Pozlatila je sve što dodirnula svojim umetničkim talentom
1 min readDatum i vreme njene sahrane biće naknadno saopšteni, jer se čeka odluka Skupštine grada Beograda kojoj su Univerzitet umetnosti i FMU uputili predlog da Darinka Matić Marović bude sahranjena u Aleji zaslužnih građana na beogradskom Novom Groblju.
„Darinka Matić Marović je tokom svoje izuzetne umetničke karijere pozlatila sve što je u našem društvu dodirnula snagom svog umetničkog talenta i čudesne radne energije. Ostaće upamćena kao inspiracija i uzor generacijama mladih ljudi koji su uz njen nadzor i rukovođenje otkrivali tajne muzike, umetnosti, izuzetne radne etike i posvećenosti struci. Pripada joj značajno mesto u visokim sferama srpske kulture“, poručio je juče ministar kulture i informisanja Vladan Vukosavljević u telegramu saučešća porodici, kolegama, prijateljima i mnogobrojnim poštovaocima Darinke Matić Marović.
Rođena je 6. februara 1937. u Herceg Novom u kom je završila višu realnu gimnaziju i muzičku školu. Potiče iz porodice artiljerijskog oficira Kraljevine Jugoslavije, koji je nestao u Drugom svetskom ratu i čija sudbina nikad nije rasvetljena.
Uprkos teškom životu, njena majka je insistirala na obrazovanju svoje dvoje dece, brat Darinke Matić Marović završio je studije arhitekture, a ona od detinstva imala privatne časove klavira. Već sa 13 godina, imala je prvi angažman u džez orkestru Boke Kotorske, za koji je umesto plate, kako je kasnije pričala, dobijala bonove za hranu.
Aktivno se bavila i sportom: gimnastikom, streljaštvom, veslanjem i plivanjem u kome je bila prvakinja Crne Gore. Između sporta i muzike izabrala je note zbog povrede ruke, ali je kasnije sport pravila koristila u svom pedagoškom radu.
Iz rodne Boke ponela je bokeljski govor, kome je ostala verna do kraja života, smatraju da je to pitanje njene „doslednosti u svemu“.
U Beogradu je završila Muzičku akademiju. Tokom studija radila je u Baletskoj školi „Lujo Davičo“, što je proširilo njena muzička i umetnička znanja.
Prema njenom liku i stasu, čuveni koreograf i prvak baleta Narodnog pozorišta Branko Marković, pisao je baletska sola, a ona je kasnije kao anegdotu prepričavala svoja iskustva iz nastupa u koreografiji komične opere „Ero s onoga svijeta“.
Igrala je i u folklornom ansamblu KUD „Branko Krsmanović“, sa kojim je kao igrač i pevač obišla ceo svet.
Na FMU, na kom je diplomirala 1959. glavni predmet bio joj je klavir, koji nije imala ni kao dete, a ni kao student. Prvi pijanino klavir kupila je posle sticanja diplome, a vežbe ruku radila je na stolu.
Kasnije u intervjuima objašnjava da je „majčina upornost i požrtvovanost da joj omogući školovanje, uprkos teškoj materijalnoj situaciji, bila jedna od presudnih stvari u njenom uspehu“.
Jedno vreme radila je Muzičkoj školi Stanković, a 1971. na FMU je završila i studije na odseku dirigovanja u klasi profesora Mihaila Vukdragovića.
Iste godine postala je i dirigent tek osnovanog ženskog akademskog hora Kolegijum muzikum. To se poklopilo i sa njenim prelaskom iz „Krsmanca“ u Akademski hor Obilić, čiji je glavni dirigent postala 1981. godine.
Sa oba hora gostovala je u više od 40 zemalja širom sveta, uključujući prestižne koncertne dvorane poput njujorškog Karnegi hola, Muzikferajna u Beču, Mocarteuma u Salcburgu… Hor Kolegijum muzikum je samo na BEMUS-u imao više od 80 premijernih izvođenja.
Bila je poznata i po negovanju dela domaćih kompozitora, koja je nastojala da približi i predstavi svetu.
Želela je da njen rad bude jedinstven i upečatljiv, pa uz kompozicije uvodila i različite plesne koreografije. Smatrala je da je i scenski nastup važan, jer ostavlja najveći utisak na publiku. Njen glavni savet za scenu bio je: „Osmijeh, osmijeh na lice!“, mada je duboko verovala da je „magija horskog pevanja u samom odnosu dirigenta i pevača, koji emocije dalje prenose publici.“
Darinka Matić Marović nastupala je i sa mnogim orkestrima u eks Jugoslaviji, sarađivala i sa evropskim operskim kućama.
Nosilac je velikog broja umetničkih priznanja. Posle odlaska u penziju bila je počasni član žirija mnogih muzičkih takmičenja i umetnički direktor Akademskog hora „Obilić“.
Bila je ponosna na sve pevače koji su prošli kroz ovo društvo i horove, kojima je dirigovala, govoreći da su „svi oni njena deca, a ona će uvijek biti njihova Dara“.
Na FMU ističu da su „snažan, precizan i sugestivan rad profesorke Matić Marović, ljubav prema muzici i pevačima, velika energičnost uticali da članovi horova „Collegium musicum“ i „Obilić“ stasaju u vrsne umetnike, ugledne muzikologe, poznate operske pevače, ali i doktore, arhitekte, filologe“.
Pionir u muzičkom životu Srbije
Darinka Matić Marović bila je u mnogo čemu pionir u muzičkom i pedagoškom životu Srbije. Bila je prva žena dirigent u Beogradu, poznata i po tome što glasove u horu postavlja po principu „šahovskog polja“, potom prva žena dekan na FMU i tu dužnost je obavljala 10 mandata, kao i prva žena rektor Univerziteta umetnosti – 10 godina u pet mandata. Kao redovni profesor u penziji nosila je titulu počasnog prefesora. Bila je udata za profesora književnosti Branislava Matića, koji je preminuo 2006. godine.
Velika, Velika Darinka
Hvala joj za privilegiju da budemo dio njenog vremena
Bila je žena zmaj!Jedinstvena i neponovljiva!
dajte jednu pjesmu kad ona diriguje horu kolegium muzikum