Прелевић: Иза убиства Ђинђића стоје западне обавјештајне службе (ВИДЕО)
Божидар Божо Прелевић, познати београдски адвокат, извршни директор Лиге експерата, коминистар унутрашњих послова Србије за вријеме владе Зорана Ђинђића говори о околностима у којима је убијен Ђинђић.
Божидар Божо Прелевић, познати београдски адвокат, извршни директор Лиге експерата, коминистар унутрашњих послова Србије за вријеме владе Зорана Ђинђића говори о околностима у којима је убијен Ђинђић.
Он истиче да је Ђинђић био патриота, а не криминалац, те да је страдао јер није дао Косово и Метохију и Републику Српску.
–Ђинђић се залагао за одбрану Србије на разуман начин. Након убиства, тога више није било, навео је Прелевић.
Он вјерује да иза убиства Ђинђића стоје западне обавјештајне службе.
–Вјерујем да иза атентата стоје стране обавјештајне службе и то могу да документујем, истакао је Прелевић.
У наредном видео прилогу погледајте каква је била улога Владимира Бебе Поповића, али и ко је све умијешан у атентат на Ђинђића.
Budalastine.
Balkanci se komate izmedju sebe i vazda drugi kriv.
Iz tog zacaranog kruga se ne izlazi.
Западњаци увијек убију своје људе када одраде посао. Наук издајницима!
A sta kaze o Vucicu: poslusajte i pogledajte :
https://www.youtube.com/watch?v=A3NNL31nIXU
Posledice se vide i danas. ali je sve islo ucrtanim putem i za vrijeme Tadica a i danas
Raspoređivanje odanih
Balkan je trusno podučje, i mafije su snažne, organizovane i povezane. U knjizi hrvatskog novinara-istraživača Domagoja Margetića, navodi se da je hrvatska mafija imala punu podršku tadašnjeg hrvatskog ministra unutrašnjih poslova Tomislava Karamarka i direktora policije.
On vrlo argumentovano tvrdi da su na čelu srpske mafije u Srbiji bili doskorašnji premijer Mirko Cvetković i direktor policije Milorad Veljović.
Oni su osiguravali pranje para, transporte narkotka, oružja i belog roblja…
Da bi ograničio uticaj ministra Ivice Dačića, šef kabineta Borisa Tadića Miodrag Rakić, koji je iz Žitorađe kao i Ivica Dačić, počeo je da podstrekava Veljovića na kriminalizaciju policije u nameri da je pretvori u servis za zaštitu njegovih ličnih interesa. U praksi, za to je bila neophodna „kadrovska baza“…
Pod Rakićevim patronatom, Milorad Veljović za načelnike policijskih uprava postavlja svoje odane ljude – u Kragujevcu Ivana Đorovića, izbeglog sa Kosova a državljanina Crne Gore, u Subotici Boru Mucalja, izbeglicu iz Krajine, u Smederevu Dejana Popovića, kao i načelnike područnih policijskih uprava u Šapcu, Požarevcu, Zrenjaninu, Pančevu, Pirotu, Vranju…
Direktor policije svojim potpisom tako postavlja ključne ljude u MUP-u Srbije, kao svoje slepe izvršitelje.
Načelnici Uprave kriminalističke policije Srbije, Rodoljub Milović, i načelnik Uprave kriminalističke policije Beograda, Darko Senić, takođe iz Nikšića,Veljovićeve su desne ruke, koji omogućavaju šefu kabineta Borisa Tadića mogućnost da organizuje pljačku privrede, banaka, osiguravajućih društava i biznismena.
Za pružanje podrške šefu kabineta, i sam direktor dobija značajne svote novca, veliki stan u elitnom naselju u Ulici proleterske solidarnosti broj 22 na Novom Beogradu, a upućeni tvrde da je on vlasnik i više nekretnina koje nisu uknjižene na njegovo ime.
Da bi zaštitio drumove od “zulumćara“ i da mafijaši mogu slobodno da jezde u svojim skupocenim vozilima, sa brzinama po želji, Milorad Veljović usvaja molbu svoga načelnika PU Smederevo Dejana Popovića, i njegovog kuma Srđana Matunovića (protiv kojeg se u Smederevu vodi krivični postupak zbog više teških krivičnih dela), premešta u Upravu saobraćajne policije, čiji načelnik je Dragiša Simić, izbeglica sa Kosova koji živi u Smederevu.
