„Poštuj život – zadrži oružje“ kao zajednički imenitelj slobode u Americi i Crnoj Gori

Ubistvo američkog konzervativca Čarlija Kirka potreslo je javnost širom svijeta, ali i podsjetilo na riječi koje je ostavio iza sebe. Kirk, jedan od najglasnijih branitelja Drugog amandmana, često je isticao da je pravo na oružje temelj svih drugih prava – Bogom datih, prirodnih, neprenosivih.

Baš onako kako Kirk nije bježao od istine da sloboda ima svoju cijenu, ni Crna Gora danas ne smije da živi u iluziji da će bezbjednost doći razoružavanjem poštenih ljudi, dok kriminalne grupe i dalje haraju ulicama.

Kirkova logika i Crna Gora: Oružje kao brana bezakonju

Čarli Kirk je govorio da Drugi amandman nije stvoren zbog lova, niti isključivo zbog lične odbrane. On je tu da građanin ima moć da se odbrani od tiranije, bilo koje vrste.

„Ako vas takav govor plaši“, upozoravao je Kirk, „onda niste čitali istoriju 20. vijeka.“

I nije li i Crna Gora dala bezbroj istorijskih primjera da je naoružani narod najjača brana i tiraniji i okupatoru? Od vremena knjaza Danila, koji je u zakoniku jasno napisao: „Svaki čovjek ima pravo da nosi oružje“, do Marka Miljanova koji je učio da je junaštvo „sebe odbraniti od drugog, a čojstvo drugog od sebe“.

Te riječi su utkale kulturu koja ne vidi u oružju prijetnju, već odgovornost i dužnost. U tome je paralela između onoga što je Kirk govorio Americi i onoga što IN4S godinama ističe Crnoj Gori kroz kampanju „Poštuj život – zadrži oružje“.

,,Poštuj život – zadrži oružje“: glas naroda protiv licemjerja

Dok državni organi vode akciju „Poštuj život – vrati oružje“, IN4S je podsjetio da bezbjednost nije u tome da pošten čovjek preda pušku, već da se kriminalac razoruža. U prva četiri mjeseca 2025. godine, više od 3.500 komada oružja je predato – ali je li Crna Gora bezbjednija? Masakri na Cetinju, zločin u Bijelom Polju, likvidacije u Baru i Podgorici pokazuju da nije.

Nijedan od ovih užasa nije počinjen legalnim oružjem. Sve je to posljedica nelegalnog naoružanja i ljudi van kontrole sistema. Zato je naša poruka jasna: *ako država želi stvarnu bezbjednost, mora sarađivati sa poštenim, naoružanim građanima – a ne razoružavati ih.*

Kirkov primjer: Realnost umjesto utopije

„Nikada nećete živjeti u društvu u kome postoji naoružano građanstvo, a da nemate nijednu smrtnu posljedicu od oružja. To je besmislica. To je glupost“, govorio je Kirk. On je isticao da sloboda ima cijenu, baš kao što i saobraćaj ima svoju – hiljade ljudi stradaju na putevima, ali nikome ne pada na pamet da zabrani vožnju.

Crna Gora mora da prihvati istu logiku. Bezbjednost nije u utopijskom „razoružanom društvu“, jer je to iluzija. Bezbjednost je u tome da oružje bude u rukama onih koji ga koriste po zakonu i sa odgovornošću.

Oružje kao garancija slobode, ne kao prijetnja

Kirk je podsjećao da novac, sportske događaje i avione čuvamo naoružanim obezbjeđenjem. Pa zašto onda, pitao je, naša djeca nemaju isti stepen zaštite?

I u Crnoj Gori je pitanje isto: ako je kriminalac naoružan, a država sporo reaguje, ko će zaštititi porodicu, komšiju, selo, grad? Odgovor je jednostavan – građanin koji posjeduje legalno oružje i koji je svjestan da je njegova obaveza da brani život, a ne da ga ugrožava.

Poruka koja nadživljuje smrt

Čarli Kirk je ubijen, ali njegove riječi odzvanjaju snažnije nego ikada. Njegova misao je u stvari univerzalna: *oružje u rukama poštenog čovjeka nije prijetnja, već garancija slobode.*

Zato i danas u Crnoj Gori, u vrijeme nesigurnosti, kriminalnih likvidacija i institucionalne nemoći, ostaje aktuelna naša kampanja:
Poštujmo život. Zadržimo oružje. Legalno, savjesno, odgovorno.

Jer sloboda nema cijenu.