Pravila kupleraja

Piše: Spasoje Tomić

Svjedoci smo ovih dana jednog fenomena koji nije zapamćen u evropskoj, a ni u svjetskoj političkoj praksi. Naime, jedan dio političkih stranaka u Crnoj Gori koji sebe naziva “opozicijom“ i ako po svemu viđenom i učinjenom nemaju pravo na to, našao je za shodno da uđe u kupleraj (u daljem tekstu vlada) kleptokrate Mila Đukanovića davajući istome legitimitet koji je ovaj bio izgubio (suštinski ga nikada nije ni imao jer vlada već 27 godina na osnovu izbornih mahinacija) posle događaja od 17,18,24. oktobra kada je napadom na mirne demonstrante i lidere DF-a pokazao svoje diktatorsko lice.

Posle ovih događaja Đukanović ogoljen kao diktator, koji se brani klasičnom policijskom silom i brutalnošću, bio je satjeran u ćošak i bačen ne na koljena već na leđa. Bilo je potrebno samo da ostatak opozicije izađe iz parlamenta i bojkotuje isti, da se priključe protestima koje je organizovao DF ili da organizuju proteste u sopstvenoj režiji kojima bi se DF, apsolutno sam siguran, priključio bez dvoumljenja, i o Đukanoviću bi, da se dogodio ovakav redosled poteza, govorili već sada u prošlom vremenu.

Međutim, šta se dogodilo? Dogodilo se to da su tzv. lideri tzv. opozicije, Miodrag Lekić, Žarko Rakčević, Goran Danilović, Srđan Milić (SDP nikada nisam računao kao opozicioni subjekt) odlučili da krenu suprotnim putem… putem,slobodno mogu reći, izdaje opozicionih interesa. Naime, oni su prvo sjeli za sto sa Đukanovićem u okviru radne grupe da bi nedugo posle čuvenog prelijetanja Pajovića i drugara u jato DPS-a i oni krenuli istim putem. Krenula je ova družina u pregovore sa Đukanovićem koji im je gle čuda ponudio četiri ministarska mjesta i jedno potpredsjedničko u NJEGOVOJ VLADI. Oni su se jedno vrijeme nećkali, pa se malo durili, pućili usta, postavljali neke uslove koje je Đukanović odbijao. Onda su mu oni opet postavljali nove rokove da prihvati ono što oni traže, rokovi su produžavani i produžavani, pregovori su se otegli, posjete stranim ambasadama su učestale, posle svake takve posjete bili su sve čvršći u svojim stavovima da pregovaraju sa Đukanovićem i isto tako još čvršći da se ne priključe protestima koje organizuje DF.

Iza sebe su u tom svom velikom naumu imali podršku nezavisnog dnevnika Vijesti, tačnije njihovog direktora Ivanovića, koji je svaki potez ove tragikomične družine pokušavao, a pokušava i dalje, da predstavi kao veliku pobjedu njegovih pulena nad Duvanskom Partijom Socijalista i Đukanovićem iako je sasvim suprotno, jer ulaskom u vladu Mila Đukanovića i zaposjedanjem tih nekoliko fotelja u ministarstvima (4+1) oni su samo potvrdili ono što se već znalo, a to je da oni samo žele da obezbijede privilegije za sebe zadovoljavajući svoje lične i uskostranačke potrebe, ne brinući o željama opozicionih glasača koji već 27 godina uporno istrajavaju i bore se radi ostvarenja jednog cilja, a taj cilj je pad Mila Đukanovića sa vlasti i osvajanje slobode koja u Crnoj Gori ne postoji jer je zarobljena od strane njihovog sadašnjeg šefa već toliko puta pominjanog višestrukog premijera. Jer da brinu o željama naroda bili bi sa narodom na protestima, a nikako u Đukanovićevoj vladi, prihvatajući sve ono što im je on ponudio.

Njihove priče o nekakvoj kontroli „po dubini“ su više nego smiješne jer predstavljaju prodavanje magle, a ujedno i opravdanje za ulazak u vladu. Jedan od lidera tzv. opozicije Miodrag Lekić je u jednom televizijskom intervjuu i sam priznao da ulaskom u vladu ništa ne mogu suštinski iskontrolisati jer je vremena premalo (5 mjeseci), pa se onda opet postavlja pitanje zašto su odlučili da u istu uđu. Odgovor sam već dao u prethodnom pasusu pa ne bih da se ponavljam.

Na kraju mi ostaje samo da čestitam ambasadorkama Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država jer su ovu družinu uveli u kupleraj zvani Vlada Mila Đukanovića, mada svakako najveće zasluge za to idu glavnom izvođaču radova koji je inače prepoznat kao neko ko zna kako funkcionišu pravila kupleraja ( bordela) i o istima vrlo često piše, pa zbog svega toga mogu samo jedno da kažem a to je – BRAVO, Željko Ivanoviću!

P.S. PRAVA OPOZICIJA NE ODUSTAJE OD BORBE, BORIMO SE DO KRAJA! DO SLOBODE! VIDIMO SE NA PROTESTIMA!