Preletači

Piše: Slaviša Čurović

Osobina čovjeka da se samospasava je slična svakoj drugoj živoj vrsti, ona je instinktivan poriv koji nam je dat rođenjem, ali u onoj priči sa brodom koji tone je najizraženiji kod jedne vrste sisara…

U mojoj zemlji sad se spasavaju fotelje, ne život i prelijeće se po dubini, širini, visini i po službenom zadatku, razumije se. Politički, dakako.

Odjednom su svi bili “ građanisti “ i svi ljuta opozicija, baš tako. Glasa protiv režima iz miljea iz koga dolazim a zove se KULTURA -POZORIŠTE, FILM, TV nije bilo do 2019-te otprilike…A i tad skoro slabo i bez težine… Bio sam sam, ne i usamljen punih 19 godina i nešto sitno… A sad čujem da su svi bili protiv rastočkog šerifa – samoobnovitelja NVO. Kako da ne, „Malo morgen.“

Poneki stančić je od njega kapnuo za njih takve, nekima kao direktorima pozorišta, nekima kao profesorima na fakultetima gdje su se samopostavljali, svima kao prišipetljama režima, državne pare za projekte koje niko nije vidio dobijali su redovno, a apanaže su se dijelile komisijski. Rezultat u poslu – NULA. NIŠTICA je ljepša riječ…E to su vam bili borci protiv režima vođenim sa kotrljajućim „r“.

Jesu bili su protiv, samo što to nije istina, jer bi sad da prelete ili siđu s broda, a da ove koji su tek pristigli na mjesta odlučivanja uvedu u amneziju jer isti nisu ni bili u CG deceniju i više. Pa ako uspije laž ta, probaće sa izmišljenim „referencama“. O tempoa o mores!!!

Jedan moj mlađi prijatelj ove kulturnjake nakačene na diktaturu DPS – a zove : „Redovni korisnici budžeta „. Danas čujem da će u Nacionalni savjet za kulturu, baš oni, onako u trupačke i đuture… Bujrum. Da se još malo “ zakači “ iz istog.
Puj pike, nema vike, živjela sloboda i građanizam, dolje svako ko misli svojom glavom i ko nije naučio DPS mantru : “ Moli se vlasti i ćuti kao zaliven kad te pitaju za mišljenje“. “ Šaltaj se na vrijeme druže, valja penziju zakačiti.“ Nacionalnu, dakako, opet ćemo mi u komisije.

Rutovićev kadar – direktor Pozorišta. Bravo. Hoćemo još. Umjetnička direktorka ima 4 statiranja kao pledoaje za poziciju. Bivša ministarka koja ih je postavila nema ni to, ali gazi u nove pobjede, mjerka se direktorsko mjesto, da se nastavi tradicija vladanja na osnovu nikakvih referenci.

Vukovićev kadar direktor drugog pozorišta. Još bolje! Dajte nam još.Malo nam ih je bilo 30 godina. Sad mogu demokratski da utvrde gradivo.

Na Gradskoj televiziji jašu apokaliptičari, kojima još nije javljeno da je sveti rat za Gospodarevu stolicu završen i da imamo Predsjednika koji je rođen 1986-te, koji govori par jezika i zna da nosi smoking i kravatu, za razliku od one nikšićke šarade na krunisanju Čarlsa.

Imamo Premijera isto tako mladog, sa idejom da nešto uradimo od sebe.

Srbin i to hrabar, je na čelu Parlamenta, koji hoće da miri narod.

Ali junački sinovi i kćeri sa Gradske i dalje broje krvna zrnca po glavi stanovnika.Može im se. Nego…

Šta jedan dan budućeg preletača u staroj fotelji znači? Još 24 časa pokušaja da pređe u „pobjedničke snage“.Lepeza je široka, a za sada se dobro prihvataju ili se meškolje dok čekaju priliku da “ ulete “ po svim širinama građanizma. „Mahom su neostvareni, diletanti, šovinisti, ali koga briga, idemo dalje u apsurde.

Pa, ili ćemo stati na kraj lažnoj eliti, koja to nije nikada ni bila, ili ćemo kasom u provinzijalizam tipa da je npr. „nekoć“ reditelj – ambasador CG u Srbiji JEDINI IMAO TELOHRANITELJE kao takav – ambasador. U cijelom gradu. Beogradu.

Možemo na primjer da inkorporiramo i rediteljku predstave od četvrt miliona eura koja je igrana možda 10 puta. Ili da pošaljemo Tarzane da nas podsjećaju na lijane provincijalizma kao takvog.

Možemo na primjer da napravimo da nam se i dalje smiju kad odemo sa “ lokalizivanim govorom iz Podgorice“ a igramo Šekspira na festivalu posvećenom njemu.

No, da se ne zamaram nebitnim, ima takvih primjera na tone, ionako sumnjam da ima ko da čuje i vidi ovo. Ali da ne bude da nisam rekao.

Citiraću samo genija, Emira Kusturicu.

“ Onaj ko uspije da nametne kulturu, moći će da oblikuje svijet po svojoj volji.

„E zamislite kako će ga oblikovati udarne pesnice kulturizma u preletačkoj varijanti.

Sad i njemu, Kusturici, prebrojte krvna zrnca. Nemojte početi od Kanskih palmi, Zlatnih lavova i Cezara, krenite odmah kad je šta rekao za Montenegro. I izmjerite ga dobro, mada niste ni pogledali pola njegovih filmova.

Možda bi bilo bolje da ga se pozove da snimi jedan film u istoj pa nam se podigne cijena u Evropi.

Ako nemate broj telefona, nabaviću vam, nikakav problem. I njegov i svakog ko je voljan da radi u CG, za mir u CG, za napredak kulture u CG. Ima ih sijaset. Ako treba, kontaktiraćemo ih… ali bez vas na mjestima odlučivanja.Drugačije, neka hvala, gledali smo taj vaš „pretis lonac“ kulture.

JER SLOBODA JE OSNOVNI POKRETAČ UMJETNIKA, NE DODVORAVANJE POLITICI, GOSPODO. Takav milje se kreira a ne taj vaš, zatomljeni i sitnosopstvenički.

Eto tako, DPS Elitisti moji dragi, za koje samo komšije znaju da rade nešto “ U kulturu „.

Po širini. Fotelja.

I po dubini razgrađivanja multikulturalne, lijepe zemlje u kojoj živimo.

I po visini vaših honorara koje ste sami sebi dodjeljivali.

Eto vam i državne nagrade i državne penzije i državni stanovi i sve, samo nemojte više u ono što ne znate.

Kulturu. Jer je u njoj satkana sva visina, širina, dubina i razlog postojanja jedne države, za koju tvrdim da je najljepša u Evropi.

Koju umalo niste upalili onomad čuvajući svoje FOTELJE. I NJEGOVU, dakako.