Pljuvaonica

Piše: Batrić Babović

Pljuvaonica je najbogatije mjesto za sticanje tašte slave. Bogatstvo se podvodi kao „umnoženi“ proizvod misli, riječi, djela i događaja pod odsustvom deset Božjih zapovjesti. A kome ili čemu sve to vodi? Demonijaštvu, nikome i ničemu. Na kraju obično biva tako kao finalna verzija. Baš na sve ovo liči crnogorska politička scena.

aročito se ističe njen najjuvenilniji dio, koji bi po automatizmima i mehanizmima sticanja slave koje ne poznaje bilo koji ljudski i/ili politički red, da postane nosilac faktičke državne moći. Ko je nešto ili nekoga omanuo, smakao,obmanuo,rasukao,izopštio, slagao, utajio ili ukrao riješiće organi koji to rešavaju.

Kad za to dodje vrijeme i kad se poklope političke satnice, satovi, vremeplovi, kondicionali, okolnosti baš svih učesnika jedinstvene igre. Zato pljuvačku nikad ne treba trošiti do kraja. Intenziviranim govorom u vrelim danima smanjuje se nivo tjelesnih tečnosti koje se pretvaraju u paru, znoj se proliva više nego obično, pa je u žarkim danima mnogo više potrebnija flašica ledene akve od zlog glasa i lošim pisanijama ispunjenog medijskog etra. Treba uzeti u obzir i nevidljive gubitke vode, kao i gubitke voda disanjem i govorom.

Ako se zanemare duša i duh, smanjenjem rada na pljuvaonici povećava se bazalni nivo tjelesnog zdravlja. O duševnom i duhovnom zdravlju gotovo da ne treba govoriti. Po automatizmu se povećava nivo molitvenosti, molitva lakše ide ka Nebu i ako polazi iz čistog srca stiže na Božji Presto. Jedan dobar tvit opisuje ljudsku cjelinu da povezan sistem „dva puta nejak i dva puta okupan tuđim rukama“ sačinjava početak i kraj ljudskog ovozemaljskog života. Čemu onda pljuvanja i pljuvaonica? Pozicioniranje za 12 jun traži višu količinu ispljuvaka? Ili se danas u Montenegru živi po pravilima dehumanizacija i transhumanizma? Tri pitanja, a kosmosi neznanja i ćutanja na opšti tip nevaspitane pljuvaonice.

Jadan je narod kome su reprezenti lideri pljuvaonice. Takvi obično skončaju u tradicionalnom crnogorskom klozetu. Valjda je nepisano pravilo da ko posije pljuvanje požanje fekalije, i to na tri nivoa ličnosti uključujući dušu i duh. A gotovo svi mladi političari su zaboravili da je duša jedino blago, da je samo ona vrijedna vječnosti i jedina dostojna čuvanja kao zenica bistrog dječjeg oka. Što bi rekao Fjodor Mihailovič Dostojevski “ Ljepota će spasiti svijet“. U to ime krajnje je vrijeme za brave i katance na sve integrisane pljuvaonice i pljuvanja. Budućnost nas očekuje!