Perfidne igre i zagriženi mamci
1 min read
U najskorije vrijeme mora otpočeti borba za nezavisnost Crne Gore.Ova rečenica zvuči kao da je od prije nekih desetak ili pak dvadesetak godina ali ona predstavlja realnost sadašnjeg trenutka.
Jer, pokazala se tačnom konstatacija Zorana Đinđića u TV duelu sa Slavkom Perovićem u emisiji „Licem u lice“, emitovanoj na RTS-u, iz 1994 godine kako, parafraziram, neće biti dovoljno da Crna Gora samo bude odvojena od Srbije da bi bila demokratska država i dobro uređeno društvo. Slavko Perović je na to uzvratio da će, kada se Crna Gora odvoji od Srbije, oni lako izaći na kraj sa DPS-om. Kasnije su ,,oni“ postali DPS, a Perović je od čuvenog govora ,,Postojaće Crna Gora!“ došao do faze u kom tu istu Crnu Goru u jednoj od svojih pjesama naziva ,,ostarelom prostitutkom čija je istorija pozlaćena bižuterija oko vrata’’ .
U svakom slučaju krajnji zaključak bi bio da Crna Gora svojim odvajanjem od Srbije nije postala dobro uređena država koja rješava probleme svojih građana a crnogorsko društvo nije postalo demokratsko.
Međutim, kretanja u tom pravcu imamo unutar crnogorske opozicije. Ona nailaze na brojne prepreke i spoticanja ali kreću u tom smjeru. Neko kreće istinski a neko stvara privid tog kretanja. Kako to znamo? Pa tako što se pojedini subjekti ponašaju različito ne primjenjujući u svim situacijama principe za koje se zalažu. Bitan zaključak koji,ipak,izvlačimo iz trenutne situacije je da postoji realna mogućnost da Crna Gora postane nezavisna, suverena, dobro uređena država koja rešava probleme svojih građana.
To znamo po sledećem:
Izglasavanjem pojedinih zakona i amandmana (npr.Zakon o energetici) sa opozicijom, koji su se u nekim slučajevima kosili sa uporednim zakonima u zakonodavstvima zemalja EU, vodeći se prije svega realnom potrebom crnogorskog građanina, SDP je pokazao da je u stanju da sa opozicijom servisira potrebe stanovnika Crne Gore u opštem smislu van ideoloških koncepata. Ali iako oko toga da država treba da bude dobro uređena i da treba da rešava probleme svojih građana SDP nominalno ima podudarnije mišljenje sa opozicijom nego sa svojim koalicionim partnerom oni ipak nisu spremni da raskinu savez sa DPS-om.
To pokazuje da nije tolika razlika u mišljenju kolika je razlika u moralu. SDP nije spreman da plati cijenu svog političkog mišljenja. Jer kada treba izaći iz zagrljaja većeg koalicionog partnera oni nisu spremni na jači trzaj, što zbog straha od njegove snage, što zbog sopstvenih unutrašnjih strasti koje se samo u autokratskoj vladavini DPS-a mogu zadovoljavati.
Te unutrašnje strasti, osim koristoljublja u raznim vidovima, obuhvataju i ideološku matricu iznjihanu iz titoizma koja se odnosi na pojam srpske krivice koji se u Crnoj Gori snažno protežira a njegovi najveći glasnogovornici su oni koji su, na ovaj ili onaj način, blisko vezani za SDP. U potonjem slučaju, oko formiranja prelazne vlade, SDP je kao osnovu mimoilaženja sa opozicijom naveo pitanje članstva u NATO paktu. Iza toga se u stvari krije ideološki negativan odnos prema političkim predstavnicima srpskog naroda u Crnoj Gori.
