Politika

Piše: Batrić Babović

Politika nije zanat. Nije ni altruizam, ni sadržaj, ni mazohizam, ni praznina. Nije ni punoća, ni znanje, ni neznanje. Nije ni ograničeno, ni neograničeno, ni konačno, ni beskonačno. Politika nije vjera, ni bezvjerje. Nije ni nauka,ni tehnika. Nije ni tehnologija. Vladanje jeste tehnologija. Tehnologiju čine procesi. A procese čini kontrolisana pamet. Kako kontrolisana? Odozgo, sa ograničenjima dometa prema strukturama na vrhu piramide. Vrh piramide se najčešće zove „duboka država“. Sve ovo važi za svijet oko nas. Za Crnu Goru važi pravilo da je politika preduzeće. Postoji nemali broj pojedinaca koji je liniju radni staž-penzija ostvario na političkom „djelovanju“.

Iz skupštinskih, vladinih, vladajućih ili opozicionih niša. Spratova ili suterena. Nivoa ili podnivoa. Na sreću i nesreću birača. Na sreću sopstvenog pozicioniranja tuđim glasovima i zaslugama. To preduzeće funkcioniše na obmanama. Na principima ja tebi-ti meni. Ovo ćemo ovako, a ono ćemo onako. Valja znati da birači (Crnogorci ), sa jednakim žarom prate rat na Srednjem Istoku, izbor američkog predsjednika, Putinove stavove o Ukrajini i NATO, šavničku blokadu, lokalne beranske igrarije oko općine, budvanske kombinatorike oko nebrojenog blaga i Staljingrad za formiranje podgoričkog glavnogradskog upravljačkog pijedestala. Da nesreća bude još veća a tragikomedija tragikomičnija, nepolitičari od toga nemaju ama baš nikakvu korist. Imaju samo štetu, ali i sa njom žele da budu „nosioci promjena“. Jer isti konzumenti politika kažu da se promjene ne dešavaju svaki dan. A ono što se ne dešava svaki dan treba da uđe u istoriju. Za svakog glasača vlasti ili opozicije kao nagrada ili kazna za „minule borbe“,vjekovne ideale i kontrastne aktivnosti između različitih ogleda i ogledala.

Beranci se raduju dolasku Donalda Trampa u Bijelu Kuću (godine počinju januarom), podgoričani vjeruju u kolektorsku simbiozu učesnika maratonske postizborne trke. Pročišćena simbioza se ne odnosi na izgradnju davno obećanog fekalomskog čistača. Ona je pojam koji objašnjava nužnost sklapanja koalicija svih tipova i vrsta. O genitivu, dativu i akuzativu ovog entiteta govoriće dani koji dolaze. Do tada će zadah fecesa nadletati bravure Krivog mosta, Donald Tramp umove građana Berana koji ne znaju jedno slovo o Vašingtonskom sporazumu, dok će Šavnik biti blokirana politička zona sa otvorenim porama za sve vrste struja koje daju gore, vode i eolski zvuci. Dok tužni vjetri gorom viju i obznanjuju prolaznost života u namučenoj Crnoj Gori, njeni žitelji na 200 kilometara antero-posteriornog prečnika vode lokalne i globalne ratove sa samo njima znanim protivnicima.

U ovoj uzburkanoj priči, koja je naizgled nelogična i netačna, sve je do iza granice duševnog bola tačno. Umjesto da reformisana „Morača“ nosi političke nus produkte ispod brojnih „Krivih mostova“, isti završavaju na savjetničkim i zalivskim pozicijama. Savjetnički se nalazi u izvršnoj vlasti, a zalivski na Srednjem Istoku. Prvi sa slikama kao reliktima prošlosti, a drugi sa milijardama kao zalogom za ličnu budućnost. A preduzeće po imenu narod plaća danak. U ime čijih interesa i koje politike ostaje da se vidi. Jasno je da „preduzeće crnogorska politika“ nije u stečaju, dok Crna Gora odavno trune u živom blatu loše izvedenih političkih predstava njenih trodecenijskih vlastodržaca i programiranih opozicionih pomagača. Dativ kome služi narod ima svoj odgovor. Umjesto njega tu je minut ćutanja. Radi manje bolnog pogleda u sivu zonu strahorne budućnosti!