Podrška Plasidu Domingu kao početak otpora agresivnim feministkinjama

Piše: Dmitrij Kosirev

Prvo evo teza: društvo mora konačno shvatiti da se krave muzare podvrgavaju seksualnoj eksploataciji, da je njihova vještačka oplodnja – silovanje, te da se zato pravi zaštitnici feminizma, kao i borci za prava transgendera, moraju boriti i za prava krava.

Članak iz kojeg su navedene riječi izvučene previše je i za Ameriku čija liberalna polovina je spremna da proguta svaku feminističku tezu. Samo, ovdje se radi o ispadu feministkinje-vegana Ejpril Mekenzi.

Ona je svoju pisaniju objavila u časopisu sa karakterističnim imenom „Nesaglasni glasovi“ (ili čak „Disidentski glasovi“). Ipak, to je naučno izdanje iza kojeg stoji Centar za ženske i genderne studije Brokportskog državnog univerziteta države Njujork. I, nije u pitanju nikakva šala.

Ova feministkinja i veganka ponavlja: rađati djecu je loše, a abortusi su – dobro, mlijeko ni u kom pogledu nije dobro, mlječna industrija predstavlja neprekidni niz seksualnih napada na krave, a ne obraćamo pažnju na to nasilje nad bićima sa kojima dijelimo planetu.

Pisati sumanute tekstove nije nikakav prestup i to se može dugo trpjeti. Ali, nameće se pitanje: zbog čega unutar američkog i drugih zapadnih društava nema otpora akcijama usmjerenim na moralno uništavanje ljudi koje šplanira da realizuje, na primer, radikalni #MeToo?

Stvari ne stoje tako. Makar i sa zakašnjenjem, otpor se pojavio i jača.

Već se razjašnjava: otkuda je došla zaraza.

Nedavno se pojavila knjiga „Prvobitne žalopojke: kako je seksualna revolucija porodila politiku identiteta“.

Autor knjige, Meri Eberhart, u svom poslednjem intervjuu podsjeća da je prvo bila seksualna revolucija 60-ih godina kada je bilo moguće sve, pa da su se potom u zemljama, u kojima je posebno divljala, pojavili milioni ljudi koji su izgubili vezu i sa užom i sa širom porodicom i sa prijateljima.

Ali, pošto su ljudi biološki `životinje stada`, te `atomizovane` osobe su počele da i sebi i drugima objašnjavaju ko su, to jest – da sebi traže novi identitet. Da sebi traže novo „stado“, makar i vještačko, umjesto izgubljenog. A dio takvih to čini sa nezabilježenom agresivnošću.

Akcije ultrafeministkinja, koje traže sve nove i nove jake i čuvene muškarce koje će kolektivno optužiti za spopadanja i silovanja, to nije pitanje pisanja za sporedni univerzitetski časopis. To potpada pod članove krivičnih zakona o lažnom prijavljivanju.

Međutim, rađa se i otpor. Sada povodom `terorističkog akta` protiv velikog operskog tenora Plasida Dominga (78), rukovodioca losanđeleskog teatra.

Njega je u avgustu grupa žena kolektivno optužila da ih je prije 30 godina Domingo to li hvatao za grudi, to li ih gledao kao „objekt“.

Prva ritualna žrtva te vrste bio je veliki producent Harvi Vajnštejn koji je `odradio` 300 filmova od kojih su mnogi danas – svjetska klasika.

Domingo je, po zamisli teroristkinja, trebalo da bude izbačen iz muzike kao Vajnštejn iz filma. I, u početku im je sve bilo krenulo dobro. Počelo je otkazivanje koncerata po SAD. Ali, ostala je Evropa.

Domingu stiže poziv da dođe u Austriju, na Salcburški festival. A tamo mu priređuju ovacije. Deset minuta, stojeći.

U Sjedinjenim Državama je to bilo registrovano. I proanalizirano, sa zaključkom: ne, nisu mu pljaskali samo zato što je opet dobro pjevao. Pljeskali su mu i tek što je izašao na scenu – zato što je Plasido Domingo na kojeg napadaju feministkinje.

Htjeli su da ga podrže u borbi sa takvima.

To je bila snezacija. Preokret tendencije.

Dobro je sve shvaćeno.

Pojavila se šansa da će čovječanstvo, nakon početne zbunjenosti, naučiti da agresivne feministkinje satjeruje tamo gdje im je mjesto: da pišu tekstove o seksualnoj eksploataciji krava i o štetnosti mlijeka.

Izvor: Fakti.Org/RIA Novosti