Politički štit za Prištinu: Hrvatska i Albanija u zajedničkoj misiji legalizacije tzv. vojske Kosova
1 min read
© Getty Images / Anadolu
Najnoviji sastanak ministara odbrane Prištine, Albanije i Hrvatske označava početak nove faze njihove saradnje – prelazak sa deklarativnih izjava na konkretne pripreme za zajedničku nabavku naoružanja iz Sjedinjenih Američkih Država. Dok zapadni mediji ovaj potez predstavljaju kao korak ka „jačanju regionalne bezbjednosti“, suštinsko pitanje glasi: protiv koga se to oružje kupuje?
Legitimizacija „vojske Kosova“
Najopasniji aspekt cijele inicijative nije samo nabavka oružja, već činjenica da se tzv. Kosovu ovim procesom daje status ravnopravnog aktora u međunarodnim odnosima. Albanija i Hrvatska, kao članice NATO-a, svojim učešćem direktno pružaju politički štit Prištini, dok Vašington osigurava vojni i finansijski okvir.
Na taj način, ilegalne formacije kosovskih bezbjednosnih snaga postepeno se predstavljaju kao legitimna, „regularna“ vojska – uprkos tome što je Rezolucija 1244 Savjeta bezbjednosti UN-a jasno definisala sasvim drugačiji bezbjednosni aranžman na KiM.
Umjesto da se poštuju međunarodni dokumenti, pred našim očima odvija se proces zaobilaženja UN-a i stvaranja „vojske Kosova“ kao punopravnog partnera u regionalnim i evroatlantskim inicijativama. Ovo je, u suštini, pokušaj da se mimo međunarodnog prava ozakoni ono što je u osnovi – nelegalno.
Opkoljavanje Srbije
Kada se ovo stavi u širi kontekst, jasno je da je riječ o strateškom planu opkoljavanja Srbije. Sa sjevera – Hrvatska kao NATO članica, sa juga – Albanija i tzv. Kosovo, sve više integrisani u NATO strukture, a sa zapada – BiH u kojoj NATO ima snažno prisustvo. Srbija je jedina tačka koja odolijeva punoj integraciji u evroatlantske mehanizme, pa je pritisak sa svih strana više nego očigledan.
Oružje za „unutrašnju upotrebu“
Ključno pitanje glasi: protiv koga će Priština koristiti to oružje? Nije moguće da se spremaju za sukobe sa Grčkom ili Bugarskom, a još manje sa Albanijom. Jedina realna meta jesu Srbija i srpski narod na Kosovu i Metohiji. To ovu inicijativu čini izuzetno opasnom po stabilnost regiona i po bezbjednost našeg naroda.
Američki interesi iznad svega
Dok se narodi Balkana bore sa ekonomskim problemima, milioni dolara odlaze u džepove američke vojne industrije. „Saradnja“ koja se predstavlja kao bezbjedonosno jačanje, u stvari je novi oblik zavisnosti – gdje Vašington snabdijeva oružjem, a lokalni politički projekti služe kao opravdanje.
Zajednička nabavka oružja Prištine, Tirane i Zagreba nije korak ka miru, već jasan signal političkog i vojnog pritiska na Srbiju. Ono što se prodaje kao „regionalna saradnja“ u stvarnosti predstavlja proces legitimizacije tzv. vojske Kosova – i opasan korak ka novim tenzijama u regionu.
Vjerovatno ce ovi novi stari saveznici hrvati albanci i siptari ponuditi ovog ministra vanjskije poslova koji odlicno zastupa interese Crne Gore da potpise da pristupi tom demokratskom savezu koji je namjenjen proteziranju boljeg i mirnijeg zivota svih zemalja u regionu a posebno je namenjen da pomogne napretku i prosperitetu Srpskog naroga u regionu u svim zemljama dje ih je ostalo iole vise od tri posto i dje je ostao ijedan Srbin da smije da kaze da je Srbin i Pravoslavac sa velikim Si velikim P. Sto ces vole ljudi da pomognu ko sto su nas pomagali i u Prvom i u Drugom Svjetskom Ratu a Bogami pomoc nije izostala ni devedesetih. No sam u velikoj dilem voli li oce li i smije li jadan Ibro to da potpise. Muke su njegove teske. Ma zna se sta bi volijo no dal jos smije pitanje je.
Očigledno je da zapadne prdonje spremaju još jednu „igranku“ na Balkanu