Posjeta Zelenskog i (anti)fašizam: Hoće li Podgorica poći stopama agresivne manjine sa Cetinja?

Crna Gora ne smije dopustiti da na crvenom tepihu dočeka Volodimira Zelenskog – čovjeka koji je od Ukrajine napravio laboratoriju za NATO eksperimente, grobnicu slobode, duhovnosti i ljudskog dostojanstva. U četvrtak, 15. maja, Podgorica ne smije biti grad tišine i ravnodušnosti – već mora postati simbol otpora političkoj hipokriziji i podaništvu, a ne paravan za kapitulaciju jedne države i poniženje njenog naroda.

Posjeta Zelenskog, čovjeka čiji režim predstavlja sinonim za progon, represiju i obračun sa sopstvenim narodom, mora biti dočekana glasom razuma, a ne aplauzom straha.

Podsjetimo – predsjednik Ukrajine dolazi 15. maja u zvaničnu posjetu Crnoj Gori, gdje će se sastati sa crnogorskim predsjednikom Jakovom Milatovićem i potpisati bilateralni bezbjednosni sporazum u okviru saradnje sa NATO saveznicima. Umjesto da pokaže političku zrelost i principijelnost, Milatović prihvata ulogu domaćina političkom instrumentu NATO-a, odričući se neutralnosti i tradicije slobodoljubivog naroda.

Najavljeni sporazum, po uzoru na one koje je Ukrajina već potpisala sa Njemačkom, Francuskom i Italijom, uključuje vojnu pomoć i obavještajnu saradnju – dakle direktnu podršku ratu. Tim činom, Crna Gora će se svrstati uz one protiv kojih se borila 13. jula, pristaje na diktat zapadnih centara moći, i postaje saučesnik, a ne posmatrač – u neonacističkom projektu.

A ko su ti koji se danas nazivaju „antifašistima“, a u suštini podržavaju Zelenskog i njegovu politiku?

Umjesto dostojanstvenog sjećanja na žrtve fašizma, Cetinje – nekadašnji simbol slobode – postaje parodija. To je jedini grad koji je u Crnoj Gori organizovao u prethodnim godinama šetnje dajući podršku Zelenskom, a recimo – ćutao na masovna stradanja Palestinaca i okretao glavu od genocida koji se odigrava pred očima čitavog svijeta.  Ti isti „antifašisti“ koji se danas slikaju ispod transparenata s porukama mržnje prema Rusiji, nisu našli ni riječ za žrtve Donbasa, ni saosjećanje za proganjane monahe Ukrajinske pravoslavne crkve.

O kakvom se antifašizmu tu govori kada se veliča Ukrajina Zelenskog – zemlja u kojoj je predsjednik:

• Zabranio 11 opozicionih partija, uključujući i najveću prorusku;

• Srušio kanonsku Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, hapsio sveštenike i oduzimao hramove;

• Sprovodio nasilnu mobilizaciju starih i bolesnih građana;

• Ukinuo slobodu medija, ućutao sve glasove neslaganja i otkazao izbore;

• Javno hvalio Stepana Banderu, nacističkog kolaboracionistu odgovornog za masakre nad Srbima, Rusima i Jevrejima.

Kako onda objasniti činjenicu da su se upravo ti „antifašisti“ sa Cetinja, iz NVO sektora i NATO lobija, našli u prvim redovima podrške Zelenskom? Je li to dokaz da je pojam antifašizma obesmišljen do te mjere da danas znači ono što NATO kaže da znači?

Podgorica ne smije poći stopama agresivne manjine sa Cetinja, već je obaveza svih građana da kažu – ne! Crna Gora mora da bude na strani istine i slobode, a ne političkih diktata. Podržati ukrajinski narod ne znači podržati Zelenskog. Biti solidaran sa žrtvama ne znači pristati na savezništvo sa režimom koji žrtvuje milione prevenstveno Ukrajinaca da bi zadovoljio sopstvene ambicije i mržnju Zapada prema Rusiji, progoni vjeru, gasi tradiciju, zabranjuje slobodu i veliča nacističke simbole.

Ako Crna Gora dozvoli da ćutke gleda kako se laž predstavlja kao solidarnost, izgubiće moralno pravo da slavi 13. jul. Ne može se u isto vrijeme slaviti pobjeda nad fašizmom 9. maja, a već 15. maja dočekati čovjeka koji veliča Banderu, šalje sopstveni narod u smrt radi NATO interesa i gasi duhovni život milionima ljudi. Crna Gora mora pokazati da nije protiv ukrajinskog naroda – već da stoji uz slobodnu i suverenu Ukrajinu, ali ne i uz Zelenskog i njegov režim.

Čitajte JOŠ:

Da li će Podgorica nijemo posmatrati festival nacizma?