Tako posredno SDP želi da krivicu za nesmjenjivost DPS-a prebaci na pleća Srba potpuno zanemarujući svoje učešće u toj vlasti. U pozadini svega toga se prvo javlja nerazumjevanje za potrebe ostvarivanja prava Srba i srpske jezičke zajednice u Crnoj Gori. Dalje,negativan odnos se javlja i prema svima onima koji pokazuju razumijevanje za potrebu ostvarivanja osnovnih prava srpskog naroda i srpske jezičke zajednice. Ovo je opasan zadatak koji je SDP perfidno zadao onima koji žele da budu sa njima u vlasti.
Pa se tako spoljašnjim pritiscima crnogorskog sekularnog sveštenstva (Uljarević,Vujović,Komnenić i drugi) želio preurediti DF na način što će postati unitarna politička partija.
Logičan odgovor Nove srpske demokratije da ne želi unitarnost jer nema pravo da ostavi srpski narod bez političkog predstavnika u parlamentu Crne Gore, ali da želi da DF nastavi da djeluje po već utvrđenim princima, naišao je na nezadovoljstvo sekularnog sveštenstva i na reakciju etiketiranja i Srba i njihovih političkih predstavnika.
Dakle, našem sekularnom sveštenstvu nije dovoljno što su politički predstavnici Srba dali prednost rješavanju opštih problema svih građana ove zemlje u odnosu na ugrožena prava srpskog naroda i srpske jezičke zajednice već bi oni htjeli da se od tih prava potpuno odustane. Ovo predstavlja realni šovinizam zastupljen u našem društvu i dobru podlogu za one koji žele da Srbe proglase krivima za to što je DPS nesmjenjiv. Konvertovanje žrtve u krivca.One koji najviše pate pod teretom ovog režima, oni žele da proglase krivima za njegov opstanak na vlasti. Onda kada tu krivicu prihvate i sami Srbi, oni će tražiti od njih da prestanu da budu Srbi.
Politički predstavnici drugog po brojnosti naroda u Crnoj Gori bili bi dovoljno dobri i prihvatljivi samo u slučaju odricanja od sebe,svojih prava i prava naroda kom pripadaju uz to da i taj isti narod pozovu da se i on odrekne sebe i svojih prava.Kakva zla i podla misao leži u svemu tome.
Koliko je opasna ova igra pokazuje i to da su njen ritam prihvatili i pojedini opozicioni poslanici i da je nezadovoljstvo sekularnog sveštenstva zarazilo i one koji su na izborima dobili najviše srpskih glasova.To je dovelo i do poslednjeg mimoilaženja u DF-u kada je ovaj politički savez ostao bez predsjednika. Jedna igra koja počinje od SDP-a i pregovora oko lokalne vlasti u Podgorici,koja se nastavila preko bezobraznog nametanja svojih koncepata DF-u od strane sekularnog sveštenstva ,imala je kao krajnji rezultat odlazak Miodraga Lekića iz DF-a.
U jednom politički kulturnom odnosu DF i Miodrag Lekić su se razišli. Poštujući mišljenje gospodina Lekića dužan sam da primjetim da je svojim napuštanjem čelne pozicije u najjačem opozicionom subjektu maksimalno relaksirao Mila Đukanovića i ohrabrio ga da ,,pogura“ Filipa Vujanovića da raspiše nove izbore,kao i da ako šire okupljanje opozicionih subjekata na našoj političkoj sceni nije mogao da postigne kao predsjednik najjačeg među tim subjektima, da će teško to moći da uradi kao predsjednik nove političke organizacije još uvijek neprovjerene snage.
Ipak na ovaj ili onaj način, putevi DF-a i Miodraga Lekića opet će se ukrstiti u momentu rušenja vladajućeg režima i u potrebi uspostavljanja nezavisne i suverene države koja će dobro uređena,dobro funkcionisati i rešavati probleme svih svojih građana. Pa i Srba.
