Privatna država: Na trulim temeljima ne gradi se zajednička Crna Gora

Crna Gora je 13 godina nakon referenduma privatna država, saglasni su predstavnici političkih partija, ali i dalje različito gledaju na pitanje državne nezavisnosti – za jedne je to istorijski promašaj, a za druge ispunjenje vjekovnog sna.

Porparol  Nove srpske demokratije Marko Kovačević kazao je za portal IN4S da oni koji su 21. maja 2006. godine glasali  za nezevisnot Crne Gore danas taj dan dočekuju u zarobljenim institucijama.

Kovačević: Srbi najugroženiji

„Marko Daković je svojevremeno rekao za kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca: Ovom državom su svi zadovoljni – i ujedinitelji, jer im se ideja ostvarila i protivnici ujedinjenja, jer se država vođena na ovakav način raspada. Približno isto možemo reći i za današnju državu Crnu Goru – i njom su svi zadovoljni – oni koji su bili za njenu nezavisnost 2006. godine, jer im se ideja ostvarila i oni koji su bili za očuvanje zajednice Srbije i Crne Gore, jer se država vođena na ovakav način raspada“, kazao je Kovačević.

Dokaz za to su, dodaje on, zarobljene institucije koje, zbog različitog političkog programa i nečijeg nacionalnog izjašnjavanja u skladu sa tradicijom i istorijom kraljevine i knjaževine Crne Gore, vrše progon i montiraju sudske procese protiv opozicionih političara i građana.

„Srbi su u ovoj „državi“ naročito “privilegovani“. Naši politički lideri se osuđuju na višegodišnje kazne zatvora. Pravoslavna crkva se progoni samo zato što nosi srpsko ime. Srpski jezik, koji je (sem Albancima) svima u Crnoj Gori maternji, se proganja i zabranjuje mu se ime. Nazivaju ga različitim i pogrešnim imenima silujući identitet građana do mjere da oni koji su zahvaćeni stokholmskim sindromom pristaju da svoj maternji jezik zovu lažnim imenom. Zaposlenih Srba u državnim institucijama skoro da nema“, objašnjava Kovačević.

Prema njegovim riječima, Milo Đukanović revnosno radi i na ekonomskom i na duhovnom osiromašenju građana, jer zna da će stvarajući takve vrste siromaha prigrabiti za sebe materijalnu korist, a odraditi posao za svoje albanske i hrvatske prijatelje i njihove zajedničke mentore.

„Proces separacije Crne Gore od njenog izvornog državnog i etničkog identiteta, van kog je ona dugoročno neodrživa, i njenog ekonomskog urnisanja od strane režima svih ovih godina, se nesumnjivo završava podjelom njene teritorije i stanovništva prema planovima albanskog i hrvatskog ideološkog projekta. Prvi je ključno pomogao da se referendum 21. maja 2006. godine pokrade, a drugi je dao prvi doktorat tzv. crnogorskog jezika, što je jedno od silom nametnutih imena za srpski jezik koji je, kako već rekoh, svima sem Albancima maternji u Crnoj Gori“, ocjenjuje Kovačević.

Jedina nada za opstanak Crne Gore, smatra on, je u povratku njenom izvornom identitetu, srpskom jeziku, čuvanju Srpske pravoslavne crkve oko kojih je najveći broj građana sabran.

„Takođe, u jačanju institucija kroz koje će onim ljudima koji imaju dobre poslovne ideje biti pružena zaštita i data mogućnost da ih ostvare. Povratak Crne Gore sebi je ključni preduslov njenog opstanka u budućnosti“, zaključio je Kovačević.

Lalošević: Propuštena prilika za pomirenjem

Funkcioner Socijalističke narodne partije Vasilije Lalošević kazao je da se trinaest godina nezavisnosti dočekuje u nikad podijeljenijoj državi po mnogi pitanjima.

„Osiromašeni uz ne baš visoko mišljenje građana Crne Gore o njenim institucijama. Vlast je, nažalost, za ovih trinaest godina propustila šansu za istorijsko pomirenje naroda u Crnoj Gori. Dočekujemo trinaest godina sa mladima koji odlaze u inostranstvo, sa brojnim aferama. Snimak poslednje afere „Koverta“ je skandalozan“, kaže Lalošević u izjavi za portal IN4S.

Sve to dočekujemo, dodaje on, uz samovolju vlasti, odnodno uz takozvani prijem u NATO, mimo volje građana Crne Gore.

„Priznavanje države Kosovo* mimo volje svoji građana, i tobože okretanje ka svijetloj budućnosti. Sve to ne može potrijeti činjenicu da su državne instucije nejake i da su pod direktnim uticajem vlasti. Dovoljno je samo podsjetiti na nedavnu presudu povodom afere tzv. Državni udar. U borbi jednog malog procenta novokomponovanih bogataša za borbu za profit izgubila se solidarnost i daleko smo nažalost od države socijalne pravde“, objašnjava Lalošević.

Prema njegov riječima, suvišno je pričati o rasprostranjenoj korupciji, nepotizmu i organizovanom kriminalu.

„Država kao da neće ili nema snage da se uhvati u koštac u obračun sa ovim pošastima. A šta tek reći o slobodi medija? Stočetvro mjesto na listi Reportera bez granica za Crnu Goru govori o tome da se kao društvo moramo apsolutno zamisliti o svemu“, kaže Lalošević.

Ono što mogu poručiti, kaže on, jeste da samo bogata, solidarna i prosperitetna Crna Gora u kojoj možemo ostvariti svoje stvaralačke sposobnosti, može donijeti zajeeničku budućnost.

„I moramo raditi na osnaživanju parlamentarne demokratije, na stabilnosti ekonomskog razvoja, pogotovo na vladavini prava, evropskih standarda i vratiti dostojanstvo života za sve građane Crne Gore“, naglašava Lalošević.

Prema njegovoj ocjeni, ne možemo nastaviti sa stvarima koje aktuelna vlast radi u stilu – „zavadi pa vladaj“.

„Moramo poručiti da se stane sa napadima na našu crkvu i mitropoliju. Učinite nešto da se ovaj narod najzad pomiri među sobom i da krene ka nekoj, zaista, boljoj i srećnijoj budućnosti“, istakao je Lalošević.

Stanić: Ostvaren san, ali ne i java

S druge strane, iz Socijaldemokratske strane, koja je bila dio Bloka za nezavisnu Crnu Goru smatraju da je obnavljanje državne nezavisnosti Crne Gore koje se desilo prije 13 godina, svakako jedan od najznačajnijih dana u istoriji Crne Gore.

„Želja i san desetina hiljada građana Crne Gore da obnovnom nezavisnosti steknu pravo da se o sebi i svojoj budućnosti odlučuju sami se pokazala kao ispravna odluka, prije svega na polju integracija i određenog povećanja standarda stanovništva“, kazao je portaporol SDP-a Mirko Stanić za IN4S.

Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u UN, NATO, OEBS i prva je u nizu bivših jugo-republika za ulazak u EU, ali i dalje ostaje problem izgradnje institucija i pune demokratizacije društva.

„Takođe, iz ove perspektive smatram da se puno više moglo uraditi na podizanju standarda građana Crne Gore, povećanju plata, penzija i socijalnih davanja.  Na nama je, bilo da smo glasali „Da“ na referendumu, ili imali drugačiji stav u odnosu na državno pravni status da Crnu Goru gradimo kao našu zajedničku kuću, koja će biti dovoljno prostrana i otvorena za sve svoje stanovnike“, zaključio je Stanić.