Piše: Dževad Galijašević

Od svih neznalica poseban je profil onih koji još uvijek vjeruju da Bosna i Hercegovina, sporim ali neumoljivo sigurnim koracima, ide ka željenoj integraciji u Evropsku uniju. Ta propagandna obmana opstajavaće sve dok se potpuno iz vidnog polja ne izgubi značajna činjenica: da je jedan dio BiH preko Sarajeva završio sve željene integracione procese, da je primljen u sve multinacionalne organizacije u koje je želio, te da u „islamskoj internacionali“ već zauzima mjesto kakvo nikada neće i ne može zauzeti u Evropskoj uniji.

Saradnik MIT-a

Od Muslimanskog bratstva, turskog svijeta, Islamske konferencije i Arapske lige do prividno ozbiljnih a lažnih humanitarnih organizacija, te pravih terorističkih organizacija poput Al Kaide i Islamske države, tragovi Bosne i Hercegovine su svugde vidljivi. Zato u svijetu ne postoji događaj doveden u vezu s radikalnim islamom i terorizmom, a da u njemu nije učestvovala „Alijina Bosna“. Sama bosanska javnost obično za to poslednja sazna, ali ukoliko vest i bukne, zataškaće je dežurni mediji. Pre nego što se to desi, valja zabeležiti i slučaj koji se desio poslednjih dana januara 2021. Naime, Nermin Mešinović, provjereni kadar SDA i ministarke Bisere Turković, predao je akreditivna pisma vladi u Tripoliju nakon čega je imenovan za ambasadora BiH u Libiji i nerezidentnog ambasadora BiH u Tunisu. Zaglušujuća buka koja je pratila ovo imenovanje, oštri tonovi u Tripoliju i protest libijske vlade kojim je najavljen prekid odnosa i zatvaranje ambasade Libije u Sarajevu – nisu bili predmet interesovanja bosanskih medija. Istini za volju, a i to treba reći, vlada nije prava, a još manje je reč o pravoj Libiji. Sve se ovo dešava deceniju nakon što je ubijen predsjednik Moamer Gadafi, a Muslimansko bratstvo preko Egipta, uz pomoć Turske i NATO-a, ušetalo u Libiju. Zemlja je podjeljena, okovana sukobima i haosom, a stanovnici zemlje bogate naftom grcaju u siromaštvu. Beskrupulozna pljačka je u toku. No vratimo se na 2011. U jeku napada na Libiju, na drugoj strani Mediterana, u generalni konzulat BiH u Istanbulu dolazi Nermin Mešinović, obavještajac i diplomata, saradnik Turske obavještajne službe MIT.

Iskusni Mešinović je ranije upravljao odjeljenjem vizno-pasoške kontrole u Ministarstvu vanjskih poslova BiH, a od 2014. i kao koordinator specijalne Operativne grupe MVP. Generalni konzulat u Istanbulu dolaskom Mešinovića biva pretvoren u centar kriminalne vizne „liberalizacije“ za zemlje Bliskog istoka i Magreba, iako je diplomatsku nadležnost za Alžir i Maroko pokrivala ambasada BiH u Španiji. Kada je iskusni, bosanski „diplomata“ stigao u Libiju, mirovni proces pod okriljem UN predstavljao je tek kupovinu vremena čime se održavao sistem pljačke nafte. Prednjačile su, razume se, Turska, Francuska i SAD.

Banjski turizam

Iako je prividno Libija podijeljena na dva suparnička tabora, pri čemu svaki ima svoje milicije, plaćenike i stranu podršku, podjela je dublja. Duž cijele mediteranske obale Libije vode se borbe snaga Libijske nacionalne armije američko-libijskog generala Halife Haftara protiv navodno legalne vlade u Tripoliju koju predvode proturski savez muslimanskih milicija „Libijska Zora“ i terorističke jedinice Al Kaide.

Deset godina nakon rata granice Libije u miru postaju sve manje. Po svoj dio kolača došli su vojnici SDA. Opravdano. U Bosnu i Hercegovinu Libijci godinama ulaze na osnovu dokumenata o liječenju u banjama BiH. Najposećenije su Terme Ilidža, u vlasništvu Alije Budnje, visokopozicioniranog člana Glavnog odbora SDA i prijatelja porodice Izetbegović. Ovaj banjski turizam bio bi posve legalan da u grupama posetilaca nema toliko ljudi čije biografije upozoravaju na visok oprez. Uzgred, odlaskom generalnog konzula Mešinovića iz Istanbula prekinuta je praksa da u konzulat po vize dođe jedan čovjek s pasošima njih 35. S ovim neobičnim protokolom bili su upoznati i ministarka vanjskih poslova Bisera Turković, njen pomoćnik Frano Planinic, direktor Službe za poslove sa strancima Slobodan Ujić, te Dragan Mektić, a kasnije i Selmo Cikotić kao ministri bezbjednosti BiH.

Ratnici s pozivnim pismom

Pored lažne medicinske dokumentacije, ratnici Islamske države s libijskog ratišta konzulatu su prilagali i „pozivna pisma“ – nekada je riječ o dogovorenom vjenčanju državljanki BiH – Bošnjakinja, koje će se realizovati po dolasku u BiH, nekada o osnivanju preduzeća u BiH i određenim poslovnim aktivnostima.

Odgovori Sarajeva bivali su ekspresni. Pojedinci su na odobrenje čekali manje od sat. Za to su se pobrinuli Ministarstvo vanjskih poslova i Služba za poslove sa strancima. Nakon što je ambasada BiH u Libiji ukinula sistem izdavanja viza, iako je tu bilo lakše vršiti provjere, od poznavanja arapskog jezika do vjerodostojnosti pečata i slično, svi Libijci su godinama upućivani Mešinoviću u Istanbul.

Prije tri mjeseca Generalni konzulat u Istanbulu prekida praksu primanja dokumentacije za libijske građane. Vrijedi li naglašavati da preko konzulata idu samo ljudi koji u islamističkoj, terorističkoj mreži zauzimaju zavidno visoke pozicije, dok pješadija nadire u tzv. migrantskom talasu i već je raspoređena na području od Bihaća i Tuzle do Zenice, Travnika, Bugojnog, Sarajeva i Istočnog Mostara.
Blokada iz Istanbula je nakratko usporila dolazak komandanata. Dolaskom Nermina Mešinovića na mesto novog ambasadora teroristi mogu da odahnu. Da bi posetili svoju bazu u BiH, dovoljno je da svrate do Tripolija.

Izvor: Pečat