Plamenac: Viva vero queer Montenegro

Piše: Jovan Plamenac

Izvinjavam se! Mnogo se izvinjavam! Nijesam uspio odmah da Vam odgovorim, moji uvaženi tužitelji. Morao sam da kropim loze u Boljevićima (kropiti: na crmničkom jeziku – prskati). Vidite i sami, ovog maja udarila kiša. Za baksuza, baš sada kada me spopao Zaštitnik ljudskih prava – Ombudsman, po upornom zahtjevu crnogorskih kvirovaca. Mi Crmničani, a i ostali stari Crnogorci,  znamo da su kišni dani pogubni za vinograd.

Na dočeku Nove godine 2016. po julijanskom kalendaru („Pravoslavne nove godine“) u Podgorici, poželio sam mojim Crnogorcima više toga. Ali, samo jedna moja želja se zapatila u javnosti: „Neka se crnogorski brk sa pederskih zadnjica vrati tamo gdje je bio u naših slavnih predaka.“

Tu moju dobru želju Crnogorcima neki mediji odmah su proglasili „homofobijom“ i „govorom mržnje“. U sadejstvu sa NVO „Kvir Montenegro“, posebno uporno je „Pobjeda“ p(r)ozivala Tužilaštvo i Ombdusmana da me procesuiraju.

Nakon više mjeseci ove hajke, Ombudsman je – sudeći prema onome što javljaju mediji, jer ja nijesam dobio nikakav akt o tome – pokleknuo i donio je mišljenje da sam kriv, da to što sam rekao te večeri na Trgu u Podgorici jeste govor mržnje, i donio je kaznenu mjeru: da se izvinim crnogorskim kvirovcima.

Već narednog dana, „Pobjeda“ je objavila, pa su to prenijeli još neki mediji, da sam rekao da ću da se izvinim LGBT osobama. Tog dana zvali su me novinari iz više medija, ali ja to nikome od njih nijesam rekao. „Pobjeda“ je to – izmislila!

Javni tužilac se još drži. Doduše, pokrenuo je proceduru formiranja spisa, i pozvali su me u barsku policiju da dam izjavu. Kao lojalni građan ove kobajagi nezavisne države, dao sam izjavu.

Očekivao sam da će Javni tužilac ranije reagovati. Ali ne da bi pod pritiskom kvirovaca i „Pobjede“ moju dobru želju Crnogorcima proglasio „govorom mržnje“, nego da, poštujući princip prezumpcije nevinosti, mene zaštiti od njihove bahatosti. Da li je to što sam rekao „govor mržnje“, mjerodavnu ocjenu može dati jedino nadležni Sud. LGBT i „Pobjedina“ (a i nekih drugih medija) presuda, a da do suđenja nije ni došlo, je – kleveta. Ja sam oklevetan u crnogorskoj javnosti, narušen je moj ugled, nanijeti su mi duševni bolovi…! I duhovni bolovi! (Kategorija „duhovni bolovi“ nije poznata u ateizovanom pravnom sistemu. A ona je najstrašnija.)

Kada se već Tužilaštvo nije sjetilo da me zaštiti, moraću sam. Podnijeću tužbu protiv NVO „Kvir Montenegro“, „Pobjede“ i ostalih medija koji su me oklevetali. A novac koji dobijem kao odštetu, priložiću na dobrobit – crnogorskih kvirovaca! Sa mojim prijateljima, osnovaću nevladinu organizaciju kojoj će posao biti edukovanje LGBT populacije. Jer, ovi što ih sada uče, loše ih uče, kako bi to rekao Azem Vlasi!

Ukucao sam na „Gugl prevodiocu“ riječ queer. I dobio sam: na srpskom – peder, hrvatskom – peder, bosanskom – peder, makedonskom – peder, bugarskom – ekscentričen. Htio sam da vidim što queer znači i na crnogorskom, ali – tog jezika tamo nema.

U Englesko-srpskohrvatskom rečniku, Morton Benson, Prvo osavremenjeno izdanje, Prosveta, Beograd, 1986, piše:

queer I [kwij(r)] n (slang) homoseksualac

queer II a 1. čudan, nastran; to smell ~ čudno mirisati 2. ćaknut 3. homoseksualan

queer III v tr (slang) osujetiti, pokvariti.

Dakle, Queer Montenegro, prema „Gugl prevodiocu“, na srpskom, hrvatskom, bosanskom i makedonskom znači „Pederska Crna Gora“, na bugarskom „Ekscentrična Crna Gora“, a prema izuzetno cijenjenom Morton Bensonovom Englesko-srpskom rečniku, tu sintagmu možemo prevesti ovako: „Homoseksualna Crna Gora“, „Nastrana Crna Gora“, „Ćaknuta Crna Gora“, „Pokvarena Crna Gora“…

Viva vero queer Montenegro, što bi rekli na crnogorskom!

