Poezija Radinka Krulanovića predstavljena pred bilećkom publikom

Radinko Krulanović, pjesnik i profesor filosofije imao je promociju svoje poslednje knjige Ad Fontes pred publikom u Bileći.

Na promociji knjige govorili su profesorica Darka Deretić, Irena Dunđer, direktor narodne biblioteke Vladimir Gaćinović, Svetozar Ćiraković, profesor i Marko Kovačević, koji je bio voditelj večeri.

Poezija Radinka Krulanovića je jedno otkrovenje za mene, rekla je profesorica Darka Deretić iz Trebinja na promociji krige Ad Fontes.

„Njegova poezija donosi jedan poseban, autentičan izraz i zauzima jedno posebno mjesto u savremenoj srpskoj poeziji, možda dijelom zato što je pjesnik po svojoj osnovnoj vokaciji filosof. Poezija Radinka Krulanovića nosi jednu posebnu introspekciju okrenutu ka unutra, kao neko stalno samoposmatranje, a koja je tipična za ljude koji filosofski razmišljaju“, smatra Deretić i dodaje:

„Ovdje je upitanju autopoetika, to znači da pjesnik sam sebe preispituje, tj. svoj odnos prema poeziji“.

Ovdje se vidi toliko oprečnih emocija, pitanja, sumnji, a sa kojima se svi u momentima beznađa i gordosti suočavamo, ali i poziv da se malo dublje zagledamo u sebe i da oslušnemo da je Bog svuda oko nas i u nama, rekla je Irena Dunđer, direktor narodne biblioteke Vladimir Gaćinović.

„Pjesnik nam poručuje da je upravo vjera ta koja će nas spasiti, izdignuti iznad težine besmisla života. Motiv vjere i nade se prožima kroz ovu zbirku, koja je zapravo na neki način nastavak prethodne zbirke „Riječi koje ne dajem olako“. Ovom zbirkom sve teme iz prethodne su još više produbljene, izoštrene i kroz njih se proteže čvrsta i nepokorena vjera“, istakla je Dunđer i dodala:

„Pjesnik ovdje daje nadu da samo u samospoznaji sebe, Boga, a samim tim i svijeta oko sebe možemo pronaći istinski smisao života“.

Ona je naglasila da se u poeziji Radinka Krulanovića osjeća ta mjera hrabrosti koja se ogleda u tome da čovjek kada mu je najteže ostaje tu i ne bježi od sebe.

„Pjesnik dublje osjeća svijet oko sebe, ima sreću da ljepotu osjeća snažnije, a nesreću da svaku nepravdu doživljala dublje i lično. Tako nas Radinko upozorava da ovo naše vrijeme postaje vrijeme „mrtvih duša“. Zbog toga smo u opasnosti da dođemo do potpunog zaborava sebe“.

Zbirka Ad Fontes, Radinka Krulanovića spada u onom krugu knjiga za koje se mogu reći da im je naslov srećno izabran zbog smisla koji on nagovještava, istakao je profesor Svetozar Ćiraković.

On je naglasio da je knjiga Ad Fontes čista lirika u kojoj nema razvoja radnje, ali ima razvoja osjećanja.

„Čak i prozni tekst „Samo da ne zaboravim da sanjam“,  kao kod Andrića i Kočića jeste izvanredna pjesma u prozi. A pjesme u prozi mogu pisati samo veliki pjesnici“, istakao je Ćiraković i dodao:

„Pjesnik pravi distinkciju između otadžbine i države, pa je to sasvim uredu. Otadžbina je nešto blisko, u njoj je sve prozračno, zeleno i prostrano“.

Ćiraković je naglasio da pjesnik govori o tradicionalnim vrijednostima koje jedna otadžbina ima u sebi i da pjesnik to veoma dobro poznaje.

„U Krulanovićevim stihovima u samoj osnovi je patrijarhalno-hrišćansko rodoljublje“, smatra Ćiraković i naglašava da Krulanović ima „nepomućenu vjeru“ u hrišćanski mit i nebesku pravdu.

„U rodoljubivoj i u socijalnoj poeziji Krulanović je najsnažniji u trenucima intimističkog poistovjećivanja zemljom i ljudima, a sa onim naglašenim osjećanjem za kompletnost i plastičnost pjesničke slike. U njegovim se pjesmama otadžbina uvijek doživljava kao vlastiti dom, poput Alekse Šantića, a narod kao patrijarhalna porodična zajednica u kojoj se čitav život zasniva na poštovanju temeljnih etičnih principa slobode, pravde i čestitosti postojanja“, naglasio je Ćiraković.

On je naglasio da Krulanovićeva upotreba veznika „i“ daje zbirci bibliski ton.

Krulanović je se zahvalio prisutnima i rekao da osjeća posebnu ljubav i zahvalnost.

On se zahvalio izdavaču Matici srpskoj-Društvo članova u Crnoj Gori, kao i gostima koji su govorili o knjizi.

Krulanović je govorio i svom putu ka Hercegovini i preprekama koje su se dešavale na putu i simbolično poručio:

„Možda će postojati prepreke, možda će postjojati problemi, poteškoće da se dođe do Hercegovine, ali hercegovački zov svakako će nadjačati svaku mulu, problem i svaku poteškoću“.