Otac braće Ćulafić: Vijeće sudija jače od Boga, ljudski život tretiraju kao životinjski

Vijeće sudija jače od Boga, ljudski život tretiraju kao životinjski, navodi u otvorenom pismu medijima otac braće Ćulafić Davorina i Danijela, Borislav Ćulafić, povodom izricanja presude, kojom je sudsko vijeće sačinjeno od Vesne Moštrokol, Branke Bošković i Vladimira Novovića, oslobodilo „egzekutora njegovih sinova“. On je naglasio da sudije Višeg suda kroz brojne presude pokazuju neskrivenu mržnju prema žrtvama, dok raznim zločincima iznalaze opravdanja za zloćudne „olakšavajuće okolnosti. Borislav Ćulafić ističe i da je vijeće sudija Vesne Moštrokol, Miljane Pavlićević i Natalije Boričić u ponovljenom suđenju, vršilo „najnehumaniju procesnu eutanaziju“ nad roditeljima braće ĆULAFIĆ, sa već unaprijed „znanom“ presudom.

Otvoreno pismo prenosimo u cjelosti:

Neizdrživo je i neodrživo, da jedne te iste sudije Višeg suda u Podgorici, godinama ljudski život tretiraju kao životinjski. Zaštićeni „crnim ogrtačem-togom“, ispod koje se „krije“ neograničena službena samovolja i neograničena službena moć, sa kojom, kroz brojne presude pokazuju neskrivenu mržnju prema žrtvama, dok raznim zločincima iznalaze opravdanja za zloćudne „olakšavajuće okolnosti“, na osnovu kojih „nekim čudom“ oslobođavaju ih krivice.

U svojstvu ovlašćenog predstavnika oštećene porodice ĆULAFIĆ, kako me bezdušno tretira zakonodavac, u ponovljenom suđenju po ukidnom rešenju Apelacionog suda (prvostepene) za roditelje braće ĆULAFIĆ oslobađajuće presude Mašanu Čoguriću, egzekutoru strijeljanja mojih sinova, zahvaljujući odluci prvostepenog Vijeća sudija, Vesne Moštrokol, Branke Bošković i presedavajućeg Vijeća sudija Vladimira Novovića.

Ponovljeno jednogodišnje suđenje je takođe bila ponovljena farsa od suđenja. Znajući da moram prkositi bolu, pokušavao sam snagom materjalnih dokaza da branim i dokažem istinu, sudijsko-tužilačko-porodično-podgoričkom lobiju. Uzalud. Vijeće sudija je jače od Boga. I pored navedene surove činjenice, primoran sam da dok trajem, dolazim iz daljine u Viši sud u Podgorici nadajući se da ću tamo naći pravdu. Dugo, od početka prvostepenog suđenja, ubijeđen sam bio da ulazim u crnogorski „hram pravde“, a ne u zgradu „platnog prometa“.

Sudija, Vladimir Novović, (za učinjeni genocid nad komplet četvoročlanom porodicom iz Gornjeg Polimlja, izrekao je uznemirujuću prvostepenu presudu, 13. i po godina zatvora, egzekutoru masakra. Iako, po krivičnom Zakoniku Crne Gore, samo za nedozvoljeno nošenje oružja, (tužilac Šoškić je napisao u optužnici DRŽANJE oružja!?), predviđena je kazna od 3. mjeseca, do 8. godina. Sudija Novović, sa Vesnom Moštrokol i Brankom Bošković, navedenom egzekutoru, odredili su 7. (sedam mjeseci ), za navedeno krivično djelo. Čudno je, da sudija Vladimir Novović, u svom javno dostupnom Imovinskom kartonu, nije dao saglasnost o pristupu podacima na računima bankarskih i drugih finansijskih institucija Agenciji za sprečavanje korupcije, na dan: 22.03.2017.g.

Jedan od razloga za prvostepenu presudu Novović je obrazložio činjenicom, da je prvostrijeljana žrtva, Danijel Ćulafić, na sebi imao majicu kratkih rukava, s namjerom da bi se tukao. Zanemarujući činjenicu, da je prvo strijeljani Danijel ĆULAFIĆ, nesrazmjerno slabijih fizičkih predispozicija, neuporedivo nižeg rasta, od egzekutora, sportiste koji je svaki dan trenirao dizanje tegova u teretani u kombinaciji s drugim vježbama za povećanje fizičke snage.

Na jedinoj javno dostupnoj fotografiji, koju nije uspio da ukloni sa jednog crnogorskog portala, blokiranjem svog fejsbuk profila, dok se organizovano 7 sati krio uz pomoć policije i braće, rođenog brata školovanog policajca iz Danilovgrada i bivšeg službenika policije u Podgorici.

Na jedinoj javno dostupnoj fotografiji, objavljenoj na portalu „Vijesti“ ekzekutor djeluje zastrašajuće fizički jak. A kritičnog dana i trena i sa revolverom u ruci, u kojem je bila stravična municija namijenjena za front.

