Otac Darko Đogo: Nada nema prava ni u koga do u Boga i u svoje ruke

Piše: Otac Darko Ristov Đogo

Ne treba biti ni prorok ni mudrac da razaznamo zašto se u ovom trenutku pokušava nasilna eliminacija srpskog naroda sa prostora AP Kosova i Metohije (pod okupacijom stranih snaga i albanskih terorista prerušenih u civilne vlasti). Geopolitički momenat se čini savršeno povoljnim za ponavljanje „Oluje“ ili bar martovskog pogroma, a nekim užasnim dosluhom onog demonskog u vremenu i ljudima uvijek se desi da takva iskušenja naročito se intenziviraju pred praznike – od Nikoljdana pa do Savindana svaki nenavisnik Crkve kao da intenzivira svoj hod ka propasti (sjetimo se da je izglasavanje onog sramnog i razbojničkog „Zakona“ o oduzimanju svetinja u Montenegru bio upravo u ovom periodu).

Takva vremena, kakvih nam nikada nije nedostajalo, zahtijevaju i mudrost i odlučnost, i borbenost i razumnost. Od nas traže neprekidnu molitvu za sve naše Srbe – i one na barikadama na sjeveru i one u okruženju južno od Ibra. Ako kao narod nismo u stanju da kupoholičarske euforije zamijenimo brigom i molitvom za naš narod, onda nas već nema, prestali samo da postojimo. Ipak, kao i te 2020.godine, kao i mnogih godina ranije, pokazali smo da nismo slama ni pljeva, da nas teška vremena sabiraju i u nama bude ono plemenito.

Danas je zabranom Srpskom Patrijarhu da ode u svoju i našu Pećaršiju najavljena sudbina svega srpskog pod okupacijom: odricanje od sebe ili progonstvo. Ako očekujemo da će jedan takav čin izazvati bilo kakvu osudu u svijetu zasnovanom na nasilju – ne treba da imamo iluzije. „Moć“ posuđena dojučerašnjim glavosječama iz UČK upravo im je posuđena jer se oduvijek računalo na njihovu bestijalnu neobazrivost na ljudske obzire.

Zato da i dalje spomenemo Kosovo poviše svakog vaselja našega, po psalamskoj riječi. Da se molimo da vremena laži i nasilja koliko je moguće mimoiđu ovaj narod koji je samo u HH vijeku već toliko propatio. Da u svakoj molitvi i dalje ne odstupimo od onog obećanja koje smo pjevali – onoga da „svi će Srbi kao Jugovići, za krst časni na Kosovo ići“. Zasad da se pomolimo, a sutra da pomognemo kako god da se od nas bude tražilo.

Jer i danas na Kosovu i Metohiji, kao nekada u Crnoj Gori, kao i u slučaju otimanja srpskog nasljeđa u tzv „BiH“, važi riječ tajnovidca:

Nada nema prava ni u koga do u Boga i u svoje ruke.