Pobjeda pravde: Prizemni DPS pamflet – „Svjedok Božje ljubavi“ odlazi na zasluženu medijsku i političku deponiju!

Sasvim je izvjesno da će crnogorski I(z)rod Milo Đukanović koji odlazi sa političke scene, ostati upamćen po tome što je od Konstantina Velikog pa do danas, jedini vladalac koji je ušao u sukob sa Apostolskom crkvom.

Takođe je izvjesno da DPS pamflet, u produkciji bivšeg menadžmenta Televizije Crne Gore, odlazi na zasluženu medijsku i političku deponiju.

Naime, kako je juče objavljeno, novinarke RTCG, Tanja Šuković i Snežana Rakonjac moraće da sa Jutjuba uklone svoj skandalozni „dokumentarni film“ „Svjedok Božje ljubavi“.

Njima se zabranjuje, presudom Privrednog suda, od 14. oktobra ove godine, da film emituju na bilo koji način ili u bilo kojoj formi, kao i na televizijskim festivalima ili bilo kojim platformama

To je u presudi od 14. oktobra naložio Privredni sud, na osnovu tužbe Toma Babovića, koji je tužio autorke dokumentarca da su se u njemu nelegalno koristili njegovom kompozicijom iz filma „Lavirint 2002“.

DPS pamflet, u produkciji Televizije Crne Gore, u kojem se na najprizemniji način govorilo o blaženopočivšem mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju i Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori, emitovan je 18. februara 2020. na prvom programu RTCG.

Ironičnog naziva „Svjedok Božje ljubavi“, za cilj je imao satanizaciju mitropolita Amfilohija, kroz snimke sa početka devedesetih i raznih skupova po Crnoj Gori i Cetinju, uz govor Željka Ražnatovića Arkana, kada su rodonačelnici današnjih „komita“ i „patriota“ prekidali skup Crnogorske akademije nauka i umjetnosti povicima „Nije ovo Srbija“ i „Risto sotono“, želeći da prikažu da „svako zlo“ u Crnoj Gori dolazi od Srba i iz Srbije. A kao glavnog krivca vide u blaženopočivšem arhiepiskopu cetinjskom Amfilohiju.

U tužbi koju je podnio punomoćnik Babovića, advokat Vladan Bojić, predloženo je da se Snežana Rakonjac i Tatjana Šuković izjasne da li su preuzele kompoziciju Babovića iz filma „Lavirint 2002“ i umetnule je u dokumentarac „Svjedok Božije ljubavi“ i da se, ukoliko to ospore, sprovede vještačenje. Zatraženo je i da se presuda objavi na svim postojećim elektronskim medijima u Crnoj Gori i Srbiji.

„Takođe se smatra da bi u tom slučaju RTCG bila izložena velikim finansijskim troškovima. Država neograničeno solidarno odgovara za obaveze javnog emitera. Tu istu normu ponovio je i zakon iz avgusta 2020“, navodi se u tužbi.

Navodi se i da Babović „u pogledu ugovora koji su mu uručeni na ročištu cijeni da su isti za tužioca bespredmetni“.

„Ovo zbog toga što tužilac nema pravo i pravnu moć da učestvuje i da ima obavezu da zna ko je u određenom ovdje dokumentu imao ulogu, ko je trebalo da komponuje, ko da „sastavlja“ muziku, već je za tužioca jedino relevantno kako su tuženi, tj. Javni servis i njegovi zaposleni, objavili ko je urednik Prvog programa na kojem je prikazn ovaj dokumentarac, i ko su urednici ove misije. To je spoljna legitimacija kojom se predstavljaju tuženi i za tužioca je jedino, kao i za svako treće lice, ona relevantna, a tako je i sa stanovništa zakona. Kako je Javni servis RTCG uređivao radne odnose i uloge u bilo kojim sferama radnog angažovanja, to se zaista nikako ne može ticati tužioca“.

Tužilac, dodaje se, „jedino zna da je povrijeđeno njegovo autorsko pravo i to u dokumentarcu, koji traje 26 minuta, oko 10og minuta, i da se ta radnja povređivanje autorskog prava mogla izvršiti samo sa umišljajem i ciljano“.

Bojić je podsjetio da se Babović obratio SOKOJ-u 24. marta 2021. i dobio odgovor 30. marta, „koji je do te mjere eksplicitan da isključuje svaku razumnu sumnju u suprotno“.

„SOKOJ čak citira ’da nije primio, ni odobrio zahtjev za korišćenje tužiočevih djela i navedenoj produkciji, a u zahtjevu samog tužioca se navodi da to djelo, dokumentarac ‘Svjedok Božje ljubavi – Amfilohije Radović’, ukazuje na to da navodi punomoćnika tužioca da su uklonili predmetni dokumentarac sa oficijalnog sajta i tuženog sa Jutjub kanala, a da im je poznato da postoji takav snimak, postavljen na Jutjubu od patriotsko-komitskog saveza, ali da tuženi sa tim nemaju veze“.

„Autorsko pravo stvoreno je onog momenta kad se konstruiše i prvi put objavi, a što je učinjeno 2002. godine u filmu ’Lavirint’“, navodi se.

Nivo uvreda i iskonstruisanih momenata, koje su Šuković i Rakonjac, uputile prema Mitropolitu Srpske pravoslavne crkve apsolutno je neprihvatljiv, prizeman, a advokat Bojić i njegov klijent su pokazali, na koji način se pravnim putem, prave zakonske čistine kroz zarobljeno i maglovito sudstvo.