убили га они који су му сервирали да гута жабе
https://groups.google.com/forum/#!topic/cro-news/piRz4F_4gDU
https://groups.google.com/forum/#!forum/cro-news
Podnositelj kaznene prijave stoga smatra kako su Labus, Dinkić, Džinić
i Živanović, „kao odgovorne osobe u organizaciji koja vrši privrednu
djelatnost prikrili poslovne knjige u namjeri da organizacija izbjegne
plaćanje svojih obveza i prouzrokovali stečaj organizacije prividnim
umanjenjem njezine imovine, uslijed čega su nastupile teške posljedice
za korisnike, kao i omogućili stjecanje protupravne imovinske koristi,
odnosno prouzrokovali štetu većeg obujma“.
Dokumenti iz kaznene prijave protiv Dinkića, stoga, u cijelosti
potvrđuju ranije objavljene informacije, o tomu kako je upravo
današnji potpredsjednik srbijanske Vlade, kao tadašnji guverner
Narodne banke Srbije u vrijeme Đinđićeve Vlade, igrao ključnu ulogu u
prikrivanju Miloševićevih financijskih operacija preko tajnih
inozemnioh računa, čiji je trag u konačnici vodio prema Zagrebu.
Uništavanjem dokaza i dokumentacije, a za što ga podnositelj citirane
kaznene prijave izričito optužuje, Dinkić je onemogućavao daljnju
istragu Đinđićeve Vlade i prikrivao one tragove koji bi razotkrili
Miloševićevu „hrvatsku vezu“ za pranje novca opljačkanog iz Srbije.
Dinkić i Labus likvidacijom Jugobanke prikrivali trag o vlasničkim
pravima Republike Srbije nad dionicama Zagrebačke banke
Labusa, Dinkića i Džinić, u nastavku prijave tereti se da „su
3.1.2002. godine donijeli Odluku o likvidaciji navedene četiri banke,
a da nisu prethodno poduzeli sve radnje, koje su po zakonu bili dužni
poduzeti, radi osiguravanja potraživanja i vraćanja novca koji se bez
pravnog osnova nalazio u inozemstvu, na računu Beogradske banke na
Cipru, kao posebne pravne osobe i offshore poduzeća otvorenih od
strane te banke, te su na taj način omogućili protupravnu imovinsku
korist npoznatim poduzećima i fizičkim osobama, na čije su račune
novčana sredstva prebačena sa računa navedenih offshore poduzeća“.
Ovo je posebno zanimljivo u svjetlu odluke ovog trojca o likvidaciji
Jugobanke u Beogradu, koja je bila pravni sljednik izvornog osnivača i
dioničara Zagrebačke banke d.d. Zagreb, čime se očito dodatno pokušala
prikriti povezanost Zagreba i Beograda u tajnim financijskim
operacijama 1990.-ih godina, te spriječiti ne samo povlačenje pitanja
tajnih računa i povezanosti Miloševićevih tajnih računa s pranjem
novca preko Zagrebačke banke i drugih pravnih i fizičkih osoba
povezanih s Hrvatskom, nego se likvidacijom Jugobanke u Beogradu
pokušalo i prikriti trag o vlasničkim pravima Republike Srbije nad
dionicama Zagrebačke banke d.d. Zagreb.
Drugim riječima, likvidacijom Jugobanke Beograd Dinkić i Labus su
očito pokušali spriječiti pokretanje pitanja dionica Zagrebačke banke,
koje su trebale pripasti Jugobanci, odnosno Republici Srbiji, te je
očito kako su bili uvjereni da je likvidacijom banke to pitanje ujedno
i zatvoreno.
Što su sve Labus i Dinkić sakrili od Đinđića?
Nije zanemariva niti činjenica da vrijeme donošenja odluke o
likvidaciji Jugobanke, koincidira s vremenom kada je u Hrvatskoj po
malim dioničarima banke pokrenuto pitanje vlasništva nad dionicama
banke, odnosno kada su podnesene prve ozbiljnije prijave za
preispitivanje postupka pretvorbe i privatizacije Zagrebačke banke
d.d. Zagreb.