Ponižavajuće je obrazloženje sudije Novovića i za stručnu i laičku javnost, da je nošenje majice kratkih rukava alibi za izrečenu prvostepenu presudu. Nakon javne prozivke zastupnika optužnice Miloša Šoškića, optužnice koja je doživjela krah, pod pritiskom javnosti, tužilac Šoškić je podnio žalbu Apelacionom sudu Crne Gore. Podnio je žalbu tada i advokat odbrane egzekutora masakra nad mojim sinovima Danilo Mićović.

I Šoškić i Mićović su bivši kolege iz Osnovnih tužilaštava. Dvojica bivših kolega, u Apelacionom sudu CG, na dan rasprave po žalbama nijesu zajedno prisustvovali raspravi, jer tužilac Miloš Šoškić nije prisustvovao iz njemu znanih razloga. Zašto, sa krahom optužnica koje zastupaju, tužioci u službi napreduju, uprkos fijasku optužnica koje kompromituju čitavo crnogorsko tužilaštvo. I ako ima tužilaca/tužiteljki od stručnog i moralnog kredibiliteta.

Pa zar među takvima nije Suzana Milić, koja je snagom optužnice odbranila braću Gojaćanin, od „ponovne pogibije“, za razliku od braće ĆULAFIĆ, nad kojima su, od prve pogibije, 15.februara 2014.godine, odlukama postupajućih sudija Višeg suda, izvršene „još dvije pogibije“. Nad njima mrtvim i njihovih roditelja (ko bajagi živim).

A koliko će ih još biti, ako tužilac Šoškić, po službenoj dužnosti uloži žalbu? Jer, nikom ne odgovara, niti ikom polaže službene račune zbog kraha svoje optužnice.

Pa zar je pravedno, da sud izriče maksimalnu kaznu samo zločincima, čije žrtve pripadaju moćnicima. Pa šta da radi crnogorska sirotinja? Da gleda „pokolj“ od crnogorskih zločinaca nad svojim najmilijim!? Da ih sahranjuje i oplakuje, satima, danima, mjesecima i godinama, do ponovnog sastanka, sa žrtvama. A do tada će sudovi vršiti procesnu eutanaziju, nad ostatkom familija, simulirajući suđenja.

Konkretno, Vijeće sudija kojim je predsjedavala sudkinja Vesna Moštrokol, Miljana Pavlićević i Natalija Boričić u ponovljenom suđenju, vršilo je „najnehumaniju procesnu eutanaziju“ nad roditeljima braće ĆULAFIĆ, sa već unaprijed „znanom“ presudom. Što je bukvalno Moštrokol i obznanila, na dan takozvane rekonstrukcije.

Ne primijetivši da se nalazim u njenoj blizini , u UO „Moskva“ Podgorica, na početku kazivanja prvog isfabrikovanog svjedoka Edina Kolašinca, svjedoka, saradnika egzekutora Mašana Čogurića, prvog komšije i druga iz djetinjstva, koji je statirao svog druga, egzekutora Čogurića. Sudija Moštrokol se primakla stolu za kojim je sjedio („saradnik“ odbrane) vještak, Božidar Bakić i kazala mu: „Ništa novo… Sve po starom….“ Na šta je Bakić klimajući glavom, „dolje – gore, „na Moštrokolinu „lozinku“ odgovorio: „Tako je“ …! Iz tih razloga sam tražio izuzeće sudije Moštrokol. Normalno, odnosno nenormalno, predsjednik Višeg suda Boris Savić odbio je sjutra dan zahtjev.

Na osnovu falcifikovanja zapisnika rekonstrukcije i drugih krivičnih djela koja su vršila službena lica u predmetu masakra nad braćom Ćulafić, rezultiralo je, za nas roditelje „oslobađanjem“ od krivične odgovornosti, teško ubistvo nad braćom ĆULAFIĆ, ranjavanje trudnice u osmom mjesecu trudnoće, Erne Baković, ugrožavanje života nerođenog djeteta Erne Baković dovođenjem u životnu opasnost Senadu Kolašinac, ugrožavanjem sigurnosti velikog broja prisutnih gostiju u UO „Moskva“, sa krivičnim djelom nedozvoljeno NOŠENJE oružja, presuda je uzmemirujuća i ponižavajuća za žrtve i njihovu porodicu.

Za sve navedeno, sudija Moštrokol još uvijek obrazlaže ponovljenu presudu 13. i po godina. Za mene oca, na osnovu sudske farse, kako u prvostepenom, tako i u ponovljenom postupku. I zato s razlogom, imao sam u kontinuitetu, stravično nepovjerenje prema sudu, za fer i pošteno suđenje, jer je sa obje istovjetne presude, skoro jednog te istog Vijeća, moje nepovjerenje bilo osnovano, o čemu sam u kontinuitetu obaveštavao saopštenjima, javnost. I zbog navedenih razloga, po zvaničnim istraživanjima, logično je da građani Crne Gore, nemaju povjerenje u crnogorsko pravosuđe i tužilaštvo. I to sa razlogom. Ali to nije utjeha za porodice žrtava.