Poema Njegošu

Mr Rade S. Bulajić

(Povodom praznika Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca)

Vladar među varvarima, a varvarin među vladarima.

Od oca Toma i majke Ivane.

Želja mi bješe stihove da pišem, zvijezde da brojim, s plavom lunom razgovore zapovijedam.

Ali Božija volja drugi plan za mene je imala. Golobradog me u sveštene odežde obukoše, žezlo u ruke metoše, mitru na glavu staviše.

Predodređen da uspostavim red. Da pomirim nepomirljivo. Da uredim neuređeno. Da povežem nepovezivo.

Posijah sjeme vjere, jedinstva, kulture i pismenosti. Otvorih vrata krša i stijenja mojeg, gorštaka mojih ka svijetu…

Odmora nema, a tijelo trošno. Briga breme, iznalazim rješenja. Za vjekove vjekova. Za moju rodnu grudu. U ime predaka i potomaka.

Luča u meni, luča iznad mene. S visina Lovćena, iznad oblaka, zemaljskih briga, pogledom milujem vrhove Crne Gore. Svaki pogled- novi stih. Svaki udah- inspiracija. Pjesnik se sa vladikom sjedinjuje. Viđenje Tajne opčinilo mi um.

A duša mi u nebo stremi. Da drugujem sa Savom, Obilićem i Karađorđem, uz vječno ognjište, bez tegotnih okova fizičeskih. Da upravljam dobrim vjetrovima i smirujem talase nemirnih vremena. Da čuvam moju grudu s nebesnih polja.

Podno nogu munje i gromovi. I more nemirno. U meni i oko mene.

Duša bi da se rastaje s vladarem, vladikom. Starješinom i spasiocem. Sa serdarima i glavešinama. Sa Turcima i poturicama. Sa tijelom bolesnim i iznemoglim.

Zbogom ovozemaljsko.

Konačno samo pjesnik i mislilac sa Hristom Gospodom. U vjekove vjekova. Amin.

(Autor je teolog i istoričar)