IN4S

IN4S portal

Prije 143 godine: Pobjeda Crnogoraca na Vučjem Dolu

1 min read
Bitka i pobjeda na Vučjem Dolu podigla je ugled Crne Gore u Evropi i bila je veliki doprinos međunarodnom priznanju 1878. godine

Barjak sa Vučjeg Dola

Na današnji dan 1876. crnogorska vojska, sastavena od 17 crnogorskih i 11 hercegovačkih bataljona, pod komandom kralja Nikole porazila je vojsku Muktar-paše na Vučjem dolu, uprkos tome što je bila malobrojnija i slabije opremljena.

Ova bitka i pobjeda Crnogoraca i Hercegovaca spriječila je plan Muktar-paše da opkoli knjaza, jer je glavnina crnogorske vojske najprije razbila prvu polovinu Muktarove vojske, a potom i drugu u kojoj je nastala pometnja koja je označila i njen definitivni, prema mnogim izvorima, težak poraz.

Crnogorci i Hercegovci su izgubili 70 ljudi, a je 118 ranjeno, dok je 4.000 turskih vojnika izbačeno iz stroja, a među ubijenima je i Selim-paša, trojica pukovnika i 168 nižih oficira.

Bitka i pobjeda na Vučjem Dolu podigla je ugled Crne Gore u Evropi i bila je veliki doprinos međunarodnom priznanju 1878. godine. 

Podjelite tekst putem:

21 thoughts on “Prije 143 godine: Pobjeda Crnogoraca na Vučjem Dolu

  1. Slavna Tudjemilska bitka je za vjeki vjekova zasjenila sve ostale bitke!Sada Serbo i Zivko istražuju ko je od predaka milasa i bjelogrlića učestvovao u ovoj slavnoj bitci!?

  2. „Svak je rođen da po jednom umre“. Pa kad se taj prvi i jedini put fizički umre, ide se Bogu na istinu. Očito da se mnogi Boga ne boje, trebali bi. Danas dokazivati oblutku da je obal, a on misli da je kockast, je teška rabota, kako dokazati ludaku da nije lud, kako izmisliti Crnogorca u cijeloj istoriji a da nije bio Srbin. Ovi novi to svaki dan izmišljaju, malo promjene kontekst, tamo gdje piše Srbin oni napišu Crnogorac Šerbo, Adžo I ostali to potvrde. Malo promjene epitafe na predačkim grobovima, kažu nam kako je Njegoš bio opčinjen Amerikom i mrzio Srbe i Ruse a poslije totalno zglajzao i postao čak i genocidan, prevode Gorski Vjenac na crnogorski i to latinicom, sude mu čak i u Hagu za udruženi zločinački poduhvat, sa sve Karadžićem, sve to i još kojekakvih čuda izmišlja nova crnogorska istorija skrojena u živoj istini intelektualnog maga Šuke, čiji krajevi će tek dvanaeste biti pripojeni Crnoj Gori, a mi se pitamo dokle. Ovo njihovo nije ludost, nije neznanje, ovo je bezobrazni inžinjering, šibicarenje. A ko veruje šibicaru?
    Što se mene tiče bilo je tačno 28 srpskih bataljona!

  3. „Najkraće, naši su preci rođeni ratnici!“

    Tacno, moj Djikane, nego u sta evoluirase ovi danas? Jos sam 90-tih primijetio nove fizionomije na Cetinju i u Titogradu, koji su vise bili slicni dzeparosima, sitnim lopovima i podvodacima iz Napulja. Vjerovatno da ono kakav postanes iznutra izadje na brnjicu poslije dovoljno vremena. Tragicno, kako se istrazismo!

  4. … Prošli su Čvorak, prošli!
    Najmanje dva milenija ratničkih Srba, koji su vojevali za sebe i kao najamnici za druge, nihove je potomke to rođenjem, genski činilo nenadmašnim ratnicima.
    Nekom ću drugom prilikom o tome kako su se naše pređe kroz dugi vremenski period evoluciono-anatomski prilagođavali planiskom staništu. Kako im se postepeno spuštalo anatomsko težište( kraće noge u odnosu na trup) kako su im dužale ruke, i kako je sve to uticalo na njihovu pokretljivost na i uz strminame, na bolje motoričke funcije i koordinaciju, konačno u kojoj i kakvoj su prednosti bili u bitkama prsa u prsa!
    S druge strane, možda je još i važnije istraživanje koje je pokazalo da dinarski tip naših predaka označen antigenom HLA B-5 (B51) nosi izuzetno visok, najviši nivo muškog hormona testosterona etc.
    Tako da je njihov izuzetan ratnički potencijal zbir različitih psiho-fizičkih i hormonskih parametara!
    Najkraće, naši su preci rođeni ratnici!

  5. Koliko znam, koliko sam čitao i slušao od starijih ne poklapa se baš cifra crnogorskih i hercegovačkih bataljona, a sobzirom da Hercegovina ili sad republika Srbska ima mnogo više stanovnika od Crne Gore nije logično da je bilo više bataljona iz CG e, u svakom slučaju bili su složni i branili srbstvo za razliku od ovih današnjih nit su Srbi nit su Crnogorci.

  6. To su bili Crnogorci i Hercegovci. Časni Srbi i div-junaci. A onda se sjetiš ove pošiptarene dukljogorske fukare i momentalno osjetiš potrevu za riganjem.

