Prizorišta

U Evropi su – pozorišta.

Na Balkanu su – prizorišta.

Jedna skitnica, stari jednoruki migrant, često je upozoravao Siorana: ili nauči da čitaš, ili se vrati na Balkan. U našoj opštoj balkanizaciji, uvijek se imalo problema sa čitanjem, sa tekstom. Usmeni isprednjači, zlatousti su još na cijeni. One koji čitaju niko ne čuje. Pozorište je pozorište, ali pozorište je prizorište ako pravilno čitamo. Bilo kako bilo, i ljetos će prizirati po ljetnjim pozornicama. Ali, kakvim.

Trebalo je sto godina da pročitamo komunizam. Šta piše na početku Manifesta. Evropom ne kruži anđeo, nego bauk. Ne treba prizirati, ali najtačniji prevod globalizma dobijamo na srpskom jeziku. U pitanju je – globa. A izam služi za sve i svašta. Ne očekujete valjda da globalizam stvori srećnije i mentalno zdravije društvo. Zapad je mentalno uništen, piše i na zidu susjednog marketa. Globalizam ima samo jedan cilj: sveprisutnu bijedu. Ko još vjeruje u investitore. Niko, osim političara, i lopova.

Mapa svijeta sve više liči na obucak raspalih, bombardovanih država, u kojima niko ne želi, i neće da živi. Migranti nemaju istaknute vođe, niti manifeste: uopšte ne čitaju, niti pišu. Samo, gugl, ukrug prošetaj miša, i eto vas usred Pariza. Sa druge strane, kriza sa migrantima, u svakom slučaju jeste i nekakav inženjering. Tamo gdje je bio Berlinski zid, podižu bodljikavi. Istok je bio istinski srećan, zato je iz osnova potresao kapitalizam.

Ako želite dobro djetetu, upišite ga u izbjeglice. Ili, podignite kredit, i vodite ženu da se porodi u Njemačku, Švedsku, Dansku… I danas kukaju po brdima što, onda, nakon bombardovanja, nijesu i oni digli jedro. Očekujte priliv izbjeglica. Da li se ovaj pridjev upotrebljava samo zato što se izbjeglice iskrcavaju na obale sinjih mora. Kako god čitali, pa i zdesna ulijevo, migracije su nove revolucije. O, Danile, ima li ig, tamo, a, odlijegaće kučki vokativ, dolje do Zlatice.

Naš put u Evropu treba da utabaju izbjeglice sa Istoka. Da proprte, rekli bi Brđani. Kolika je razlika između izbjeglica i turista. Zavisi, gdje se izbjeglice iskrcavaju. Ako se budu iskrcavali u Čanj, razlika je, minimalna. Čim se pomiješaju sa turistima iz Podgorice, ili turistima iz Tuzi, razlika – nestaje. Kad pogledam te kupače po inim plažama, ne razlikujem ih od izbjeglica. To su, ako pravilno čitamo, domaće izbjeglice. Leže pored crnih koštica od lubenica, masnih papirčina bureka, ogrizina jabuka, čaura praznih karmina, iscijeđenih tuba, kartonskih kutija, opušaka; ležeći potrbuške isisava srž pileće koščice. Češlja se za stolom, nad plastičnim tanjirima. Dok suši gaće na grani, razliježe: odakle si, braćo? Haju du ju du! Kakav je tek Ulcinj kad se u njega prilije pola Prištine, ostavljam čitaocu da iskusi. Kad smo već dojezdili do Ulcinja, ostavljamo i predlog: valjalo bi kampove za izbjeglice podići na razvalinama Solane. Razmisliti i o Adi na Bojani. Široko je, lijepo je Tuđemilsko polje.

Kako god, ni ljetos se neću kupati u pjeni od mora izmiješanom sa mjehurićima vjetrova štajerskih baba. Jedan ovdašnji guzonja čija glava ne može da stane na naslovnoj strani dnevnih novina, gunđa: izborićemo se i sa ovim izazovom. Globalizam, kao i svaka ideologija, orodio se sa mračnim silama. Jedan tip naučava: ja ne vjerujem, ali vjerujem vjerovanju drugih. Nijesu li izbjeglice neki novi internacionalisti – socijalisti – polufiktivni vjernici.

I turistima i izbjeglicama treba izmisliti univerzalno državljanstvo. Toga se mora neko sjetiti od crnogorskih teoretičara globalizma. Čini mi se da je jedna ovdašnja sociološkinja iz nevladinog sektora, soroševka-skojevka, na tragu definicije. Globalizam se igra sa sopstvenom krizom, ukoliko umijem da čitam, a ako vi mislite da smo plesni partner toj frajli Evropi, globalno se varate.

Ali, vratimo se kući. Hoću reći, vratimo se narodnoj kuhinji pri Hramu u Podgorici. Koliko sirotinje (unutrašnjih migranata), čeka obrok. A vlast će hraniti tuđu sirotinju po kampovima. Takva je logika globalnog potrošačkog društva koje potroši i sebe.

Ako komšije (Hrvatska, Republika Srpska, Srbija, Bosna), šavovima – granicom- raspale države podignu bodljikave zidove, šta, onda. Šta će tek biti kada migranti ne mognu da nastave put krize. Drugi nijesu entuzijasti poput ovdašnjih marioneta. Susjed podigne zid, i pogleduju preko zida. Nema ništa teže nego kad ti komšija izviruje preko zida.

Ova državica ne boji se izbjeglica. Ima iskustva: najmanje jedna trećina građana su unutrašnji migranti. U svojoj državi, Srbi nemaju ni status izbjeglica.