Pojam Crnogorac ne bi smio da podrazumijeva čovjeka koji je spreman da kidiše na Manastir, da sa mržnjom gleda Srbina
1 min read
o. Darko Đogo
Piše: O. Darko Ristov Đogo
„Oče, šta se to dešava u Crnoj Gori?“ Ne prođe niti jedan dan da me neko od prijatelja, kumova, poznanika ne pita to pitanje. Ono je jedno od onih vječitih pitanja u kojima ne staje samo dnevna briga čovjeka iz Srpske za Srbe u Crnoj Gori već svojevrsna metafizička zapitanost nad samim sobom, nad srpskim narodom u cjelini, nad jednim prostorom koji je ujedno svoj, blizak, rođen, neotuđiv ali se upravo u tom prostoru identitetske intimnosti, u toj geografiji samoga sebe, događa i stalno se ponavlja nešto zlokobno nepoznato, konstantno iznenađujuće.
Od malih porodičnih istorija (prijatelja koje više ne prepoznajemo jer su od najrođenijih, od ljudi koji su sa nama dijelili ne samo stavove, već i pretke – najprije postali drugačiji Srbi, a ponekad i drugi narod) do velikih istorijskih događaja u kojima se vidjelo da naša ljubav nije dovoljan razlog da neko ostane u zagrljaju, Crna Gora je neprekidno pitanje Srba sa obje strane Tare.
I to pitanje će vam postaviti jednako mladići koji imaju saznanja preko bratskih navijačkih grupa iz Podgorice ili Berana, koliko i sasvim sjedi penzioneri koji žele da provjere koliko su odgovori koje nalaze na televizijama i u novinama – „stanje na terenu“.
Kada vas, međutim, narodni guslari, ljudi koji poznaju istoriju svakog boja i megdana, pitaju „šta se to dešava u Crnoj Gori?“, onda znate da njihova začudnost nije prosta znatiželja već duboki indikator nepoklapanja one slike koju je svako srpsko hercegovačko i romanijsko dijete usvojilo sa guslama i na đedovom krilu i onoga što danas gledamo. Ali najzačudnije od začudnijega jeste činjenica da ništa do sada nije uspjelo da tog dječaka, penzionera ili guslara udalji od imaginacije te srpske, deseteračke Crne Gore.
Kada su 2016.godine moji kumovi, narodni guslari Vlajko i Ilija Rabota pokrenuli inicijativu da se podigne spomen-crkva na humkama boraca vojske srpske kraljevine Crne Gore (koji su poginuli prilikom zajedničkog odstupanja te vojske i lokalnog romanijskog stanovništva, nakon austro-ugarske kontra-ofanzive, u okolini Pala, 1914.godine), smatrali su izrazom osnovnog poštovanja da pozovu tadašnjeg ambasadora Crne Gore u Sarajevu.
Odgovor koji su dobili – onaj da bi odlazak Njegove Ekselencije bio diplomatski skandal jer je crnogorska vojska bila okupatorska sila na teritoriji tuđe države – sažima odnos savremene Crne Gore prema svojoj prošlosti. Ona je selektivni slijed dezintegrativnih mikro-narativa koji je podjednako pod stranom okupacijom, koliko i sama „država“. Ali neuporedivo važnija vijest od ovakvog odgovora Njegove Ekselencije jeste iznenađenje mojih kumova, čestitih guslara, istinskih Srba. Deset godina nakon secesije ostvarene na pokradenom referendumu, dvoje decenije nakon sloma elementarne čestitosti u liku Moma Bulatovića – mi smo i dalje iznenađeni činjenicom da Crna Gora iz 1914.i Crna Gora iz 2016 (ili 2021) nisu ista stvarnost.
Ali muka da odgovorim na pitanje nije sadržana samo u nemogućnosti mojih sagovornika da se otrgnu od ideala Crne Gore, da se pomire sa notornom činjenicom – da su procesi u njoj već odavno išli u pravcu identitetske, političke, pa i rodbinske secesije, secesije u prijateljstvima i zajedničkim sudbinama.
Problem je što je zaista teško bilo šta određeno reći kao odgovor. Ne samo kao kratak i koncizan odgovor. Ne samo kao ono što se najčešće očekuje – kao autoritativan odgovor o identitetskim i političkim procesima. Već možda još prije: teško je reći kuda će Crna Gora i dalje ići, kada njom krmare ne samo srpska prošlost već i sadašnjost u geostrateškoj konjunkturi u kojoj jeste – procesi koji su trajali duže od vijeka i čiji bilans će takođe trajati dugo.
Možemo li uopšte odgovoriti na to pitanje?
Kako znalac političkih prilika nisam, a ni prorok budućih vjetrova, možda ponešto odgovora mogu da dam samo na osnovu istorije duše, na osnovu povijesti ličnih odnosa i sudbina. Ako se one ulivaju u istoriju, onda su možda i važne za nju.
Crna Gora će morati da se suoči sa vapijućim ambisom između njene srpske prošlosti i „podijeljene“ sadašnjosti.
Živjećemo iskustvo „podjele“, svjesni da je čak i sam izraz –eufemizam kojim se krivica za bivšost naših najbližih ravnopravno dijeli na njih i na nas, iako smo mi ostali ono što smo bili. A oni… odgovor je uvrjedljiv samom svojom istinitošću.
Zauvijek ranjeni zbog zajedničkih slava i kumstava, mi ćemo i dalje istovremeno patiti zbog braće koja su u nekom momentu odlučila da njihov crnogorski identitet podrazumijeva da više ne pripadamo istom narodu. To što će se mnogi od nas, opet, sasvim ljudski, otrijezniti nakon Belvedera, to što će se mnogi zasititi traženja najmanjeg mogućeg razloga da na saučešćima i u čekaonicama ne ćutimo ili bar da ćutimo bez mržnje – neće suštinski promijeniti stvar. Ogromna većina nas će i dalje, što tiho i za sebe već preboljeno, što glasno i plačno – patiti za svim bivšim sunarodnnicima koji to više nisu. Iako su nam, možda, baš od iste majke i od oca, braća.
Tu tugu ćemo i dalje mi nositi teže nego oni. Ne samo zato što je i tada, pod svakom stranom okupacijom, upravo kao i sada bilo bolje, lakše, jednostavnije biti „Crnogorac“ – pa sebi, kad se ne zna, ili kad znaju samo oni koji treba da znaju – dodavati i dopisivati srpske odrednice i nad-srpska natprirodna svojstva. Mi njih ne možemo da razumijemo, a oni mogu nas – jer mi nismo u stanju da budemo drugo u odnosu na one poginule vojnike u humkama na obroncima Romanije. A oni jesu. I ne samo da jesu: ta sposobnost čovjeka da ne bude svoj predak, kada postane sveopšta, kada postane svačija, kada postane prečesta ili čak – normativna – ugušiće i sami glas onoga koji to nije postao.
Uspostaviće se ono sa čime smo se svi susreli: ono „ćuti, ne srbuj, znaš da je tetka za Mila“ stanje mnogih od naših slava i saučešća. Uspostaviće se ona sveopštost tihosti onoga ko smo: ono će se podrazumijvati, ali će uvrjedljivost našeg srpstva opstati- I ta prećutana uvrjedljivost srpstva u današnjoj Crnoj Gori, ta naša potreba da ga, ako treba, i progutamo kao knedlu, biće dovoljan razlog da ga gutaju i drugi, čak i oni koji ne bi jurišali na manastir.
Možda će nekoga da trgne Tompson i Belveder.
Možda će neko shvatiti da mnogoznačnost pojma Crnogorac ni u jednoj svojoj verziji ne bi smjela da podrazumijeva čovjeka koji je spreman da kidiše na Manastir, da sa mržnjom gleda Srbina iz Banjana, Hercegovca čiji su preci imali sreće 1878 i nesreće 2006.godine – sreće da postanu dio jedne a nesreću da ostanu dio druge Crne Gore. Ali niko nam ne može garantovati da će mnogoznačnost tog naziva – kome svako prema svojoj potrebi može dati značenje koje mu u tom momentu odgovara – neće opet u istu ravan, svojom homofonijom sa imenom jednog srpskog zavičaja, upravo opet zamaskirati razliku u izboru između onoga koji juriša na manastir i onoga ko na njega nikada ne bi jurišao.
I tu dolazimo do izbora koji će neminovno morati da se načini i koju nijedan semantički trik neće moći da otkloni: semantički trikovi, politički procesi, identitetske klackalice, prećutana svjedočenja prošlosti radi mirne sadašnjosti i svjetlije budućnosti neće otkloniti činjenicu da jedan narod čine zajednički doživljaj svoga bića, svojih korijena, svojih smislotvorećih kazivanja, svojih sunarodnika, svoje djece.
Upravo kao u onom svima nama poznatom detalju iz autobiografske povijesti Žarka Lauševića, naša braća se morati da se opredjele da li su i njihovi preci došli sa Kosova. Tajna toga odgovora ne krije se u našim prećitanim srpstvima, ma šta mi o tome mislili. Lakoća sa kojom će se mnogi od njih iseliti iz zajedničke prošlosti, iz njegoševske vertikale, iz zavjetnog pamćenja neće biti olakšana jer ih mi nećemo napominjati na porijeklo Orlovića ili srpstvo Njegoševo.
To što mi vjerujemo da je dovoljno čitati Njegoša da bi se oni vratili Srpstvu iluzija je neprimjerena kulturi u kojoj ljudi ne čitaju, a i kada čitaju, čitaju u kusim prilagođenim verzijama i sa već stečenim okvirima u koje će štiva smjestiti.
Šta će biti sa Crnom Gorom? Volio bih da znam odgovor na to pitanje. On se uvijek čini jednostavnim, i njima i nama. Nama se čini da će njena supstancijalna srpskost odgurnuti sada već višedecenijsku narativnu okupaciju. Njima se čini da smo mi izdisaj neprijatne prošlosti, vosak koji će na plamenu integrisanosti Montenegra u novi svjetski poredak iščiliti s vremenom. Mi ne možemo odgovarati za njih. Ali možemo za svoju djecu, za njihove nepomućene identitetske i istorijske predstave i stanovišta.
Možemo da znamo ko smo, i pored tuge za bratom.
Jer mi moramo biti tu, ako se iko ikada od braće vrati.
Izvor: Srpske novine
Pročitajte JOŠ:
Nije nego …
Super je mene u tom minusu između „nacionalnih“, komitaških Montenegrina i onih ničemu veljih Srba! Ista su to govna, ustvari.
… Sami me Bog pogledao, svoga posla Djikane.
Tvoj prezir, prezir „tradicionalnog“ četvoronahijskog Crnogorca“ prema „ničemu veljim Srbima“ ravan je najčistijoj „srbomržnji“ montenegrinskih komitara, jer potiče iz istog tla duševnog – iz bezgranične i nezajažljive ljudske sujete i potrebe da se uvijek bude najbolji, najljepši, najugledniji, uvijek za cio Lovćen iznad sve druge srpske braće zajedno! Ta i takva taština i onesposobljava vas i onemogućava vam da istinski živite i branite srpsko jedinstvo i njegujete svesrpsku bratsku ljubav, koja „ne gleda ko je ko i odakle“, iz kog kraja jedinstvenog srpskog otačastva, nasljeđa Svetih Nemanjića i Lazarevića i svih drugih svetih predaka naših , koje i razjedate i rastačete, svak na svoj način.
… Tvoje su ambicije kolosalne, trudoljubne. Pa ti malo što sebe nijesi razumio, nego ti još i ja falim.
Čudo je taj čovjek koji nije spoznao sebe, njegov proriv da se namjesto sobom bavi drugima!?
Lakše mu živjet’, istina je.
… Pod srećnom zvijezdom, Pero.
Zaludan … Spašen. Daleko svega.
Iz šupljeg u prazno, poduhvat je za respekt.
Ne bavim se u komentarima ja Tobom kao Tobom lično, nego kao pojavom u novocrnogorskoj stvarnosti, u biti razbratničkom, budući da je tako spremna da brata rođenog zbog drugačijeg mišljenja nazove kako si ti nas inakomisleće rugajući se nazvao!
… Poštuj i voli najpre sebe, da bi mogao da voliš i poštuješ drugoga!
Imenuj valjano da bi znao što i koga to voliš i poštuješ! Ljubi svoje ime i poštuj sebe, ako ti je da te i drugi poštuju! Ne zaboravljaj ko si i čemu si, ako si!
Providno je i podmuklo to podmetanje nacionalnog, hologramskog Crnogorca koji je antiteza crnogorskom Srbinu, onom stvarnom Crnogorcu koji je Crnogorac baš zato što je Srbin! … Nahijski, ne i bilo koji drugi.
I kako je moguće prenabregnuti tu kvalitativnu, vrjednosnu različnost, utilitarnu dvojnost i oprečnost samo na izgled istog pojma Crnogorac!?
… Poistovetiti bajagi nacionalnog, nekorjenskog, fantomskog, nesrpskog, otud i nepostojećeg Crnogorca, kako je moguće ne razlikovati ga od onog stvarnog Crnogorca ukorenjenog genski, istorijski, tradicijski, mentalno, i u svakom drugom pogledu u srpski etnos; Koga su provincijalno i lokalizacijski kreirale četri ključne okolnosti: geografija i pripadnost srpskom, istorija i tradicija; Kako su ga jednom i zauvijek pripadnost srpskom rodu, a onda i geografija, u cjelini identitetski determinisali kao Srbina iz Crne Gore, Cr-no-go-rca! Pride još i sav njegov istorijski degažman kao kruna u nadogradnji jednog posebnog čovjeka, posebnog Srbina!