  7. Na slavnom Vučjem Dolu veliku pobjedu nad Turcima su izvojevale crnogorska i hercegovačka vojska, pod komandom crnogorskog knjaza Nikole Petrovića Njegoša!
    Vječna im slava i hvala!

  8. i onda dođe neki ,,Krivomozgić“ i kaže da ne možemo ovo slavit , ne možemo ovu zastavu . . . . . . . da ne ljutimo ,,našu braću“ muslimane tzv. bošnjake . . .
    a Crnogorci se borili protiv muslimana , protiv Turaka . .
    Crna Gora današnja je i stvorena iz borbe protiv Turaka samim tim i muslimana . .
    ali mi smo viša govna no što mislimo , i nije ni čudo što nam se sve ovo dešava zadnjih godina . .

    1. Krstaš barjak bi bila prelijepa zastava, ali vi nijeste šćeli ništa drugo do trobojku. Krstaš vi je najviše smeta’, jer su ga Liberali nosili i pjevali: „Dje se Krstaš barjak vije četnicima mjesto nije!“

      1. I onda se Ranko napusio i izmislio zastavu koja nikad postojala nije. A i Lutovski barjak je krstas tako da ti ta cetinjska prica pali samo medju ove IQ86

  9. Vučiji do, šta to bješe to?
    E, kad bi ga Milaš i Montenegrini smjeli pomenuti.
    To je bila bitka Crnogoraca (Srba), a ne Montenegrina.
    To je bila pobjeda Crnogoraca (Srba) i ključni događaj za oslobođenje od vjekovnog okupatora.
    Za Srbe je to povod slavlja. Za Montenegrine (Mila i Duška) i ortaka im Sulja, poraz i neprebolna tuga.
    Mislim da je primjeran naziv ove koalicije Montemuslimani.
    Zato Srbi nemojte pominjati ovu bitku, jer je ona značila poraz Turaka i islamiziranih Srba, a danas i ateističkih Srba.

  10. Nasi preci su znali sta brane. Bili su neustrasivi i vicni za borbu iako nijesu prosli vojne obuke.
    Zapisano je da je temperatura bila preko 40 stepeni sto je uz brojnijeg i bolje naoruzanog i opremljenog neprijatelja bila dodatna teskoca.
    Stranci koji su se bavili ovom temom zapisali su da je u torbici sav tain ovih ratnika bio pecen krompir i glavica crnog luka.
    Tadasnji crnogorski ratnici su imali rijedak borbeni moral i hrabrost.
    Slava ratnicima sa Vucijeg dola.
    Slava mojim precima koji su ucestvovali u ovoj i drugim bitkama za stvaranje drzave Crne Gore.

    1. Ne znam jesu li tvoji učestvovali, jer su mnogi imali običaj da se hvale i Obilića medaljama koje niko nikad nije vidio. Ali kod mene i sad visi na zidu sablja-bajonet (francuske proizvodnje) koju je đed oteo od nekog turčina na Vučjem dolu i donio kući. Imali smo u kući i pušku moskovku, mnogo kubura i kratkih sječiva ali je sve izgorelo kada su nam četnici zapalili kuću. Ova sablja je ostala jer ju je đed držao u staji i sa njom kresao list govedima i ovcama. Pošto više nema turaka a jedini koji nam o glavi rade su četnici, ako je skinem sa zida jedino će četničke glave sjeći:)

      1
      1
      1. Hoće to, kad četnici zapale, oca im očinjeg, i metal gori ka suha drenovina!
        Dobro je da je pretekla ta sablja kad četnjaci navru da imaš čime da ih sasječeš!
        U međuvremenu je otklepaj i nabrij je, dosta je tebe tupana, kad ono dođu bradonje Bulajićeve, biće ozbiljna filma i pogibije!
        Nego, što vas popališe na pravdi Boga, oca im bradata i masna?

      2. Lažeš Komi, Moskovka puska je kasnije proizvodnje. Bajonet može biti od bilo koje puške. A sablja ne može da izgori. Sablja mog pretka sa Vučjeg dola je sačuvana, uprkos „četnicima“ i visi na zidu. Tako da te zamolim, ne masti. Ne sluzis na čast precima, svakako.

  11. Crnogorske novine iz vremena bitke, Glas Crnogorca, su pisale o ovoj pobedi u duhu kosovskog zaveta: „…za slobodu srpskom rodu… da kosovski boj osveti… u boj lete Kosovo da svete…“ [1], stričevi kneza Nikole iz Kotora mu čestitaju tu pobedu rečima: „da ostvariš ono, za čim su naši otci vazda od Kosova krv lili! Bog te živio na korist Srpstva…“ [2], dok se danas u Crnoj Gori ponavljanje ove tradicije u istom duhu problematizuje i prikazuje kao otimanje crnogorske istorije.

    https://sr.wikipedia.org/sr-ec/%D0%91%D0%B8%D1%82%D0%BA%D0%B0_%D0%BA%D0%BE%D0%B4_%D0%92%D1%83%D1%87%D1%98%D0%B5%D0%B3_%D0%B4%D0%BE%D0%BB%D0%B0#%D0%97%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D1%99%D0%B8%D0%B2%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *