Osmi međunarodni festival Ćirilicom
Organizatori najvažnije budvanske ljetnje manifestacije, JU Narodna biblioteka Budve „Miroslav Luketić“ i Udruženje izdavača i knjižara Crne Gore, najavili su svoj osmi međunarodni festival „Ćirilicom“, koji će se održati u Budvi, na sceni Između crkava, od 23. avgusta do 15. septembra 2024. godine.
Namjera organizatora je da, kao i unazad nekoliko godina, podignu kvalitet programa kao i da se svim sadržajima obrate kako sugrađanima i turistima tako i novim grupama gledalaca koje će privući svojim zanimljivim programom.
Prošle godine program je djelimično usmjeren ka djeci i mladima što je cilj i ove godine, čim se ovaj projekat stavlja na vrh onih koji među mladima i djecom promovišu ovo najljepše pismo.
Vrhunac čitavog trajanja festivala desio se prošle godine kada je gostovala čuvena poljska spisateljica, nobelovka, Olga Tokarčuk kao i kada je priređen niz vrhunskih dramskih programa zasnovanih na autentičnom
budvanskom i crnogorskom naslijeđu.
„Ćirilicom“ je danas prepoznat kao najveća i najduža ljetnja kulturna manifestacija čiji je cilj očuvanje jedinog autentičnog crnogorskog pisma – ćirilice te je stoga ovaj festival kako od učesnika tako i od posjetilaca prepoznat kao najvažniji događaj tog tipa na čitavom prostoru bivše Jugoslavije.
Festival će biti sastavljen od likovnog, muzičkog, dramskog i književnog segmenta.
Organizatori su izjavili da su tokom decembra prošle godine utvrđene sve glavne teme ovogodišnjeg festivala koji će po kompleksnosti i kvalitetu programa i obimu sadržaja biti još jedan korak naprijed u odnosu na ranije godine.
Javnost će u narednom periodu biti informisana o brojnim u konkretnim festivalskim programima čija je namjera da dodatno promovišu ćirilično i autentično nasijeđe na čemu je bazirana kompletna crnogorska kultura tokom perioda dužeg od pet stotina godina.
Kakva ćirilica i slovo j, sve je to postojalo prije Ćirila i Metodija, a tu podvalu smo prihvatili , kao i to da smo se naselili u 7 vijeku. Budalaštine. Pravi naziv našeg pisam je BUKVICA. I tačka. Vuk je jednostavno izbacio nerazumljivi knjiški i crkveni govor, slova i pisanje i uveo narodni govor, kojim se govorilo oduvijek i kojim će se govoriti, a oni koji ga truju stranim izrazima i koji bi htjeli neke tuđe zemlje za gospodare neka idu tamo.
Kada ćemo jednom zauvek izbaciti iz srpske ćirilice, slovo koje nikada nije postojalo u ćirilicu, i koji ikada nije trebao da se ubaci u naše pismo, a to je franusko-nemačko“ slovo „J“, koji su nam nametnulu bečki spijuni i srbofovni jugosloveni tokom 19 veka. Da podsetim da slovo „J“ koji čak nije ni latinsko, pošto u latinski jezik, a i u trenutni italijanski jezik slovo „J“ ne postoji.
Predlažem da se vrati staro pravoslavno slovensko slovo “ Й й „, koji je prisytan kod Rusa, Ukrajinaca, Bijelorusa i Bugara. U ovoj porodici pravoslanim slovenskim narodima fali srpski narod. Takođe da podsetim, da Rusi u početkom 20 veka uopšte nisu imali probleme da reformišu svoju ćirilicu, to je za oni koji bi odmah rekli da je to previše komplikovana stvar.
Ubacivanjem slovo „J“ je označen kao početak jugoslavizam i rasističke retorike protiv srpskog naroda u 19 veku, čak je i naša crkva smatrala da je ubacivanjem slovo J pokušaj pokatoličenje Srba. Slovo je sibolizuje zločinačku politiku pod imenom „Jugoslavizam“, jednom zauvek to treba proterati iz srpske istorije kao zlo koja kao zaraza otruje srpsko društvo skoro 150 godina.
Azbuka bi ovako sledila :
A – B – V – G – D – Đ – E – Ž – Z – I – Й (J) – K – L – LJ – M – N – NJ – O – P – R – S – T – Ć – U – F – H – C – Č – DŽ – Š
Primer prave srpske ćirilice :
“ ZAVЙEŠTANJE ЙEZIKA
Čuvaйte, čedo moйe milo, йezik kao zemlju. Riйeč se može izgubiti kao grad, kao zemlja, kao duša. A šta йe narod izgubi li йezik, zemlju, dušu?
Ne uzimaйte tuđu riйeč u svoйa usta. Uzmeš li tuđu riйeč, znaй da йe nisi osvoйio, nego si sebe potuđio. Bolje ti йe izgubiti naйveći i naйtvrđi grad svoйe zemlje, nego naйmanju i naйnenznatniйu riйeč svoga йezika.
Zemlje i države ne osvaйaйu se samo mačevima nego i йezicima. Znaй da te йe nepriйatelj onoliko osvoйio i pokorio koliko ti йe riйeči potrao i svoйih poturio.
Narod koйi izgubi svoйe riйeči prestaйe biti narod.
Postoйi, čedo moйe, bolest koйa napada йezik kao zaraza tiйelo. Pamtim йa takve zaraze i moriйe йezika. Biva to naйčešće na rubovima naroda, na dodirima йednog naroda sa drugim, tamo gdйe se йezik йednog naroda tare o йezik drugog naroda.
Dva naroda, milo moйe, mogu se biti i mogu se miriti. Dva йezika nikada se pomiriti ne mogu. Dva naroda mogu živйeti u naйvećem miru i ljubavi, ali njihovi йezici mogu samo ratovati. Kad god se dva йezika susretnu i izmiйešaйu, oni su kao dviйe voйske u bici na život i smrt. Dok se god u toй bici čuйe йedan i drugi йezik, borba йe ravnopravna, kad počinje da se bolje i više čuйe йedan od njih, taй će prevladati. Naйposliйe se čuйe samo йedan. Bitka йe završena. Nestao йe йedan йezik, nestao йe йedan narod.
Znaй, čedo moйe, da ta bitka između йezika ne traйe dan-dva, kao bitka među voйskama, niti godinu-dviйe, kao rat među narodima, nego viйek ili dva, a to йe za йezik isto tako mala mйera vremena kao za čovйeka tren ili dva. Zato йe čedo moйe bolje izgubiti sve bitke i ratove nego izgubiti йezik. Posliйe izgubljenog йezika nema naroda.
„