Pri tom još i apstrahovati činjenicu da je taj Crnogorac zadugo bio oličenje srpstva! Zaogrnut, sada već zamalo i mitskim backroundom onoga slobodnog čovjeka i nepobjednog ratnika koji je baš on onaj najbolji Srbin, srpski Spartanac! Kako je moguće to šizofreno nastojanje i bezumno insistiranje da se na konto nepostojećeg nacionalnog Crnogorca po svaku cijenu zatre i taj stvarni tradicijski Crnogorac četri nahije koji je bio ponos i dika vaskolikom srpstvu!??
Zašto? … Zbog čega!? … S kojim pravom?
I čemu bi to bilo od koristi !?
… Rad sam znati.
A Hristos uči: „Ko hoće među vama da bude prvi, neka bude svima sluga“ , što znači – smatrajući se u
hrišćanskom smislu posljednjim od svih! Lekcija koju mi u Crnoj Gori, u svom „srpstvu u usijanju“ nikako da naučimo!
Sjećam se jasno, a to ima na jutubu, kako su Albanci efektno ućutkali pokojnog mitropolita na Svaču, kad ih je pitao zašto se oni kao muslimani bune da pravoslavci drže službu na ruševinama, a jedan od njih mu na to odgovori: „Nismo mi muslimani, mi smo Albanci“.
Šta god mislili o njima, takav odgovor je za najveće poštovanje. To je granitna nacionalna svijest, ne trlababadlan pozivanje na istoriju, junake i ostale gluposti, kao što mi radimo guslamo u druženju, a od neke saradnje ničevo.
Katolički i muslimanski sveštenici su odreda – prvo veliki nacionalisti, pa tek onda vjernici. Niko od njih ne bi unizio bošnjaštvo ili hrvatsvo religije radi, a pogotovo ne bi narod tretirao kao nešto nedostojno službe, „zemaljsko, truležno“, kao neki.
Razumije se, brate Đikane, da je sve vrijeme riječ o nacional-Crnogorcima, o bezbožnima ponajviše, ali i onim „pravoslavnim“ praktikantima crnogorolatrije!
… Ništa se ne razumije i ne podrazumjeva, već samo ono sto se kaže. Kada se već ne podrazumjeva da su crnogorski Srbi četri istorijske nahije lokalizacijski, tradicijski Crnogorci!
… Da to posebno ime posebnih geografskih i istorijskih okolnosti jednog srpskog plemena nikoga i ništa ne vrijeđa, nikome nije na smetnju i pretnju!
… Da je krajnje neprilično i nedolično tog čovjeka, Srbina iz Crne Gore duga vijeka, lokalizacijskog i tradicijskog Crnogorca dovoditi i u najdalju neku vezu sa tzv. „nacionalnim“ Crnogorcem koji je sušta suprotnost tom stvarnom i jedinom Crnogorcu koji je nacionalni Srbin! Bez svake je svrhe, štetočinski …
… Ma mi čudo nije da mi Srbi počesto, prečesto radimo protiv svoga interesa dva oka i glavi; Mi odovud, oni otud!
Pa se onda jos i čudimo!
@redakcija
A zaštićeni Pero je, ko?
Sumnjam, ma mi nije da kažem. Zbog one najmanje mogućućnosti da pogrješim. Samo zato.
… Konteksti Pero, konteksti!
U tom kobnom trenutku pored Srba u Srbiji, još jedino i crnogorski Srbi imaju svoju državu! A onda …
Tako je sve počelo.
I svi to znamo. I ovo danas je onda počelo. I znamo kako je počelo … I znamo što se sve događalo u sto godina cijene mu najgrđe. Samo još ne znamo što će sjutra biti, nadamo se ..
Ali tebi je lakše da nebesaš. Ništo ne košta: “ ova kriptovatikanska novokovina … etnogenetskih mutanata … „etc!??
Inače, bilo ga nije prije kriptovanog, bla,bla,bla … Tog najslavnijeg srpskog imena Crnogorca, nije ga bilo!? Svoga onoga vremena u sindžire osmanske kojekude Srba? Nije nas bilo Srba crnogorskih!? … Slobodnih Crnogorca??? Nikad ga nije bilo do ovo vrijeme „etnogenetskih mutanata“, Pero, Pero!? … Mutavo ti pero!
Svejedno toga jadna pokušaja da bajagi cjeloumudreno zasjeniš nečiju prostotu.
… Crnogorski Srbi, Crnogorci! Crnogorci …
Još i lijepo zvuči to dično ime dičnoga Srbina, Crnogorca, što se nešće u lance vezati!
