Praksa EU na sajtu Skupštine Crne Gore: Nema hapšenja poslanika bez skidanja imuniteta (FOTO)

Prema dokumentu Skupštine  Crne Gore u kom se razrađuje praksa u odnosu na pitanja poslaničkog imuniteta kod članica Evropske Unije (EU), a posebno Njemačke, koja u svakom pogledu, pa i pravnom čini srž pravnog sistema vrlo jasno se ukazuje na činjenicu da jedan od lidera DF-a Nebojša Medojević nije mogao biti uhapšen bez prethodnog konsultovanja Skupštine. Na isti način ne može doći do eventualnog hapšenja Milana Kneževića.

U navedenom dokumentu, u kom se nabrajaju slučajevi u kojima je nophodna dozvola Bundestaga, tačka 4 glasi: izvršenje pritvora u nekrivičnom postupku zbog neopravdanog odbijanja da se svjedoči (u skladu sa Zakonikom o krivičnom postupku i Zakonikom o parničnom postupku)

Postavlja se pitanje kako su Brajović i stručne službe bile “neobavještene” o sopstvenim saznanjima i prošlogodišnjem dokumentu?

Zašto Skupština Crne Gore ne primjenjuje dokument koji je izradila u saradnji s Venecijanskom komisijom i Grekom iz 2017. nego prepušta sudu da se oslanja na praksu Hrvatske od prije 20 godina dok nije bila članica EU?

Jasno je da Medojević da nije mogao biti lišen slobode bez prethodnog oduzimanja imuniteta od Skupštine Crne Gore, a na što ukazuje najbolja i najrazrađenija praksa u EU, praksa Bundestaga.

Da li je u pitanju „fumus persecutionis“

Posebno kategoriju složenog pravnog pitanja imuniteta i slučajeva u kojim imunitet štiti poslanika, čini ”fumus persecutionis”. To označava opravdanu sumnju da je pravna radnja protiv poslanika politički motivisana, što je ovdje skoro izvjesno slučaj.

Ovo znači da Parlament mora procijeniti da li zahtjev za ukidanje imuniteta predstavlja pokušaj političkog progona, ili drugog vida neopravdanog napada na poslanika, stoji u pomenutom dokumentu.

Čak i za odobrenje pokretanja krivičnog postupka koji se podnosi Parlamentu omogućava procjenu od strane te institucije da li u konkretnom slučaju postoji „fumus persecutionis“, odnosno politički motivisana optužnica.

U gotovo svim ustavnim sistemima postoji razlika između dvije glavne kategorije parlamentarnog imuniteta koje su različite prirode i načina primjene.

Prvu kategoriju predstavlja tzv. „neodgovornost“ („non liability“) koja se odnosi na imunitet od sudskog procesuiranja za glasanje, mišljenje i izlaganje u vezi sa vršenjem parlamentarne funkcije ili, drugim riječima, veću slobodu govora u odnosu na obične građane.

Drugu kategoriju imuniteta predstavlja „nepovredivost“ (“inviolability“) koja se odnosi na posebnu pravnu zaštitu poslanika od hapšenja, pritvora i procesuiranja u slučaju kada su optuženi za povredu zakona, bez saglasnosti parlamenta, što je u ovom slučaju bilo za poslanike Medojevića i Kneževića.

Kriterijumi za zadržavanje nepovredivosti:

-u slučaju kada su navodi jasno i očigledno neosnovani;
-u slučaju kada je navodno djelo nepredviđena posljedica političkog djelovanja;
-u slučaju kada navodi jasno ukazuju na partijske i političke motive („fumus persecutionis„) koji imaju za cilj da uznemire ili zastraše poslanika ili ometaju njegovo vršenje mandata
-u slučaju kada sudski postupci mogu ozbiljno ugroziti demokratsku funkciju parlamenta ili osnovna prava poslanika ili grupe poslanika.