Pad Olimpa ili, „To, milicijo, to…“

Piše: Emilo Labudović

Scena je bila groteksna i podsjećala je na „stejdž“ nekog holivudskog akcionog filma „B“ produkcije. Sve je bilo tu, mizanscen sa zgradom opštine u prvom planu, glavni glumci, odnosno „loši momci“ (goloruki) sa gradonačelnikom na čelu, „dobri momci“ (do zuba naoružani) u uniformama,  statisti koji su bili u funkciji omasovljenja scene, dim, suzavac…  Nedostajao je samo režiser, mada se njegovo prisustvo svuda „osjećalo“ jer „kome zakon leži u topuzu…“! I, mada je sve nosilo pečat dvadesetprvog vijeka, lako su se mogle zamisliti mletačke galije, turske brodice, ruska baltička flota, austrijski kaplari, francuski grenadiri.. kako nasrću na budvanske utvrde.

Ima u holivudskoj produkciji franšiza opšteg naslova „Pad Olimpa“ u kojoj se,  već viđenim scenarijskim i rediteljskim rukopisom, „spasavaju“ Bijela kuća i američki predsjednik od zavjere i terorističkog napada. Bijela kuća biva razorena, američki predsjednik ranjen ali spašen, a heroj iz sjenke, jači od armade pred kojom je čak i moćna američka vojska ustuknula. Mnoge od scena iz tih filmova neodoljivo su podsjećale na ono što se danas dešavalo u Budvi, a ono što im je „neupitno“ (pogodite čiji je ovo termin) bilo zajedničko jeste da je „Olimp pao“!

A ko je gledao domaći film „Tri karte za Holuvud“ nikada neće zaboraviti scene na ivici humora i plača, u kojima lokalni šef policije, Gavrilo Milentijević, razbarušen i zapjenio, komanduje milicijskim (tada su se tako zvali) snagama koje rastjeruju pobunjeni narod. „To, milicijo, moja, to! Hvataj, hapsi, gazi, ne štedi… satri izdajnike sa zemljom“! A kao da je percipirao vrijeme koje će doći skoro dvadeset sedam godina kasnije, autor filma, Božidar – Bota Nikolić, kroz „usta“ razjarenog Gavrilovića poručuje: „Ovaj narod je neprijatelj države. Mi ćemo stvoriti drugi narod, narod koji će umjeti da sluša i poštuje vlast“! Narod u Budvi je, izgleda, osvjedočeni „neprijatelj države“ jer nije izabrao DPS. A dok se i u Budvi ne „stvori narod koji će umjeti da sluša i poštuje vlast“, ovaj neposlušni treba „ hvatati, hapsiti, gaziti“… i neštedimice „satrti“! Međutim, kako su zatvorski kapaciteti još uvijek nedovoljni za čitav „narod“, za početak je (dok opet ne prorade Grmožur ili neki Goli otok) bilo dovoljno „uhvatiti, uhapsiti, zgaziti i satrti“ Bata Carevića sa porodicom, Krsta Radovića, Mila Božovića, Nikolu Jovanovića, Đorđa Vujovića… a onom Mladenu Mikijelju „stati nogom za vrat“, taman kao i onom nesrećnom crnom Flojdu na američkoj cesti.

Onaj „kojem zakon leži u topuzu“ i onaj sa nadimkom „teškim“ 500 evra, snagom puke i slijepe sile, dovršili su ono što već mjesecima traje – bitku za „prestonicu crnogorskog turizma“. Oni su „pečatom“ topuza, odnosno pendreka, „ovjerili“ osvajački i izdajnički pohod Napoleona crnogorskog izbornog sistema, Stevana Džakovića. U suton predstojećih izbora, Budva je opet „vraćena“ pod skut iste one kriminalne organizacije koja ju je opljačkala, ojadila i zadužila za godine i godine, generacije i generacij buduće. Doduše, glavni budvanski „pirat“ je sa sve svojim blagom i uz blagoslov „tajnovidca iz Barjamovice“ davno umakao u Beograd. Na krilima suzavca i štitova SAJ, nekakvi Vladimir Bulatović i Snežana Kuč su iz opozicionih „hlačica“ uskočili u frakove vlasti. Mimo volje građana Budve a po volji Prve familije.

Budvanski „slučaj“, osim što je definitivno potvrdio da je „Olimp pao“ i da je fantazmagorija o crnogorskoj demokratiji, evropskom putu, zapadnim vrijednostima, kao mjehur od sapunice pukla na travnjaku ispred opštine i u njenim prostorijama. Sada se, krajnje ozbiljno, postavlja pitanje svrhe bilo kojih izbora u Crnoj Gori. Može li se očekivati bilo koji drugi ili drugačiji rezultat izbora mimo onoga koji je već „izabran“? Ili, u najgorem slučaju, u rukama nekog Đurovića, Pajovića, Džakovića. Može li se očekivati fer izborna utakmica, utakmica jednakih šansi, kad je najprecizniji birački spisak, sa jasnim naznakama ko je gdje i za koga glasa, u rukama „crne kutije“ DPS, Nade Martinović, zvane „Mauna“?

Čemu izlaziti na izbore kad uvijek postoji rješenje da se rezultat „popravi“ parama, a ako one nijesu dovoljne pendrekom i suzavcem? Ali, budvanski „slučaj“ ima i svoju dobru stranu. Konačno su pale maske sa „kovid vlasti“ Crne Gore koja ju je inficirala do mjere da se već „osjeća“. Vlast koja je zgazila ne samo vlastiti Ustav i zakone koje je sama donijela, već je zgazila i ponizila „nosioca suvereniteta“ – građanina u čije se ime kune. I to ne samo onoga u Budvi na čiju se izbornu volju bacila suzavcem, već i onih širom Crne Gore. Čeka se još samo da „ćorkiraju“ Mitropolita pa da „mrtvo more“ DPS tekućine zapljusne svekoliku Crnu Goru. Sad i slijepi jasno vide da je đavo odnio šalu. I najostrašćenijim fanovima DPS i njenih satelita danas je jasno  da je „Laki nešto nervozan“ i da „ne zna šta radi“.

A svima koji još misle svojom glavom i poštuju sebe kao individuu i kao slobodnog građanina, jasno je da ovako više ne ide i da se, ne građanima već tiraniji „mora stati nogom za vrat“. Za početak – izborima koji su na pragu i čiji rezultat neće biti u domenu „volje“ nekakvog Džakovića. Pa, kad je već sve jasno….

Olimp je pao, Olimpijada se nastavlja!!!

Pročitajte još:

(POTRESNO) Veteran i invalid Vujičić „prsa u prsa“ sa policijom: Nemojte da ginete zbog Đukanovića, zbog njega sam izgubio oko, 30 godina ne spavam!