Kako bi ga drukče rekli, ela Pero genije?
Srbinom iz Crne Gore …
Nije valjda da samo taj Srbin iz Crne Gore ne smije za sebe da reče da je Crnogorac, zaboga!??
Može Ličanin, može Kosovac, može Šumadinac, Moravac, Banaćanin … Svak može, samo Srbin iz Crne Gore ne može.
Samo onaj što je jedini na oružje sebi kupio državu, srpsku Crnu Goru, e, samo taj ne može! Proskribovana, a slavna imena!? Srpska imena.
… Koga onda uzaptiše u ludo kolo bezdržavnih Srba sulude Kraljevine SHS! Ne može …
… Pero, bači pero!
Svih tih riječi pismeno i lijepo zdevenih u jedno NIŠTA I NIČEMU!
… Srbinu, i ovome crnogorskom, koji će jednog dana da pravi (s v o j u) srpsku državu od ravnice do mora, pa naokolo, ako mu je da živi. Moraće … Srbi na okup. Svi, pa i ovdašnji Srbi. Crnogorci, dabome. I oni, nego kako. Bež njih ni jedna neka buduća Srbija ne bi bila dovoljno i na mjeru srpska!!!
p.s. Možda bi ovo gore Perovo i bilo čemu da je bilo, a bilo ga nije, onoga predloška “ nacionalni“: nacionalni Crnogorci! Bilo bi …
A i baba bi bila đede da joj ga je bilo …
Od te naše samoobožene crnogorštine neboparajuće ovako nisko i padosmo!
Kako možemo osuditi one Srbe koji se deklariraju kao crnogorci, usled ucjena i pritisaka da dođu do kore hleba, dakle pojedinaca i porodica, kad je moćna institucija „S“PC 26.05.2006, samo 4 dana poslije pokradenog referenduma, na Sinodu posred Beograda, odbacila srpski predznak iz imena za svoje 4 eparhije na tlu CG?
https://imgur.com/F5Wb0ar
Srpsko ime je postalo teret zbog nemara i sebičnosti crkveno-političkih kvazielita, koje ništa nisu preduzele da okupe srpski narod i da ga zaštite.
Država Srbija,koja je imperija u odnosu na CG, dopustila je da mafijaščić otcijepi toliko Srba na pokradenom referendumu.
Realno, Srbi su milionski narod, a deklarirani crnogorci su šaka jada. Svaka antisrpska politika u zemlji u kojoj zvanično imamo trećinu, a nezvanično apsolutnu većinu Srba, mora imati amin političara i cjerske organizacije „S“PC, svjesnu ili nesvjesnu.
Što se tiče Hercegovaca, 40% vojske sa Vučijeg Dola, iznijeću jedan porazan podatak koji opisuje gorenavedeno „šaltanje“: U jednom Nikšiću, hercegovačkom gradu u CG, jer istorijski sa CG nema ništa, apsolutnu i ubjedljivu većinu na popisu čine deklarirani crnogorci sa nevjerovatnih 65%, a Srba ima svega 25%. O čemu mi pričamo?
Sad mogu samo da zamislim kako bi se pisali istoči Hercegovci da je kralju Nikoli data Hercegovina, u današnjoj CG. I nije to ekskluzivitet Hercegovaca. Kad sam čuo za Vasojeviće – deklarirane crnogorce, pa još i komite…
Ovakvih nacionalnih dioba, da se jedan narod rasipa, dijeli i krvi, nema kod muslimana i katolika. Pametnome dosta.
„… nijedan drugi Srbin nije imao sopstvenu državu, osim crnogorskog. Tačka.
