Pogubna teorija o dvoazbučnosti

Srpski jezik je danas na čitavom štokavskom području izložen totalnoj destrukciji, uz pomoć svih mogućih pseudonacionalnih i pseudonaučnih kriterijuma, među kojima je najpogubnija teorija o dvoazbučnosti, ocijenila je lingvista Mirjana Vlaisavljević.

Vlaisavljevićeva je rekla da vodeći lingvisti u srpskoj pseudonacionalnoj filologiji, pod plaštom obnovljene srbistike, čine sve da odrade ono što „nije mogla da odradi serbo-kroatistika za 150 godina“.

Ona je istakla da se uz pomoć teorije o dvoazbučnosti insistira na ravnopravnosti ćirilice i latinice, što predstavlja nonsens, jer je, kako ističe, u ćirilici sačuvan srpski genetski kod.

Prema njenim riječima, platformu obnovljene srbistike su nametnuli neimenovani politički centri.

„Ako kažem da je samoproglašeni vođa srbistike Miloš Kovačević dobio nagradu engleske i američke vlade i proglašen intelektualcem 21. vijeka, to znači da je on svoje znanje o jeziku stavio u službu nemilosrdnog atlantizma kojem je jedini cilj uništiti srpstvo i pravoslavlje na Balkanu“, naglasila je Vlaisavljevićeva.

Ona je dodala da je drugi vodeći srbista, Radmilo Marojević, u publikaciji „Slovo o srpskom jeziku“ insistirao na očuvanju dogmata o dvoazbučnosti, a time i „nedirnutoj veličini Vuka Karadžića, koji je učinio sve da odradi austrofilski program za južnoslovenske prostore“.

„Ne možemo više govoriti o krivici spolja i o anglikanizaciji, katoličenju, hrvatizovanju ili protestantizaciji srpskog jezika, možemo samo da govorimo o našim domaćim nevoljama“, tvrdi Vlaisavljevićeva.

Lingvista Milorad Telebak rekao je da najveći problem nezavidnog stanja srpskog jezika ne leži toliko u „globalističkoj ofanzivi“ engleskim jezikom, koliko u domaćoj nebrizi i neodgovornosti.

Prema njegovim riječima, u jeziku uvijek postoje strane riječi, ali je problem u tome što se malograđanski i skorojevićki prihvata i ono što nije potrebno.

On upozorava da je od takvog odnosa prema stranim riječima, još neshvatljiviji neodgovoran odnos prema nacionalnom pismu ćirilici, koje je, kako ističe, jedno od najsavršenijih svjetskih pisama.

„Vuk nas je među evropske narode uveo sa ćirilicom, a mi smo u ovom vremenu izbačeni iz kruga evropskih naroda, polatiničeni u posljednjih 50 godina“, rekao je Telebak.

On je naveo da obrazovne ustanove ne vode računa o značaju srpskog jezika u nastavi i stanju jezičke kulture.

„Drugi narodi svoje jezike štite zakonom, a mi ne. Kako se odnosimo prema jeziku, tako se odnosimo i prema sebi, kakva bude sudbina jezika biće i sudbina nas kao naroda“, upozorio je Telebak.