Papagaji i ostale vrane

Poslednji je čas da se „eurofanatici“ otrijezne! Samo smrt nema alternativu, ali ima i ona kad su upitanju pravi vjernici Zlo je kad ne zna, a učiti se ne da

Piše: Jovan Lakićević

Kad neko od aktuelnih političara, u Beogradu i Podgorici, ili njihovih „analitičara“, pomene naše euroatlantske integracije kao „jedinu alternativu“, znam da je u pitanju, ili obična vrana, ili plaćeni papagaj i da su, i jedni i drugi, vrijedni – prezira!

To što je Poglavnik upisao Crnu Goru u NATO, kao njihov pouzdani saradnik još iz vremena bombardovanja i satiranja zajedničke države, nikako ne znači da će njegov privatni feud stići do Europske Unije. Ne vjerujem da će ova zločinačka organizacija učestvovati ni u njegovoj ličnoj zaštiti kad dođe „stani-pani“, u šta se Poglavnik, moguće, uzdao.

I nije riječ samo o tome da EU, kao produžena ruka američkog imperijalizma (na izdisaju) neće, vjerovatno, preživjeti ni sledeće američke izbore, nego o nečem što je je konstanta u politici Atlantista i Germana prema srpskom narodu , već stoljećima – da ga treba zbrisati sa lica zemlje! I u tome su, Englezi, preuzeli glavnu ulogu egzekutora, u novije vrijeme, posebno u slučaju „genocida“ u Srebrenici!

Zahvaljujući prijateljstvu i poznanstvu sa nekoliko vladika SPC, uključujući i blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, zamolio sam ih, da u svojim besjedama nakon liturgije, uz svu polzu prema Izabranom narodu, posvete pokatkad pažnju i velikom Božjem Srpskom narodu!

I nije riječ samo o onome što mi, uglavnom, ne znamo, da su Srbi, po jednom predanju, potomci Nojevog srednjeg sina Jafeta, a pravi Jevreji, Semiti, najmlađeg sina Sema, ne računajući Hazare, koji su primili judaizam u devetom vijeku, a koji danas vladaju svijetom i mahom su – satanisti!
Velikodostojnike u našoj Crkvi uputio sam na knjige Tatjane Gračove „Sveta Rusija u borbi protiv Hazarije“ i „Kada vlast nije od Boga“. (Nekima sam i poklonio spomenute knjige).
U razgovoru sa našim teolozima, pokušao sam da saznam kad je,otprilike, bio potop, ali pravog odgovora nije bilo !
Ostalo nam je da kažemo, preskačući priču o Vinči kao mogućem drevnom srpskom staništu, da su Srbi, zahvaljujući genetičaru dr Anatoliju Kljosovu, narod star 12 hiljada godina, stariji i od Egipćana, (što su i oni sami nedavno priznali!) veliki Božji, Arijevski narod, koji je opstao samo zhvaljujući milosti i volji Božjoj! I da traje i do ovih dana. Mnogi narodi su se u međuvremenu ugasili. Srbski narod nije!

Ne pominjući ovoga puta one već otrcane razloge kao uzroke srbomržnje, o „Srbima kao malim Rusima“ i o „kući nasred puta“, pokušao sam da potražim dublje korijene ove viševjekovne zagonetke. Neke od njih sam sam upravo spomenuo.

I šta naši predani „europejci“ misle o tome – zašto je prvi cilj Hitlerovog bombardovanja Srbije bila baš Velika narodna biblioteka u Beogradu? Da li smo u minulih 100 godina bar nešto shvatili,? Riječ je, naravno, o geopolitici.

„Zlo je kad ne zna, a učiti se neda!“, jedna je od poznatijih narodnih umotvorina, koja nam baš sjeda uz ovu priču. Zbog toga se i mislim da li da, po treći put na ovom Portalu, pomenem onu čuvenu rečenicu S. Vladike Nikolaja, upućenu Englezima još početkom Velikog rata: „Da nije Njemaca, vi Englezi bili bi ste nama Srbima glavni neprijatelji!“

Kad su Englezi vidjeli da, pored Njemaca, ne mogu da vode glavnu riječ u Evropskoj uniji, odskočili su od ove privremene američke imperijalne tvorevine, sluteći, vjerovatno, i njen skori raspad. Našim naivnim, ili dobro plaćenim „eurofanaticima“ to, po prilici, ne dolazi do svijesti. Još sanjaju pristupne i druge auro fondove, koji su poodavno ispražnjeni.

(Ovoga puta ne bih o našim već ostvarenim „dobicima“, gašenju SDK, domaćih banaka, ukidanju carina, otvaranju nebrojenih stranih marketa, gašenju domaće poljoprivredne i druge proizvodnje… Sve su to „benefiti“ koji su nas žestoko koštali.)

I sve je to bilo moguće, jer su nam državicama na prostoru bivše Juge upravljali, instalirani, plaćeni izdajnici, ili beslovjesni ajvani… Za uzvrat, još u pristupu, suverenost zemalja, uključujući ponajprije spoljnu politiku, predata je u ruke globalistima. A poslušnost, u svemu, morala je biti besprekorna. To se ponajbolje može vidjeti na zlosrećnom primjeru Crne Šume! Inercija, vidjeli smo i dalje traje, sudeći po svakodnevnom stampedu naših predvodnika do stranih ambasada…

Našim domaćim slijepcima, ili dobro potplaćenim „čelnicima“ nije bilo jasno (ili jeste, ali su to vješto krili!) da je EU otpočetka bila otvorena samo za Kajzerove, pa potom Hitlerove satelite i štićenike iz dva krvava svjetska rata! A na taj lilihip, zvani EU, predali smo (i prodali!) desetine najboljih među nama NATO nazovi sudu u Hagu! (Koliko stida, za samo tridesetak godina, za naše potomke!)

Ovaj tekst pišem ponajviše zbog rečenice jednog od tih „oktobarskih plaćenika“, koji je odigrao najsramniju ulogu u hapšenju Slobodana Miloševića,(Čeda. J) Reče Čeda, ovih dana, (omaklo mu se) kako je u jednoj prilici, prije dvadesetak godina,  kancelar Njemačke, pa potom naš “prijatelj“ i savjetnik Šreder, rekao svom favoritu Zoranu Đinđiću, otprilike: „Kakva Evropska unija, o čemu pričate, ona će biti samo do granica negdašnjeg Austrougarskog carstva!“

I nikakvih, baš nikakvih reakcija nakon toga. Ni u Beogradu, ni u Podgorici!

Aman, eurofanatici, izem vam vaše Sorošove i druge apanaže, poštedite nas vaših glupih (ili dobro plaćenih) fantazmagorija, vezanih za tzv. Evropsku uniju( u raspadu).

Ovo se ne odnosi na sve čelnike u Beogradu, jer su oni, čini se, i ne od juče, shvatili da prave saveznike valja tražiti (i naći) na drugoj i trećoj strani. Ovi u Podgorici kasne samo dvadesetak godina. Ili niko nije stigao da im kaže da se na Planeti štošta promijenilo u vrijeme Poglavnikove neprikosnovene vladavine…

Samo smrt nema alternativu!, Ali, za prave vjernike ima i ona…