I to neki drugi Srbi nijesu poštovali. Zarez …“
Kakve li lokalističke samomodopadljivosti samo i narcisoidne samoživosti „pravoslavnih“ crnogorolatrista! I kakva je neistina tvrdnja da „Srbin iz Crne Gore, koji je onda bio, i onaj koji danas jeste, najmanje je tome kriv!“ Duhovna su mjerila grijeha, međutim, drugačija, “ ne od ovoga svijeta“. Nije kriv đavo kada čovjek padne u grijeh, njegovo je da grijeh nudi, nego je uvijek kriv čovjek koji na grijeh pristane. Ako ćemo pravo, nijesu montenegrizovanim Srbima iz Crne Gore krivi ni Srbijanci ni Hercegovci niti đavolji komunisti što su se odmetnuli od predačkih zavjeta, u potpunosti iči dovoljno da ih nakrsju svog puta ponište. Krivi su ponajviše baš oni sami, krivi smo mi sami, koji smo pristali i dozvolili da nas u biti ponište i premijese u ono što nikad nijesmo bili, u drugi narod! Mi Srbi iz Crne Gore, nažalost, jednim velikim dijelom pretvoreni smo u razsvetosavljene etnogenetske mutante i nijesmo što bijasmo juče nego sasvim suprotno, ono što naši preci nikad nijesu bili – ili otvoreni svetosavljomrsci i srbomrsci ili „pravoslavna“ fanariotska novokovina jezuitsko-brozovskog čekića, kojoj je miliji fanarski žuti steg sa crnim orlovima (na litijama dopuštan) od zvaničnog krstaš-barjaka Srpske Crkve (koji je sa litija mjestimično bezdušno progonjen). Ova kriptovatikanska etnička novokovina svojom nezajažljivom potrebom da bude prva među braćom i iznad sve svoje braće, i svojim politikantskim separatizmom, tjelesnim mudrovanjem i porobljenošću svojim sićušnim „zemaljskim carstvom“ radi koga se na najneblagodarniji način odnosi prema našim svetosavskim zavještanjima i običajima, razjeda tokom posljednjih trideset godina jedinstvo srpstva više od mnogih dušmana ! Ako ta novokovina od nekada srpskih ljudi, uvijek spremna na kompromis sa „ovim svijetom“ i njegovim prelestima, „u malome ne bi vjerna“ Hristovome ravnoapostolu Savi po pitanju neprikosnovenih istorijskih istina njime utemeljene i odnjivljene pomjesne Crkve, pa i države, kako će biti sjutra vjerna samome Hristu “ u velikome“, kada knezovi ovoga svijeta, poput korona mjera, pokušaju da nametnu Crkvi i jeretičkim skupinama imperativ ujedinjenja u jednu svjetsku religiju?
Ne kidise se na manastir nego na vas okupatore koji su u manastir.Dokle smo zivi I ne vratimo oteto kidisacemo na vas u manastir svakok dana sve jace dokle vas ne izbacimo iz manastira okupatori.
Da li ste soremni da u tim manadtiru i dalje slavite Sv.Savu i Sumeona, kao Crnojevići 1495.?kako stoji u kalendaru iz te god.štampanog na Cetinju, Đurađ Crnojević… Ti ne. Dakle židovska brozomora je okupirala vaše duše i vi bi da petoktaka bude na manadtiru a ne krst. Vi ste uljezi i okupatori i treba da se ridi novi Danilo do istrage komunjara i izroda.
Vjerujemo u boga Isusa Hrista jedinog,za razliku od vas kojima je na.prvo mjesto sv.sava.sektasi.
Komite i ne znaju ko je Isus Hristos, nnkada u životu nijeste pročitali ni vidjeli Jevanđelje, ali se Hrista Raspetoga sjetite samo da opravdate svoju mržnju demonsku.
Do juče ste u naše srpske crkve zatvarali ovce, ubijali naše sveštenike, svoju braću koja se nijesu htjela pocrnogorčiti i pokunističiti, pa vam sad stalo za manastir. Ustaše ste bili, ustaše ostali. U Hrista vjerujete koliko i oni vaši iz Rima i Čavoglava.
Samo vi za njima…
… Ne brukajte, ne ljagajte to najčasnije ime Srbinovo!
Koji danas Crnogorci?
Ovo šake jada što ne zna za sebe!? Ovo bez glave i zastave … I to su vam Crnogorci???
Ajde, ne sprdajte se!
I ne pozivajte se na brojke, na referendum, na manite brojeve!
Srbi su, ka i uvijek, sami sebi presudili … I u brojanju!
Oni što su doma Srbi, a kako pređu prag moderni (!?) Crnogorci, bajagi Novocrnogorci, nekakvi Montenegrini!? Oni su mač sebi, Srbima! … Oni s dvije pameti, jedne za ličnu, i one druge za javnu upotrebu!
Najbolji Srbi u četri oka, a Crnogorci sve u šesnaest …
I nije sve u brojevima, ponešto je i u kvalitetu!
Uostalom u neko buduće jutro, u neko jutro kad mrzne, gledaćemo se!
Onda ćemo se prebrojati: I koji smo, i čemu smo!
Onda kad se bude mrzlo …
Da onda vidimo ko je pravi Crnogorac, koji je on najbolji Srbin!
A do tada, da smanjimo doživljaj …
Ali tako, ali nikako!!!
Nije Crnogorac „najčasnije ime Srbinovo“, no je Srbin – izvorno i najistinitije ime Crnogorčevo… Ima nas kojima te vaše pravoslavno-montenegrinske crnogorolatrijske podmetaljke ne možeš neprimijećeno uvaljivati.
