori mogući način. Ne samo da je dat autogol, dato je nekoliko autogolova.
Posljedice stvaranja prve Jugoslavije Srbi osjećaju i danas i osjećaće dok je kraja svijeta i vijeka. Prošlo je 103 godine od suludo propuštene prilike zbog megalomanija i gordosti nekoliko ljudi a koji su u stvari moralno- fizički patuljci. Prošlo je dosta vremena, mnoge stvari ( pogibelji po Srbe) su se od onda izdešavale, đava je davno odnio šalu i povratka na staro na žalost, nikada više biti neće.
Sjajan i jasan opis uzroka koji su za nas Srbe proizveli katastrofalne posledice u čitavom dvadesetom veku, pa sve do današnjih dana.
Jedino što treba dodati ovom sjajnom komentaru je masonski uticaj preko tzv. ‘Velike Lože Jugoslavije“, koji je bio ključan u katastrofi koja je nas Srbe zadesila, evo već punih 106 godina!
„S“PC je podržala masakar nad Obrenovićima i zapečatila, između ostalih, srpsku sudbinu. Pogibija, egzodusi, holokausti, sve počinje poslije majskog prevrata. Gdje su granicu postavili Obrenovići, tu je srpsko, etnički čisto. Da su stigli da oslobode Kosovo, tamo ne bi bilo jednog albanskog uva – svi bi bili poslati preko Prokletija ili u Tursku. Ironija je da je „S“PC proglasila mučenicima i svetiteljima jedne Romanove, strance, a nisu se udostojili ni da pokopaju svoga kralja Obrenovića kako dolikuje, nego je to otaljao neki nižerangirani pop.
Više o tome u odličnom i vrlo poučnom tekstu na:
https://arhiva.nedeljnik.rs/moj-nedeljnik/mojevesti/plutonijum/majski-prevrat-zlocin-o-kojem-se-cuti/
“Posle bitke svi su generali”. Treba imati u vidu da je Nikola I kapitulirao i napustio državu i teško se bilo opredijeliti za lozu Petrovića a ne Karađorđevića. Takođe treba uzeti u obzir činjenicu da je njegov unuk Aleksandar, po svoj prilici, bio mason i da je mnoge odluke donosio pod uticajem “slobodnih zidara”.
Vječni ti pomen Nikola !
Istočniče roda srpskog,
Da tvoja duša počiva u miru,
Da tvoj duh, tvoja vjera, opomene neznavenu braću, koja se odrodiše, prodadoše, prepadoše,
Svaki Srbin, neka se nadahnjuje tvojom snagom i hrabrošću.
Veliki čovjek …
Ma da je što veliko uradio, no ispovijedio istinu, … ono što jeste.
U pamet se lažni komiti, dokaza o slavnim Srbima (Crnogorcima) imate na svakom koraku i ne mogu se zaobići.
To je primjer i putokaz za sve Srbe ma gdje da zive a narocito srbe u Cg. Hvala mu.
Potresno ! Svakom pametnom za večni nauk !
Neka Bog blagi da rajsko nasleđe duši raba božijeg Nikole Ćetkovića.
Isto je bilo u Staroj Srbiji (koja je poslije vi više komunističkih transformacija danas zvanično ime Sjeverna Makedinija).
Poznajem čovjeka koji se preziva Grnčaroski, kada mu je umro otac na umrlici je pisalo Grnčarević. Ja ga pitam: Mile kako to da se ti prezivaš drugačije od oca, a on mi veli: moj otac je bio zemljoradnik i nije stio da menja prezime poslije rata, njemu komunisti nisu mogli ništa, a ja i brat smo učili škole pa smo morali da bismo mogli dobit posao.
Svakog Srbina učesnika AVNOJa, trebalo je objesit kao veleizdajnika.
To što su nam komunisti štete nanijeli Turci, Nijemci i Austrougari nijesu uspjeli ni za 500 godina.
Ljudi poput vaseg oca su cuvali i kovali ime srbina. To su bili ljudi kojima se svijet divio.
Mi se danas trudimo da izdajnike podsjetimo da su im preci bili srbi vredjajuci na taj nacin nase div junake.
Slava vasem ocu i hvala.