Partijski moral

I dalje ostaje nejasno u skladu sa kojim moralnim načelima Časlav živi. Vjerovatno sa onim partijski propisanim.

“Nikome ne ispriča sve. Kod drugih najviše cijeni iskrenost, samokritičnost i realnost. Na jedan dan bi se zamijenio sa – Genijem, Dejanom Savićevićem. Ne žali ni za čim i volio bi da otputuje na Tibet. Subota je uvijek rezervisana za kladionicu, a nedjelja za porodicu. Uvijek se obraduje ćerki Viti i smatra da je u životu najteže biti čovjek, otkriva Časlav Vešović, potparol DPS-a.”

Da li je ovo bajka ili uvod u intervju mladog aktiviste DPS-a, Časlava Vešovića, koji prenosi portal Analitika?

U politiku je ušao sa 22 godine, i kako se čini, nema namjeru da se povuče iz nje, jer zašto bi, kad od tog “zanata” crpi sve životne plodove i radosti.

Nijesmo očekivali da njegov idol bude Fjodor Dostojevski, koji bi čitavu jednu “belu noć” proveo pišući tekstove, da bi jutrom dobio par kopejki od urednika nekog ruskog lista, da bi se tako prehranio. Možda je lijepo ne saznati kako je Fjodor napisao ,,Ponižene i uvređene”, ne otkriti tajnu Raskoljnikovog dugmeta koje stiska pod grlom, i boli… Nijesmo očekivali ni da mu idol bude Martin Luter King, što je razumljivo, jer Vešoviću borba za prava diskriminisanih, kao ni partiji kojoj pripada, nije imperativ. Naravno nemamo ništa protiv toga da neko želi da bude kao ,,Genije – Dejan Savićavić”.

Časlav, između ostalog navodi u svom iskrenom kazivanju da “ne voli predrasude o politici i političarima”. Evo, nećemo ih ni mi poimati. To su skromni ljudi, sa jako malim mjesečnim zaradama, na posao odlaze biciklima ili pješke, ne odvajaju standardom i “stajlingom” od nas, “običnih smrtnika”. Nijesu odgovorni za propast KAP-a, Rudnika Boksita, Aluminijumskog kombinata, za “uspješne” privatizacije? Nemamo predrasude!

Da, zbilja je teško biti čovjek. Ne dozvoliti da nas neko podmiti uoči izbora sa sitnim novcem i džakom brašna, kreditom, portirskim radnim mjestom, doušnikom, sitnim poltronom.

Teško je biti čovjek, ako i dalje govoriš i boriš se za svoj jezik koji ti nasilno čupaju iz glave oni, koje Časlav prepoznaje kao “ljude”.

Teško je biti čovjek, kada dostojanstveno odlaziš na Praznik u svoju Crkvu i ne dozvoljavaš da ,,praviš sebi idole”, dok Časlavovi nadređeni rade na tome da toj istoj Crkvi nanesu štetu, otmu hramove, protjeraju sveštenike.

Lijepo je imati prijatelje. Nama i našim prijateljima nijesu dozvoljene egzibicije i izletničke “vratolomije u vazduhu”, kao Časlavu i njegovom društvu, jer sve to treba da se plati, a od čega? Mi smo niži stalež, vratolomije su nam dozvoljene samo na zemlji, a ne i na Nebu. “Probao je sve vratolomije u vazduhu, osim skoka padobranom…” – šta reći? Probao je i koalicioni drug Ranko kada je poveo pola rodbine za Barselonu o trošku građana Crne Gore.

Ali treba se nadati, jer, sve je moguće: “Trenutno je portparol Demokratske partije socijalista Crne Gore. Oženjen je Bojanom i ima ćerku Vitu. U horoskopu je škorpija, dok je u podznaku lav. To je Časlav Vešović.” Horoskop je mnogo bitan? Naročito podznak!

“Tek kada odrastemo, shvatimo da smo u djetinjstvu imali sve, iako nam kao djeci to tako ne izgleda. Zato nam kasnije nedostaje djetinjstvo. U te godine najbrže se vratim kada čujem neki novi vic o Perici. Svaki me dovodio do suza! Naročito onaj kada kuje plan da se osveti komšiji koji mu je probušio loptu…” – Da li danas naša djeca imaju djetinjstvo i da li imaju sve? Imaju, često oba nezaposlena roditelja i san da će njihovo djetinjstvo biti nešto čega će se toplo prisjećati u životu.

Časlav ne voli da priča o sebi, jer, kako kaže, “svi normalni ljudi rade ono što misle da je ispravno i žive u skladu sa moralnim načelima za koja vjeruju da imaju najveću vrijednost… Međutim, naša prava definicija je kako nas drugi vide, a to se uvijek ne podudara sa našim doživljajem”.

Moramo se složiti sa ovom konstatacijom, samo i dalje ostaje nejasno u skladu sa kojim moralnim načelima Časlav živi.

Vjerovatno sa onim partijski propisanim.