Pero, promašio si …
Koliko shvatam, „Djikan“ se ne odriče onog što značenje riječi Crnogorac znači za sve Srbe, vjerovao ili ne, čak i u sadašnje vrijeme.
Drugi dio komentara ti je poprilično nesretan, … bolestan.
Harizmatični srbski voditelj Dnevnika Risto nije mrtav dok ima isto poznatog i sjajnog sina. Kalav otac, takav sin – borci za istinu i pravdu. Ja ga se sjećam, kao mali, a roditelji su obožavali Dnevnik zbog njega. Pozdrav!
U svom intervjuu listu „Sjutra“ početkom januara 1993. godine, Mitropolit AMfilohije je, između ostalog rekao:
„I ja se izjašnjavam kao Crnogorac, ali u onom smislu koji je oduvijek bio čist i jasan kao Sunce. To je sinonim za Srbina. Mi nemamao razloga da se odričemo naziva Crnogorac. Kad se pisalo i govorilo o tome, i do Njegoša i poslije njega, znalo se: Crnogorac to znači Srbin u usijanju! Brozomora je u tom smislu narodu podmetnula jednu laž – poistovjetila je pojam Srbin sa Srbijancem i time sakrila od sadašnjih pokoljenja jednu veliku istinu, da u Srbiji žive -Srbijanci, u Crnoj Gori – Crnogorci, a da su i jedni i drugi – Srbi. Na kraju krajeva, tu je i „Gorski vijenac“. Za pametne je to dovoljno“.
Naravno, pokojni mitroplit Amfilohije pod nazivom „Crnogorac“ nije podrazumijevao laži crnogorce – crvene Hrvate, ali bi Srpskoj paravoslavanoj crkvi u Crnoj Gori ova izjava morala biti prvenstveno na umu i vodilja da jednako uvažava „srpsko“ i „crnogorsko“.
… Pametnom dosta!
Pa ćemo ovoj gubi montenegrijskoj tek tako na lijepe oči da prepustimo naše narodno ime crnogorsko koje nas ono vijeke kazuje najboljim onim Srbinom!??? Da im ga na tacnu dadnemo, tek tako!?
Da im potvrdimo i opečatimo bezumnu prekrađu!?
… Neće ga majci bez velika belaja!
I samo mala ispravka, Radane: nema ođe ničega što je podvojeno “ srpsko“ i “ crnogorsko“, nema!
Sve, sve što je crnogorsko je srpsko, a sve srpsko nije uvijek i crnogorsko!
Ima Srba i ovih, i onih, nazdravlje im braći – NEMA, NITI GA JE BILO CRNOGORCA KOJI NIJE SRBIN!
Samo ima Srba koji nijesu Crnogorci, zlatilo im se, cijelom našem srpskom rodu!
Ovaj tipično „pravoslavno“ montenegrinski komentar, oče Darko, zavrjeđuje Vaš poseban osvrt! Zamislite kada bi svaki srpski kraj, kao mjesni zavičaj svojih ljudi, tražio za svoje srpsko žiteljstvo posebnu, inoimenitu nacionalnost sjodno svome pokrajinskom nazivu, kao sinonim za Srbin i Srpstvo, koju će onda isključivo forsirati sredstvoma mjesne državne prisile u javnom, crkvenom, političkom, prosvjetnom i svakom drugom životu svoga društva, istiskujući u korjenu izvorno srpsko ime svuda, šta bi od svetosavskog Srpstva ostalo?Po želji vjekovnih naših dušmana – ništa! Umjesto srpstva, dobili bismo posavstvo, pomoravstvo, timočkokrajinstvo, sremaštvo, banatstvo, crnotravstvo, vranjanstvo, itd.
Sramota je da niko od sveštenika u Srpskoj Crkvi u Crnoj Gori, koji – mora se izreći – nikada nijesu javno i razložno prozvali srbomrznu Crnu Goru za njena nepočinstva prema srpskom narodu, ni pod Milom ni poslije Mila, ne smije da javno brani istorijske istine njene, raskrinkavajući laži neupokojene vatikanske brozomore, da ih brani Hrista radi, Svetog Save i Simeona radi, i braće vjerne svetosavlju radi, nego da i samo sveštenstvo svesrdno njeguje prećutkivanje srpstva u životu Crkve i sopstvenom djelovanju i, sledstveno tome, daje svoj, možda i presudni doprinos daljem učvršćivanju montenegrinskih laži o uvredljivosti srpstva kao takvog u zavedenom dijelu društva Crne Gore, koje će se kao zaraza kroz instrumente države dalje širiti i umnožavati. Zalažući se iz petnih žila za priznavanje latinaško-brozomornih izmišljotina o narodu u Crnoj Gori, koji po zamisli starih varalica „nije i ne smije biti ono što je do juče bio“ – svetosavski srpski narod pomjesne Crkve Hristove jezika srpskog, taj dio sveštenstva do dana današnjeg ni zucnuo nije o neviđenom sistemskpm i sistemstskom duhovnom genocidu nad Srbima u Crnoj Gori koji, zahvaljujući i njihovom kolaboracionističkom ćutanju, ne prestaje ni danas, poslije ravno 80 godina torture.
