Perić: Ministar mijenja temu, umjesto povećanja plata, aktuelizovana priča o programima

,,Ministar prosvjete izjavom o redukciji programa želi da skrene pažnju sa gorućeg problema crnogorske prosvjete – a to je neadekvatan položaj prosvjetnih radnika. Ako neko i nije znao, nakon jednosatnog štrajka upozorenja o povećanju plata, sada cijela javnost zna da nastavnici nemaju elementarne preduslove za kvalitetan rad„, izjavio je Srđan Perić, poslanik Pozitivne Crne Gore.

Perić, koji je član Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport u Skupštini Crne Gore, dao je izjavu poslije izbjegavanja Ministarstva da da konkretan odgovor na zahtjev prosvjetnih radnika.

Umjesto da traži rješenje ovog problema, ministar je poručio prosvjetarima da su nastavni programi redukovani do 25 % njihovog sadržaja, te da se “pred nastavnike postavljaju složeni zadaci koji zahtijevaju odgovarajuće vještine i kompetencije, kao i visoku motivisanost i posvećenost.”

Izgleda da je ministar riješio da nastavnike motiviše time što će im pričati o uspjesima koje on misli da postiže. Podsjećamo javnost da prosvjetari traže povećanje zarada od 15 % u skladu sa potpisanim Sporazumom o kretanju zarada u javnom sektoru. Dakle, samo traže ono što je dogovoreno i potpisano i red je da minsitar založi sav svoj funkcionalni autoritet da se ovo obećanje ispuni.

Sa druge strane, ministrov “muštuluk” da su u Ministarstvu dvije godine radili na reviziji nastavnih programa u osnovnoj i srednjoj školi i da su oni sada “lakši za oko 25 %”, predstavlja pokušaj da se fokus sa plata skrene na programe.

Kada je već aktuelizovao ovu temu, onda bi ministar trebalo i da pruži objašnjenje zašto je reviziju radilo, odnosno sprovodilo, baš Ministarstvo, kada postoje druge institucije i tijela koja su zadužena za tako nešto. Postavlja se osnovna dilema: koja je uloga Zavoda za školstvo i Centra za stručno obrazovanje, ako reviziju programa vodi Ministarstvo, koje je u suštini krovna administrativna, a ne stručna institucija našeg dounivrezitetskog obrazovnog sistema? Dakle, administracija preuzima i vodi posao struke i institucija koje utvrđuju i obezbjeđuju kvalitet vaspitno-obrazovnog procesa, pa se stoga dodatno otvara pitanje kvaliteta obavljenog posla, te kriterijuma i principa po kojima je on obavljen.

S tim u vezi se nameću i brojna druga pitanja: zašto nastavnici u školama nisu na vrijeme i adekvatno informisani o tim izmjenama premda ministar tvrdi drugačije, zašto nije stručna javnost bila uključena u ovaj proces na primjeren način, te da li su sa stanovišta metodike nastave konsultovane referentne univerzitetske jedinice koje školuju nastavni kadar za konkretne predmete?

Umjesto svih ovih odgovora mi imamo činjenicu da nastavnici nemaju obećano povećanje plate, da se od njih traži još više umijeća i motivisanosti, da nema besplatnih udžbenika za osnovce, a prema zadnjem PISA međunarodnom testiranju učenika Crna Gora je zauzela 55. od ukupno 65 testiranih obrazovnih sistema.

Imajući sve ovo u vidu, ministar bi konačno trebalo da se okrene rješavanju problema nastavnika što bi bio prvi korak u dobrom pravcu i korak ka snaženju njihove egzistencijalne autonomije jer samo oni, a ne ministar, mogu da podignu kvalitet nastave na veći nivo.