Ali… Ali, osamdesetih godina prošlog vijeka, pojam queer počinje da dobija druge sadržaje. Queer postaje – pokret. Pojednostavljeno rečeno, queer sada znači razbijanje tradicionalnih, hrišćanskih normi života i prelazak na „doktrinu“ – „može mi se sve“, bezmalo sve. To je odricanje od Boga i slobode koju je On dao Svome stvorenju Čovjeku uvažavajući ga, i obogotvoravanje polnih organa i zadnjice, odnosno prelazak na zloupotrebu slobode. To je prelazak iz civilizacije u anticivilizaciju!

Pokušaću malo slikovitije da dočaram tu transformaciju sadržaja pojma queer. Znate li što su splačine? To je ono što ostane od hrane nakon ručka, uključujući i sprane ostatke hrane sa posuđa. Naše babe, pa i majke, davale su to svinjama. Tako je to bilo od kad je ostataka hrane sa trpeze i od kad je svinja. E, sada zamislite da je neko prije tridesetak godina proglasio splačine kul hranom za čovjeka. Pa onda okupio oko sebe i druge koji vole splačine, pa su oni formirali lobi, tu uključili neke bogate ljude, jer bogati imaju sve i usko im je u tradicionalnim normama, pa kada se pročulo da su imućna družina počeli su da im se priključuju i neki koji ne vole splačine, ali vole novac, pa su izlobirali zakon kojim su splačine kul hrana i koji predviđa stroge kazne za one koji i samo kažu da splačine nijesu kul, prvo u SAD naravno, u toj perjanici demokratije, pa u drugim zemljama njima servilnog Zapada i, na koncu, u zemljama tranzicije čije vlasti kleče pred vratima EU i NATO, kojima je upravo to jedno od ključnih poglavlja za ulazak u ove organizacije i čije su vlasti svoju posvećenost dokazale tako što su obezbijedile dovoljan broj policajaca da splačinoljupci ponosno paradiraju njihovim gradovima.

I, na primjer, na jednoj od tih parada umaste splačinama brk, ponos naroda kojem pripadaju, i jedan pop javno poželi da se to više nikada ne dogodi i zato se, pod pritiskom lobija koji splačine smatra kul hranom, njegov slučaj nađe na stolu Ombudsmana, a možda i Javnog tužioca.

Transformacija sadržaja pojma queer samo je najava daljeg urušavanja civilizacije. U Holandiji je osnovana „Stranka komšijske ljubavi, sloboda i različitosti“ koja se zalaže za legalizaciju seksualnih odnosa sa djecom od njihove 12. godine, da se djeci od 12. godine da pravo glasa, da im se dozvoli upotreba lakih i teških droga, pravo na samostalno odlučivanje sa kim će da žive, čak i pravo na seksualne odnose sa životinjama, zatim pušenje, kockanje i upotreba alkohola, a sve u cilju „razbijanje tabua i borbe protiv netrpeljivosti“, kao temelja „demokratske vladavine prava“. Sud u Hagu odbio je da zabrani ovu stranku.

Nije Holandija jedinstvena u ovoj „naprednosti“. U SAD „NAMBLA“ (Sjevernoamerička muška/dječija ljubavna asocijacija) pruža pravnu zaštitu optuženima za pedofiliju i pederastiju. Ona se zalaže i za ukidanje starosne granice za stupanje u homoseksualne odnose sa dječacima i slično.

Potrebno je samo pojmu „pedofilija“, koji danas označava izopačenu potrebu odraslih da seksualno opšte sa djecom, promijeniti sadržaj u „ljubav prema djeci“, uvažavanje slobode djetata da može da se drogira, opija, seksualno opšti sa odraslima i životinjama… Dalje slijedi lobiranje da se u SAD donese odgovarajući zakon, sa adekvatnim kaznenim mjerama za njegovo nepoštovanje, potom i u drugim zemljama, zatim slijede parade ponosne djece koja vuku sa sobom koze, ispijaju pivo i vitlaju špricevima. Crnu Goru, svakako, neće zaobići te blagodeti i ona će na proslavi dvadesetogodišnjice svoje nezavinosti i hiljadu i deset godina državnosti, dok Crnogorčići sa paperjastim brčićima naslikanim na zadnjicama budu ponosno koračali Podgoricom, isticati svoju posvećenost duhovnom sunovratu Zapada.

Promocije pederastije, pedofilije, sodomije su ideološki pokreti, uzrasli na mondijalizmu (liberalizmu, globalizmu), koji su u dubokom kulturološkom sukobu sa hrišćanskom civilizacijom.

U Crnoj Gori ta promocija temelji prvenstveno na grijehu Mila Đukanovića, čovjeka koji se za kratko vrijeme, u tranzicionom uništenju crnogorske privrede, enormno obogatio. On je, grčevito se boreći da izbjegne zatvor, Crnu Goru učinio podaničkom državom, u potpunosti zavisnom od volje duhovno i kulturološki sunovraćenog Zapada.