Hm, hm, hm …
Unositi konfuziju u bjelodano jasno, ponekom je i zanat.
Ergo, nijedan drugi Srbin nije imao sopstvenu državu, osim crnogorskog. Tačka.
I to neki drugi Srbi nijesu poštovali. Zarez …
Doduše, nijesu ispoštovali ni sopstvenu državu, njenu državnost … Koju je krvlju platio srpski seljak, vojnik, pekar, apotekar … pa nijesu !??
Onda, tada smo dali gubi alat u ruke!
A umalo poslije pristigli su i komunosatanisti.
Cijenu plaćamo, plaćaćemo duguje dana …
Srbin iz Crne Gore, koji je onda bio, i onaj koji danas jeste, najmanje je tome kriv!
Dva su mu protivna: sopstveni otpad i otud brat koji do danas nije razumio što je još onda uradio!
… Ako ćemo pošteno.
Sve i da nećemo, moraćemo.
Ako ćemo … A valjda hoćemo, najboljeg interesa za srpski svijet.
U međuvrjemenu nikome dopustiti nećemo da nas srpstvom kori najsrpskije Srbe, Crnogorce, opskurne li perverzije!
Koliko gođ da nas ima … Ni onda nas za šaku soli bilo nije, pa smo Srbima kojekude bili “ svijetlo u tamu“! ( Simo Matavulj)
Uvijek nas je dovoljno. Biće nas …
p.s. Posebno sam zapanjen da se još od onda ćuti na sumanuto prekoredno, na žimi majka, upisivanje okolnije Srba u lokalizacijske, lokalizacijske (!) crnogorske Srbe četri nahije, u Crnogorce!? Nauma besčasnog komunosektaša pristigli i u novi milenij, kako je to izviše teško razumjeti, kamoli prihvatiti!
Što je isto toliko blesavo taman kao da Banaćani listom nagrnu u Šumadince!???
… Smiješne li rabote, Sudu božijem hvala!?
A vi samo nastavite da komplikujete jasnu sliku istorijskog i tradicijskog Srbina iz one četri starocrnogorske nahije, koga, nego Crnogorca!
Slavina se na česmi ne mjenja što je cijev procurila … Još onda, 918.
kakvi simeon crni …to je stefan nemanja ..kojega je njegos izjednacio sa muratom…
…nemanjici su grobari nasih predaka…
Muči, ustašo!
Ne možeš bratu zabraniri da te odbaci, zamrzne, izopači sve što je bilo i jeste. Nikako ne smeš zbog brata tihovati, potirati sebe. Neće te zbog toga više voleti, samo će te lakše zgaziti – jer,eto priznaješ, (po)grešan si.Ponosno nositi srpstvo, biti Srbin. To je jedino što pomaže i tebi i bratu.
Da se Nemci tako delili na regione, oni bi danas bili rascepani na sto dela i govorili sto jezika… Pogledajte samo na sta je to njihovo podrucije izgledalo pre ujedinjenja…
Pojam Crnogorac ne bi smio da podrazumijeva čovjeka koji je spreman da kidiše na Manastir, da sa mržnjom gleda Srbina
.
.
.
.
NE KIDIŠŠU PRAVI CRNOGORCI NA MANASTIR,OVI ŠTO KIDIŠU NEZNAJU NI KO SU NI ŠTO SU.TO SU POTOMCI CRNOGORSKIH KURVI I ITAIJANSKIH SOLDATA,NARKOMANI KOJI SU DUŽNI,LOPOVI,UBICE ,SECIKESE,ISFUCANE KALAŠTURE.PRDNJAVINE HORDE,,USTAŠE,BRAĆA IZ PLAVA I GUSINJA .NE VIDIM TU NIŠTA CRNOGORSKO OSIM ŠTO HODAJU ZEMLJOM CRNOM GOROM I SVOJIM POSTOJANJEM SRAMOTE I USMRĐUJU CRNU GORU
… Kad pameti ima!
Hvala ti na ovom komentaeu.
Pozdrav iz srpske Crne Gore.