Prestupno političko ljeto: Unutrašnji bojkot običnog građanina

Piše: Ivan Milošević

Za razliku od prethodnih godina kada su se političari većinom brčkali po bazenima i morskim plićacima, ove godine su olučili da radno iskoriste odmore, zasuču rukave i odrade političke pripreme za izbore naredne godine. Kako drugo tumačiti opozicione neukusne svađe, nove DPS-opozicione koalicije, pokazivanje verbalnih mišića vladajućih persona i posebno utvrđivanje pozicija nacionalnih stranaka. Neko ko ne može bez dnevnih novina, pa htio ne htio upija sve te informacije, uželi se starih političkih vremena i ljetnjeg primirja, ali tako nam je, kako nam je.

Prosto da čovjek ne zna odakle da krene i da nešto povodom ovog prestupnog političkog ljeta kaže nešto pametno. Lako je to reći, kada imate nekog pametnog materijala da iskomentarišete, ali velika je nevolja kada toga nema, nego se na tom mjestu nagomila brdo i tone dnevno političkih gluposti. Posebno su se u tom pogledu istakli navodni “Briselski uslovi” za fer izbore Demokrata, koje je u ime te stranke progurao DPS. Tragikomično je izgledalo šepurenje mladića sa crvenim kravatama po medijima i njihovo slavodobitno proglašavanje kapitulacije DPS-a! Iole politički pismenom građaninu jasno je da DPS ne samo da nije kapitulirao, nego da zadovoljno trlja ruke, jer je po starom udbaškom modelu jednu opozicionu stranku uveo u predvorje svoje vlasti sa namjerom da još jednom dodatno posvađa ionako dozlaboga posvađanu opoziciju. I nijesmo dugo čekali, jer su odmah krenule opozicione svađe i to na takvom nivou da se normalnom čovjeku jednostavno smuči od tog opozicionog prepucavanja. Čega sve tu nije bilo, prosto ti papir ne dozvoljava da sve to prepričaš, ali zato se opozicione stranke nijesu štedjele na papiru i sve su ređale po spisku i materini. I opet je DPS dobio ono što je htio-do bola razjedinjenu opoziciju, posvađanu i oko najbanalnijih stvari, pa čak i o tome da li je crna kafa crna ili bijela.

Ipak, mora se jasno reći ko je kriv za ta opoziciona primitivna, pa i prostačka, nadgornjavanja po notama DPS-a. Najveću odgovornost snose mladići i mlade sa crvenim kravatama koje su prihvatanjem da njihove predloge predlaže DPS, započele unutaropozicionu svađu. Istina, i oni drugi nijesu se pokazali kao neki sveci, naprotiv, kao da su jedva čekali da ovim prvima kažu šta misle o njima. Kao da nijesu mogli da se strpe i da to urade pošto smijene ovaj DPS, pa onda neka svakome po spisku i materini. Nekako bi to opozicionim biračima nekako lakše palo, barem bi imali utjehu da su se otarasili jedne političke bijede (DPS-a), pa hajde da se pozabave i ovom opozicionom. Ovako, dobili su umjesto jedne, dvije  bijede, koje već danas zloslutno najavljuju raspodjelu političke scene na narednim izborima.

Poseban dio ovoga prestupnog političkog ljeta je DPS i njeni koalicioni partneri, posebno ovi iz albanskih stranaka. DPS je odlučio da jednog bezličnog ministra u liku Alaksandra Bogdanovića upotrijebi kao nacionalnog vatrogasca sa posebnim protivpožarnim inovacijama sa kojima umjesto da vatru gasi, on je raspiruje. Prvo se okomio na pjesmu “Tamo daleko” i čak zatražio njenu zabranu i toliko promašio metu da čovjek više ne zna ni gdje je to pokušao da cilja. Pokušao je nešto slično i sa Albancima, što je i ranije trebalo uraditi, ali su mu oni tako odgovorili da čisto sumnjam da će se više javljati i poručivati im da ne mašu po Malesiji albanskim zastavama. Čini mi se da od tog nesrećnika šef DPS-a to nije ni tražio, nego se on sam istrčao, pa sad mora sam da žanje ono što je posijao. A kako žanje daleko bilo i takav se rijetko rađa!

I umjesto da se DPS zaplete u ove potonje nacionalne teme i dileme kao pile u kučine i tako najavi svoj neminovan silazak sa političke scene, zahvaljujući opozicionim prepucavanjima po scenariju mlađane opozicione partije sa crvenim mašnama, DPS je dobio još jednu šansu da preživi vruće političko ljeto i sa puno optimizma čeka narednu izbornu godinu.

I zbog toga ti dođe da i ti sklopiš novine i prebaciš se na unutrašnji program opozicionog djelovanja i spašavanja samog sebe. A to podrazumijeva totalni bojkot svih političkih stranaka, posebno državnog aparata i njegovog iživljavanja nad običnim građanima i pripremu za uspostavljanje potpune građanske neposlušnosti svuda i na svakom mjestu. Što se mene tiče razmišljam da prestanem i da pišem i da zahtijevam prevremenu penziju! Iskoristio bih je za bodrenje mladih da preuzmu sudbinu u svoje ruke i počnu da žive svoj život u Crnoj Gori i da je ne ostavljaju ovima koji ionako jedva čekaju da svi odu preko granice i da onda mirno nastave da rade sve što i danas rade!