Dakle, u svojim službenim izvješćima Đinđićevoj Vladi i osobno
premijeru Zoranu Đinđiću, Miroljub Labus i Mlađan Dinkić nisu
izvjestili srbijanskog premijera o novcu na tajnim računima u
inozemstvu, zatim o financijskim operacijama pranja novca opljačkanog
iz Srbije 1990.-ih godina, a koji je proces planiran i proveden
značajnim dijelom preko Zagrebačke banke d.d. Zagreb, također nisu
izvijestili Đinđića niti o konačnim odredištima novca i gdje se novac
u tom trenutku nalazio, te konačno nisu izvijestili premijera niti o
vlasničkim pravima Srbije nad dionicama Zagrebačke banke, te o
povezanosti operacija pranja novca preko tzv. Miloševićevih računa u
dogovoru s političkim Zagrebom i Zagrebačkom bankom.
Zašto Dinkić i Labus nisu izradili bilance Beogradske banke na Cipru?
Upravo zbog toga, kod provedbe istrage, Labus i Dinkić nisu niti u
jednom trenutku izradili bilancu i inzistirali na sređivanju
knjigovodstvene i računovodstvene dokumentacije Beogradske banke COBU
na Cipru, kako bi i na taj način prikrili trag zajedničkim operacijama
sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb i inozemnim bankama čiji je osnivač
i suvlasnik Zagrebačka banka.
„Miroljub Labus u svojstvu predsjednika Savjeta Agencije za osiguranje
depozita, sanaciju, stečaj i likvidaciju banaka i Mlađan Dinkić u
svojstvu člana tog Savjeta i Vesna Džinić u svojstvu direktorice
navedene Agencije, i Nikola Živanović u svojstvu vršitelja dužnosti
predsjednika Beogradske banke a.d. Beograd, propustili su izraditi
bilancu Beogradske banke d.d. COBU iz Nikozije, a koju su bili dužni
inkorporirati u bilancu Beogradske banke a.d. Beograd, nakon otvaranja
postupka likvidacije Beogradske banke a.d. Beograd, što je dovelo do
otvaranja postupka stečaja Beogradske banke a.d. Beograd, čime su
oštetili u znatnoj mjeri štediše Beogradske banke a.d. Beograd, kao i
dioničare te banke, kao i omogućili stjecanje protupravne imovinske
koristi nepoznatim pravnim i fizičkim osobama na čije su račune
prenesena financijska sredstva sa računa offshore poduzeća opisanih u
točki 1. ove kaznene prijave, vođenih kod Beogradske banke d.d. COBU,
Nikozija“, opisuje se u kaznenoj prijavi protiv Dinkića i ostalih.
Dinkić prikrivao tragove koji bi razotkrili Miloševićevu „hrvatsku
vezu“ za pranje novca opljačkanog iz Srbij
Kaznenom prijavom protiv Dinkića i ostalih, današnjeg potpredsjednika
Vlade Srbije i ministra ekonomije Mlađana Dinkića, podnositelji
prijave terete da je u „svojstvu guvernera Narodne banke Jugoslavije i
kao šef tima eksperata obrazovanog pri Komisiji za ispitivanje
zloupotreba u oblasti privrede i financijskog poslovanja Vlade
Republike Srbije, u vremenu od siječnja 2001. godine do daljnjeg
ispitivao poslovanje Beogradske banke d.d. COBU (Cyprus Offshore
Banking Unit), iz Nikozije u Republici Cipar, pa je došao do saznanja:
da je preko navedene banke vršen odljev novčanih sredstava iz
Republike Srbije u inozemstvo; da je sredstvima te banke na ime
Ljiljane Radenković, Radmnile Budišin, i drugih osoba, a bez znanja
tih osoba, otvoren lanac off shore poduzeća na Cipru, i to: Antexol
Trade Ltd., Browncourt Enterprises Ltd., Cabcom Marketing Ltd.,
Hillsay Marketing Ltd., Lamoral Trading Ltd., Southmed Holdings Ltd.,
Vericon Management Ltd., Vantervest Overseas Ltd. I dr.; da su preko
računa tih poduzeća u vremenu od 1992. do 2003. godine vršena plaćanja
po nalozima Beogradske banke d.d. COBU bez zakonskog osnova u iznosima
vrijednosti milijarde dolara; i da je značajan dio tih novčanih
sredstava potjecao iz vršenja kaznenih djela (trgovina drogama,
nezakonita trgovina – šverc naftnim derivatima, cigaretama, alkoholnim
pićima i drugim proizvodima, itd.); te je na opisani način došao do
saznanja o tijekovima novca i odljevima novca iz Republike Srbije u
Republiku Cipar i preko Republike Cipar u druge zemlje“.
