Povratak pomorca

Dakako da Kotoranka šjora Marija R. nije jedina Bokeljka čiji su preci nosili prugastoplavu majicu, ali je svakako danas među rijetkima koji pomorački gen baštini više od pet vjekova.

Pričala mi je onomad, dok još video-budućnost nije bila pronađena, kako ju je za rođendan obradovao sin kapetan pozivom iz Maroka, a potom u slušalici i glas mlađeg sina, takođe pomorca, slučajno obretenog u istoj luci. Šta je drugo, i više!, majka mogla da poželi?!

Otkako se čovjek otisnuo na more nisu s kopna prestali da ga očekuju njegovi najbliži. Penelopa je čekala 20 godina, i postala po tome znana. Peraštanka Jacinta Miović Kunić, znana po goblenu što ga je završila 1828. vlastitom sijedom kosom – svoga Odiseja nije dočekala ni nakon 25 godina. Umrla je, povareta.

U doba kada je na jedrenjacima zapovijedao jedan od posljednjih Bokelja, kap. Vlado Ivelić (19. v), navigavanje je još uvijek bilo pasji posao. I dalje su svi mornari pili vodu iz iste čaše privezane za bure, brašno je odreda bilo crvljivo, a katranisana garderoba za rad po nevremenu nesnosno neudobna…

I onda kao i danas, momci su odrastali na moru. Postajali su oficiri, i kapetani, i sticali su. Sve nad čime se oko divi da je sagradila Boka Kotorska, sagradila je – do tajkunsko-brdskoplaninske ere – plavo-bijelim zlatom. Drugi oficir iliti sekondo, svejedno da li je mašinac ili nautičar, na dobroj kompaniji zaradiće mjesečno koliko i profesor tokom cijele 2014. Prvi oficir smatra se za imućnog čovjeka, a kapetan je pak – ne računamo li zdravlje, ljubav, i dušu – čovjek lišen ovozemaljskih problema, no po cijeni da ga rodno kopno gleda tek 6 mjeseci godišnje, ili rjeđe. Otud svaka stara kuća, a u Boki se starom smatra ona sa 150-godišnjim zalivskim rezidencijalnim stažom – ima pomorca, ili želi pomorca, ili školuje pomorca, jer je imala pomorca, te zna što joj je činiti.

Ovih se dana s azijskih mora vratio moj rođeni brat. Za dan iz Rizhaoa, preko Kvindaoa, Hong Konga, Minhena i Beograda, stigao je na Bokokotorski aerodrom. S nepune 33 podigao je kuću ne zaduživši se, oženio se obrazovanom ženom i dobio zdravog, plavookog sina.

Povratak pomorca je fenomen.

Nikad ne znaš ko se to zapravo vratio? Je li to onaj isti sin, muž, otac, brat? Ili se nautik mora da promijeni po definiciji. U kom pravcu teče taj preobražaj – biće to pravac promjene nama vidljivog svijeta.