PROČITAJ.me

Auh, ispade da je Bečić novootkriveni filmski super-star, naprosto, hoće ga kamera, naturalan je dok je u krupnom kadru, koji podjednako akcentuje sve pojedinosti lobanje, od izmontiranog kez-osmijeha do ravnog deklamovanja, i, zaista, ima nečeg bukvalnog u nastupu pomenutog („našeg“) Alekse, pokreti su mu lutkraski, svaki uzdah, povišen ton, mala pauza, uređeni su kao jeftina garsonjera na predgrađu, što će reći, krajnje oskudnog i šepavog vokabulara, uvijek jedno te isto (i opet isto), nikako da dečko otavrze, da da poentu, izuzev bukolikog nastupa, nikad ništa novo: retorička velika mrtvaja! Iliti: antipot usmenom Kilibardi!

U međuvremenu, baš kao i ti, nikako da provalim šta oni hoće svojim promotivnim klipovima to, dođavola, da nam saopšte… Možda, jednostavno, vole da ispoziraju, i ništa više. – (U bekstejdžu vidim Bečića sa kilo pudera na licu, sa Lujovom perikom kojoj se otkačio jedan (prokleti) vikler, al’ se frizura, ipak, nekako drži, dok kravata, proklestvo, i dalje se plazi. Crveno jednolična i, oko grla isuviše pritegnuta, pa otud ne čudi što govornikov glas škripi i muca kao u Beketovih likova.)

Zbog gorenavedonog, razumiješ zašto je Dritan unekoliko umjerenija prilika, i pored filhrarmoniske frizure, odaje da posjeduje konciznost, zato se ne libi da nas podsjeti kako uvijek već može zapaliti preko bare pravac u Ameriku, ali (pazi sad), to ne čini jer svojim primjerom hoće da pokaže kako, ipak, nije sve crno u sve crvenijoj Crnoj Gori, u šta, autor, čisto sumnja. Okej, patriotizam manjina živi kao bubreg u loju, a tome ima da zahvale našoj Vladi, u kojoj nema krštenog ministra, ali, zar ne, u tome je sva demokratija i multikulturalnost DPS-a…

Da se razumijemo – ovdje se ne radi o hegemonom umu, naprotiv, samo bih (kao potpisnik ovih redova), isto tražio i za nas Srbe, koji smo, na margini margine, i egzistiramo tek kao puka statistika, nikad javno, i uvijek označeni kao državni neprijatelji, oni koji ugrožavaju famoznu nezavisnost, koju i Kriptokapić Ranko više ne blagosilja, iako se pentra na Lovćen, sa vijencem, zaboravljajući da ovo nikako nije bila želja našeg najljepšeg i najmlađeg sveca!
Međutim, to je realnost politike: trgovati sa svim, od praha predaka do tajnouvidne spoznaje Njegoševe, svako se danas bez rezerve poziva na etiku kao i na ekonomiju, zato se (kao) može Marku Milačiću da se poredi sa Markom Miljanovim, i ako mu pođe za rukom da postane gradonačelnik, od dnevnik-dečka neće se moći opstati, od one već sad isfurane stori o tome ko su potrošeni i prošli političari, a ko su to mladi i perspektivni, i bla, bla, bla…

(Onoliko koliko je Bečić proganjan od šefove vlasti, taman toliko je i potpisnik novocrnogorac. – U nedelju biraj Slobodu!)