Pokret za Pljevlja: Smrt koloni, živela korona

Najčešće pitanje koje se postavljalo u Crnoj Gori, u vremenu korone, bilo je: hoće li biti litija i kada će početi? Ne treba se tome čuditi ako se zna da je savremena Crna Gora zemlja mita, korupcije i organizovanog kriminala, a ponajviše selektivne pravde. Umjesto da iskoristi vrijeme od 3 mjeseca, kada su zbog korone bila zabranjena okupljanja i dijalogom sa Srpskom pravoslavnom crkvom, na obostrano zadovoljstvo, riješi sve probleme izazvane satanističkim Zakonom o slobodi vjeroispovijesti, režim je radio sve suprotno. Po logici „čija sila onoga i pravda“, nije se libio od hapšenja vladike Joanikija  i osmorice  nikšićkih sveštenika.

A pošto je Služba uvjek budna, znali su kakvo je raspoloženje u pravoslavnom narodu Crne Gore. Zato su se pobrinuli da na vrijeme dobiju podršku od svog najvjernijeg saveznika NATO pakta, za sva nepočinstva koja su spremna uraditi zarad ulaska u „ novi civilizacijski krug“.  Da bi taj ulazak bio uspješan i da bi postali ono što nisu, potrebno je istražiti, preimenovati ili protjerati sve one koji ne pristaju na „istragu predaka“.  Prvo je ministar vanjskih poslova Srđan Darmanović opomenuo: „Ukoliko bi smo procijenili da je vidno ugrožena bezbjednost  zemlje, postoje mnogi mehanizmi unutar NATO –a koji mogu da se koriste“.

A onda je lično gospodar Milo pohitao u Brisel da se srete sa crnogorskim patrijarhom i generalnim sekretarom NATO pakta Jensom Stoltenbergom.  I da vidiš čuda gospodin Stoltenberg je nakon sastanka izjavio: „ NATO će se pobrinuti da zdravstvena kriza ne preraste u bezbjedonosnu. Naše snage su spremne i budne“. „Nuto momka i nuto pameti, s kojom riječi na pašaluk sjede“, rekao bi jedan lik iz Gorskog vijenca. Kakve trice i kučine, kakva zdravstvena kriza, zna li gospodin Stoltenberg da je Crna Gora prva u svijetu postala „korona fri Montenegro“.

Jadac je u nečemu drugom. Nema sumnje da se tužibaba Milo žalio na Srpsku pravoslavnu crkvu i najavu obnove litija za 14. jun ove godine. Isto tako ne treba sumnjati da je tražio podršku za primjenu svih represivnih mjera protiv Srpske pravoslavne crkve i sopstvenog naroda. Njegovi ideološki prethodnici su imali parolu „ smrt fašizmu i koloni petoj“. Razumije se „peta kolona“ su bili „domaći izdajnici“  i svi oni koji su se zalagali za legalne i legitimne načine političke borbe.

U svom novom revolucionarnom zanosu Đukanović zastupa  parolu:  smrt koloni ( čitaj litijama), živela korona. Jer sve su kolone u Crnoj Gori pete i izdajničke, izuzev onih iz 1989. koje su  Đukanovića sa ulice dovele na vlast. U tom duhu, ohrabren podrškom iz NATO pakta,  krenuo je da ruši pravoslavne svetinje po Crnoj Gori. Prvi su  na udaru bili konaci manastira Sv.Vasilija Ostroškog u mjestu Zoganje na Briskoj Gori kod Ulcinja. Nije slučajno izabran grad u kome je počasni građanin Hašim Tači. I umjesto da rušitelji krivično odgovaraju ulcinjska policija je podnela krivičnu prijavu protiv Mitropolije crnogorsko – primorske i mitropolita Amfilohija.

Šta reći na sve ovo? Narodna mudrost kaže: „Možete kako hoćete, ali ne možete dokle hoćete“. U Boga se nadamo ne zadugo.

NE DAMO SVETINJE !

Pročitajte JOŠ:

Lekić: Četiri pitanja na koja bi u svakoj elementarno demokratskoj zemlji javnost odmah dobila odgovor