Politiko o sljedećoj fazi pandemije: Sve će se promijeniti na gore

Distanca - "tekovina" korone; foto; EPA-EFE/ NYEIN CHAN NAING
U Evropi polako počinje da prolazi prvi talas pandemije koronavirusa, koji je odnio preko 100.000 života i čini se da se kriza kreće prema kraju.
Šta je ono što slijedi, pita se briselski portal Politiko i navodi da je spor marš ka vakcini, koju možemo da očekujemo za devet do 18 mjeseci, kako navodi većina eksperata.
S obzirom na to da će se socijalna distanca zadržati u doglednoj budućnosti, sve je jasnije da će sljedeća faza pandemije promeniti mnoge živote na gore, navodi portal.
Kada je riječ o školama, čak iako neke zemlje ponovo otvaraju učionice, neke sa ograničenjima ili izmijenjenim rasporedom, još postoji neizvjesnost o tome kako će i kada čitava generacija mladih, od osnovaca do postdiplomaca, moći trajno ponovo da se školuje.
„Postoje nade da bi škole i univerziteti mogli biti otvoreni na jesen, ali nema garancije da će proteći još jedna akademska godina bez potrebe da se neko vrijeme ponovo ne pređe na onlajn nastavu, ako dođe do drugog talasa virusa“, izjavio je Karl Culinenj iz britanskog istraživačkog centra Saton Trast, koji se posebno fokusira na nejednakosti u obrazovanju.
Kada je riječ o radnim mjestima, ekonomske poteškoće nastale usljed restriktivnih mjera pogađaju više one sektore sa niskim platama nego sektore sa visokim platama, navodi Politiko.
„Dok dobro plaćeni zaposleni u finansijskom sektoru mogu da rade od kuće, radnici u fabrikama, konobari i recepcionari ne mogu“, rekao je Ijan Malhajrn, bivši ekonomista vlade u Britaniji i izvršni direktor u Institutu za globalne promjene bivšeg britanskog premijera Tonija Blera.
Manje plaćeni poslovi su najteže pogođeni i ljudi koji rade u tim sektorima se možda neće vratiti na posao u potpunosti kao što će biti slučaj sa „bielim okovratnicima“, naveo je Malhajrn.
Međunarodna nejednakost je još jedna briga i to ne samo kada je riječ o siromašnim zemljama, rekla je Ketrin Rods, izvršna direktorka Centra za proučavanje egzistencijalnog rizika Univerziteta u Kembridžu.
Kako je navela ona, njena najveća zabrinutost je uticaj koronavirusa na zemlje u razvoju, prenosi B92.
Čak i stvari koje se čine jednostavnim, poput socijalnog distanciranja, nisu moguće ako se živi u straćarama, izbjegličkom kampu ili u okruženjima gdje ima mnogo ljudi, navela je ona.