Marko Kovačević
Brian ti si jedan obicni pozmirep dukljanski
Sada znamo da je ova igra ponijela i danilovića.Govore kako je pzp problem.Lekić kaže formiraće subjekat da bi okupio opoziciju,kao da mu je neko branio da pravi svoj subjekat u frontu i ostane njegov lider.Uglavnom danilović sad priča priču kako bi nova trebalo da formira svoj klub i ode sa lekićem.Da se tek tako sruši front na ovu foru blic kriga.To su samo izgovori da dovede organe stranke pred svršen čin da bi je napustio.Ustaše crnogorske uspjele su da lekića vrate kod njih i pride vrbuju danilovića i oslabe srbe.Ovaj put im se mora priznati da su dobro odigrali.
Upravo izvesni brian se pridruzuje onima za koje se u ovom tekstu,koji je stvarno dobar,kaze da konvertuju zrtve u krivce.Pa su tako nova i srbi krivi jer se uci crnogorski u skolama.Upravo je to sdp matrica samo sa suprotne strane.Cim su na novu udarili i ustase i ultramegagiga cetnici jasno je da je to jedina prava politicka opcija za svjesne i normalne srbe u cg
Analitika za predskolski uzrast. Niti se u famoznih 585 mera pominje ijedno pitanje koje se tice Srba, niti su profiteri iz Nove predstavnici Srba u parlamentu crnogorske drzave. Kad su zadnji put pomenuli diskriminaciju Srba? Dritan Abazovic nass ucestalije pominje od njih.
Nova je bila i ostala najveca prevara i posast Srba, veca i od Novaka Kilibarde. Novak je casnije odstupio sa pozicija koje drzi Nova, nije se pretvarao i femkao kao njegovi naslednici Mandic i Danilovic. Kilibarda je jednom probao sa Narodnom slogom, ondasnjim DFom i tu stavio tacku. Niz nepocinstava Nove je mnogo duzi i stravicniji. Od uvodjenja crnogorskog jezika u skole i uskracivanja prava srpskoj deci na skolovanje na svom maternjem jeziku, popisa, itd…
Miroslav Vlahovic je odlicno primetio da je Danilovic ostavio ove iz Nove popisane kako nije zabelezeno na nekom nosacu video zapisa. Pogotovo ove iz Niksica, koji su ostali bez kalupa za podizanje novog clanstva.
Lekići iz crmnice su porijeklom Albanci. To zna svaki stari crmničanin. Još u crmnici ima starih Lekića, Dabovića, Boljevića… kojima je maternji jezik tj. jezik kojeg su prvo naučili bio albanski. A, ima li toga na ovom sajtu i na ovom svijetu ko misli da bi, bilo kome, bilo bolje u državnoj zajednici sa zemljom kao što je Srbija.
Takav, a da nije patološki slučaj, ne postoji.
Ovo je dobro rečeno.Lekić ide kulturno.Lekić nije ni Srbin niti neko ko ima moralnu odgovornost prema programu nove.Ali ako ode onaj za koga se govori ovih dana da će otići ne iz fronta nego iz nove,onaj koji je tvorac čuvenog slogana ,,obraz je preči“,dakle da budem krajnje precizan,ako ode Goran Danilović,onda to nema veze sa poltikom.Jer kad napustiš politiku koju vodiš 20 godina i principe te politike čiji si ključni kreator onda bi napuštanje tih principa koje se u izvjesnom smislu već desilo značilo izvjesno samoporicanje,da upotrebim izraz iz prethodnog komentara,da ne bih morao da kažem da je u pitanju klasična izdaja.
Bravo marko odlican tekst.
Smisao SDP je antisrpstvo. Da toga nema, ne bi bilo ni njih – to je duh koji ih pokreće.
Duh samoporicanja kako ga naziva cijenjeni Milo Lompar.
Insistitanje na konstitutivnosti bez sadrzaja u drzavi koja nikad nije postojala zbog Srba je duh samoporicanja.
Ali nemojte mi o tome da vam govorimo.
Voleti Karadzadag vise od Slavka Perovica i proglasavati se za sepskog predstavnika nije duh samoporicanja, nego sizofrenija.