Pjesma o dva Badnjaka
1 min read
Badnjaci; ilustracija: YouTube
Piše: Miladin Berić
Pjesma o dva Badnjaka
„Jošte i ne kaniš svitat’ rujna zoro
tamo gdje jedino lože dva badnjaka
a koliko vidim nećeš baš ni skoro
došlo takvo vrijeme i takva nafaka.
Jedan kraj Cetinjskog starog manastira
drugi pokraj dvorca od Kralja Nikole
prvi u čast slave Božanskog pastira
drugi po dekretu vatikanske škole.
Kako i priliči zavađenoj braći
između njih buljuk Milo-pendrekaša
tako da će teško sunašce izaći
tamo gdje se mole i dva očenaša.
Zna li taj Miraš taj raspop i Juda
da se iz tog dvorca noću čuje samo
glas kralja Nikole strašniji od suda
„Za brdšca ona … Onamo … Onamo.“
„S ognjišta milog bježi mi, kugo“
šapuće Nikola al’ se šapat čuje
sve do Vatikana i odzvanja dugo
natkrilivši Lovćen žešće od oluje.
Za koju godinu Miraš će badnjake
da zapali prvi trinaest dana prije
to sluti i gavran što nad Gorom gače
i što iz Morače crnu vodu pije.
Dva badnjaka gore svaki svojim plamom
na zastavi dvoglavi pocrnio or’o
jedan ložen vjerom drugi ložen sramom
slutim da ne kaniš skoro rujna zoro!“.
Jedan badnjak a jedan I bukva I badnjak
“ … slutim da ne kaniš skoro rujna zoro“!
Ne zamjeri pjesniče, kani rujna zora!
Samo što nije, dugo je bila odsutna na službenom putu!
… Eno ita rujna zora, još samo za malo biće suncem obasjana Crna Gora!
I mrak je takođe prolazna pojava!
“ … slutim da ne kaniš skoro rujna zoro“!
Ne zamjeri pjesniče, kani zora!
Samo što nije, dugo je bila odsutna na službenom putu!
… Eno ita rujna zora, još samo za malo biće suncem obasjana Crna Gora!
I mrak je takođe prolazna pojava!
Koliko je sve farsa pa pale badnjake ispred SRPSKOG KRALJA jer svoga nikog nemaju…
Lele mene za njima a i zamnom sto ih žalim
Amin!