Osim navedenog Dinkića se, ovom strogo povjerljivom kaznenom prijavom,
izričito tereti da „je propustio obavijestiti Vladu Republike Srbije i
druge nadležne institucije o saznanjima do kojih je došao, kao i da
osigura dokaze o tome na kojim računima u inozemstvu je završio dio
novca koji je prebacivan iz Republike Srbije na opisani način, i
propustio je poduzeti pravne korake radi vraćanja novca koji je bez
pravnog osnova prenijet na račune drugih osoba“.
Podnositelj kaznene prijave smatra, a u vrlo opširnom obrazloženju, te
uz nekoliko stotina stranica dokumentacije dokazuje, kako je Dinkić
„nevršenjem svoje službene dužnosti omogućio pribavljanje protupravne
imovinske koristi drugim osobama, kao i da je prouzrokovao štetu
imovini Republike Srbije u iznosu od više milijarda dolara, odnosno
kako je prikrio nezakonito porijeklo, odnosno lažno prikazao činjenice
o imovini saznanjem da ta imovina potječe od kaznenih djela“.
Na temelju citiranih navoda iz kaznene prijave od 17. veljače 2006.
godine, Dinkića se tereti kako je „počinio kazneno djelo zloupotrebe
službenog položaja iz Članka 359, stavak 4., u svezi sa stavkom 3. i
1. Krivičnog zakonika Republike Srbije, u stjecaju sa kaznenim djelom
pranja novca iz Članka 231. stavak 2. Krivičnog zakonika Republike
Srbije“.
Labus, Dinkić i Džinić likvidacijom četiri banke pokušali prikriti
trag novca opljačkanog iz Srbije
U nastavku kaznene prijave Miroljuba Labusa, Mlađana Dinkića i Vesnu
Džinić tereti se za organizirano prikrivanje tragova novca opljačkanog
iz Srbije 1990.-ih godina, te kako su likvidacijom čak četiri banke,
zapravo, pokušali prikriti činjenicu da su otkrili tajne račune
Miloševićevog režima na kojima su bile deponirane milijarde američkih
dolara, koje je prema odlukama Đinđićeve Vlade nakon istrage trebalo
vratiti u Državni proračun Republike Srbije.
„Miroljub Labus u funkciji predsjednika Savjeta Agencije za osiguranje
depozita, sanaciju, stečaj i likvidaciju banaka i Mlađan Dinkić u
svojstvu člana navedenog Savjeta i Vesna Džinić u svojstvu direktorice
navedene Agencije imali su saznanje o tome da su na računima poduzeća
iz točke 1. ove kaznene prijave, a koje su poslovale pod kontrolom
Beogradske banke d.d. COBU iz Nikozije, na raspolaganju sredstva od
više milijarda dolara, a koja sredstva su zapravo pripadala kao
plasmani u velikom dijelu Beogradskoj banci a.d. iz Beograda,
Jugobanci a.d. iz Beograda, Beobanci a.d. iz Beograda i Invest banci
a.d. iz Beograda“, navodi se u kaznenoj prijavi protiv Dinkića, Labusa
i ostalih, od 17. veljače 2006. godine.
