Otović: Koliko je ljudi u našem Novome bez državljanstva, nemaju prava kao ostali stanovnici Crne Gore
Predsjednik Skupštine opštine Herceg Novi, Ivan Otović, koji je ujedno i nosilac liste Za budućnost Herceg Novog i Boke na predstojećim gradskim izborima, komentarisao je na svom Fejsbuk profilu situaciju oko ustavnog uređenja sprskoj jezika kao službenog.
Njegovo reagovanje prenosimo u cjelosti.
Baštinici ,,građanskih vrijednosti“ brane Crnu Goru tako što uskraćuju jedno od osnovnih prava iz kojih proizlaze brojna ne samo politička već i ekonomska i kulturna prava svojim komšijama, prijateljima, srodnicima. Pravo na dvojno državljanstvo.
Sam pomen ovog, kao i pitanja ustavnog određenja srpskog kao službenog jezika izaziva nešto što bi se moglo najbliže opisati kao masovna histerija parlamentarne opozicije ali i nekih partija koji pripadaju trenutnoj većini. Imamo i partije većine koje glasno ćute, a ta tišina je opasnija od zaglušujuće buke ,,branioca“ građanske Crne Gore.
Ukoliko ovu problematiku posmatramo sa pozicija parlamentarnih demokratija zapadnoga modela, vrijedi istaći da su kod skoro svih njih pitanja dvojnog državljanstva i određenja većinskog jezika kao službenog sastavni dio pravnog sistema. Nema sporenja, ne postoje relevantni društveni akteri koji svojim sugrađanima žele da oduzmu ova prava.
Međutim naša svakodnevnica je drugačija. Nažalost za mnoge je sasvim i pravično i pravedno da oni koji su rođeni, koji rade i doprinose razvoju Crne Gore nemaju pravo na državljanstvo. Iako se trude da to ne saopštavaju javno, lako se izvodi zaključak zašto im se ,,ne smije dati“ crnogorsko državljanstvo.
Nema više vremena za odlaganje, ne smijemo prihvatati njihove ni u čemu utemeljenje izgovore, čekali smo predugo. Svako od nas zna nekoga sa kim je odrastao, radio, nekoga sa kim prolazi kroz život, a da još čeka taj jedan papir. Koliko je takvih ljudi u našem Novome, koji tuđom krivicom nemaju prava kao ostali stanovnici Crne Gore.
Da ste bili toliko ažurni u vezi prava tih ljudi koji su građani drugog reda u državi u kojoj žive 30 godina koliko da jurite funkcije pred izbore, odavno bi sve bilo riješeno. Ne bi ljudi ostali uskraćeni za prava koja se svuda na svijetu u uređenim zemljama sa oštrom imigracionom politikom stiču za pet puta manje vrijeme. Ali vama sva priča traje od izbora do izbora dok se ne usadite u fotelje.