Potomci Cara Lazara obilježili Vidovdan

Svetom liturgijom, pomenom stradalim Grbljanima, Poborima, Mainama, Budvanima, Paštrovićima i Krtoljanima u Balkanskim ratovima, Prvom i Drugom svjetskom ratu, od Kosova, po Kosovu i do današnjih dana danas je u manastiru Podlastva u Grblju obilježen Vidovdan.
Uz sasluženje grbaljskog sveštenstva, liturgiju je služio arhijerejski namjesnik bokokotorski, protojerej stavrofor Momčilo Krivokapić.
„Treba cio svijet da zna da se gordimo time što smo potomci onih najboljih. Takvi smo kakvi smo, ali smo potomci najboljih. U tom uvjerenju treba živjeti i sa tom vjerom ići naprijed. Da se ne postide nas oni koji su stradali za vjeru pravoslavnu. Neka nas slave ljudi koliko god hoće, ali šta ćemo ako se postidimo pred anđelima božjim i ako se postidimo pred svojim precima? Na to nas podsjeća naša istorija. Neko pokušava da je iskrivi, ali istina se ne može iskriviti. Ako smo na putu Bogočovjeka to znači da je smrt pobijeđena a nebo trijumfuje. Radost Vaskrsenja je ono osnovno u našim srcima. Desiće se ponovo ona jevanđeljska riječ da će nas neko ubijati misleći da čini službu svome Bogu. Oni neka rade svoja posao, a naš je da se molimo Bogu i glasno uvijek kažemo da smo Srbi pravoslavni i da smo potomci onih najboljih koji su okitili nebo“, istakao je u besjedi arhijerejski namjesnik bokokotorski„, otac Momčilo Krivokapić.
Nakon litrugije kod spomen kosturnice stradalim Grbljanima, Poborima, Mainama, Budvanima, Paštrovićima i Krtoljanima u drugom svjetskom ratu služen je pomen, a zatim i rezan slavski kolač u čast krsne slave grbaljske parohije – Svetog cara Lazara Grbljanovića.
Otac Momčilo Krivokapić u ime mitropolita Amfilohija uručio je gramate Božidaru Radanoviću, tutoru crkve Svetog Petra u Pelinovu i Ljubu Baranoviću, jednom od čuvara grbaljske duhovnosti i tradicije.
Predsjednik grbaljske crkvene opštine Peko Mazarak sestrinstvu manastira Podlastva uručio je luksuzno reprint izdanje Grbaljskog zakonika iz 1427.godine, a u ime nagrađenih zahvalio se Ljubo Baranović.
Lazar nije bio car. Car je bio Tvrtko II.
Ako smo na putu Bogočovjeka to znači da je smrt pobijeđena a nebo trijumfuje. Radost Vaskrsenja je ono osnovno u našim srcima. Desiće se ponovo ona jevanđeljska riječ da će nas neko ubijati misleći da čini službu svome Bogu. Oni neka rade svoja posao, a naš je da se molimo Bogu i glasno uvijek kažemo da smo Srbi pravoslavni i da smo potomci onih najboljih koji su okitili nebo“, istakao je u besjedi arhijerejski namjesnik bokokotorski„, otac Momčilo Krivokapi
i da dodam nedostojni „da nam se trpljenje ne dosadi „!