Ne znam ,mozda ga je i ubio stranac,i to sve odgovaralo njima tamo,samo su ucesnici nasi u stvari njegovi tadasnji saradnic,ima za to vise nego dosta i indicija i svjedoka,prisluskivanih razgovora i objavljenih tekstova.U svakom slucaju su ga ubili, i za sebe prigrabili materijanu korist,za koliko dugo i koliko su opljackali vjerujem da ce neko nekada bar javno saopstit,ili ce mozda njiovi sinovi da jos dugo i dugo valadaju Srbijom.
Prijava protiv potpredsjednika Vlade Srbije skriva tajnu Đinđićevog
ubojstva
Kaznena prijava protiv potpredsjednika srbijanske Vlade i ministra
ekonomije Mlađana Dinkića, od 17. veljače 2006. godine otkriva
političku pozadinu ubojstva premijera Zorana Đinđića i otvara pitanje
Dinkićeve odgovornosti za prikrivanje tragova Miloševićevih
financijskih operacija pranja novca preko tajnih računa na Cipru, ali
i tajnih računa u inozemnim bankama, koje je Milošević kontrolirao
upravo preko tajnih udjela u Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb. Sadržaj
kaznene prijave u cijelosti potvrđuje informacije kako su u tim tajnim
financijskim operacijama Miloševićevog režima sudjelovale i pravne
osobe čiji je osnivač i vlasnik bila Zagrebačka banka d.d. Zagreb.
Dinkića se, ovom strogo povjerljivom kaznenom prijavom, izričito
tereti da „je propustio obavijestiti Vladu Republike Srbije i druge
nadležne institucije o saznanjima do kojih je došao, kao i da osigura
dokaze o tome na kojim računima u inozemstvu je završio dio novca koji
je prebacivan iz Republike Srbije na opisani način, i propustio je
poduzeti pravne korake radi vraćanja novca koji je bez pravnog osnova
prenijet na račune drugih osoba“. Činjenica da je Dinkić sakrio dokaze
o tzv. Miloševićevim tajnim računima od tadašnjeg premijera Zorana
Đinđića dovoljno govori o političkim igrama u Đinđićevoj Vladi, koje
su na kraju dovele do ubojstva srbijanskog premijera.
Kaznena prijava protiv Dinkića, Labusa, Džinić, Lalića, Živanovića,
Spasića, te Erić Jović otkriva političku pozadinu ubojstva Zorana
Đinđića
Strogo povjerljiva kaznena prijava koju je beogradski odvjetnik
Aleksandar Lojpur, podnio dana 17. veljače 2006. godine protiv Mlađana
Dinkića, tada ministra financija u Vladi Srbije; Miroljuba Labusa, u
trenutku podnošenja prijave potpredsjednika Vlade Srbije; Vesne
Džinić, tada pomoćnice srbijanskog ministra financija; Dušana Lalića,
tada direktora Direkcije za pravne i zakonodavne poslove Narodne banke
Srbije; Nikole Živanovića, ranije vršitelja dužnosti predsjednika
Beogradske banke a.d. u Beogradu; Mladena Spasića, u trenutku
podnošenja prijave šefa Uprave za borbu protiv organiziranog kriminala
MUP-a Srbije; te Mire Erić Jović, ranije šefice Sektora kontrole
Narodne banke Jugoslavije; otkriva političku pozadinu ubojstva Zorana
Đinđića, kao i povezanost političke, ekonomske i financijske elite u
Hrvatskoj s ubojstvom srbijanskog premijera.
Današnji potpredsjednik Vlade Srbije i ministar ekonomije, prema
navodima iz kaznene prijave nije podnio Vladi Zorana Đinđića izvješće
o svojim nalazima o tzv. Miloševićevim tajnim računima, te je prikrio
detalje o tijeku novca koji je iz Srbije 1990.-ih godina izvlačen na
tajne inozemne račune.
Sadržaj kaznene prijave u cijelosti potvrđuje informacije kako su u
tim tajnim financijskim operacijama Miloševićevog režima sudjelovale i
pravne osobe čiji je osnivač i vlasnik bila Zagrebačka banka d.d.
Zagreb.
Dinkić je zatajio Đinđićevoj Vladi podatke o tzv. Miloševićevim tajnim
računima i tijeku novca opljačkanog 1990.-ih godina iz Republike
Srbije
Beba ima visoki cin u stranoj sluzbi.