Oproštajni hvalospjev NATO-u

Piše: Jovan Lakićević

Znam da je krajnje neukusno citirati sebe u bilo kojoj prilici, ali se iskreno nadam da mi posjetioci ovog Portala neće zamjeriti na jednoj rečenici koju sam u svom poslednjem tekstu, posvećenom nepočinstvima u seriji aktuelnog premijera CG, ispisao:

„Da su u pitanju, sportski rečeno, greške u koracima, čovjek bi se još mogao nadati. Ali, kad je svaki korak – greška, onda, bojim se, tu više nema ni nade, ni popravke.“

Poslednja je sadržana u cjelokupnoj izjavi ko zna čijeg premijera, posvećenoj najvećoj  zločinačkoj organizaciji Planete, zvanoj NATO, u koju nas je njegov politički  istomišljenik Milo, mimo volje ogromne većine naroda, na svoju ruku „vizionarski“ upisao prije  četiri godine…

Ne bih da je komentarišem u cjelini (to su na najbolji način učinili posjetioci IN4S!), ali hoću samo jednu, bojim se krajnje lažljivu  rečenicu profesora, koja glasi, otprilike: „Crna Gora se opredijelila za evroatlantske integracije, jer su ona mjera boljeg i kvalitetnijeg života i jedina vodilja ka svijetloj budućnosti za nas i našu djecu.“

Aman, profesore, kad se to Crna Gora opredijelila za ovakvu Vašu i Poglavnikovu „svijetlu budućnost“?

Uopšte me više ne zanima da li vas dvojica, služite istoj adresi, ali, kumim vas Bogom, u vašim citatima ostavite i CG i njen narod po strani!

Profesore, upravo se navršava onih 200 dana, za koje ste sa Vašom privatnom (uz pomoć ambasada i druge familije) Vladom tražili toleranciju kako bi  razvlastili zločinačku, korumpiranu i privatnu državu „prve familije“ i od CG napravili demokratsku i prosperitetnu državu…

Ono u čemu ste jedino uspjeli jeste – da  marginalizujete i gotovo potpuno sa oficijelne političke scene uklonite Koaliciju koja Vas je na vlast dovela…

Ne bih  ovoj prilikom  da ponavljam moju početnu sumnju da ste Vi jedan od agenata „spavača“ koji se uvukao u krilo naše Crkve, ali ovolika i ovakva Vaša transformacija, profesore, nažalost, upravo svjedoči o tome!  Ono što bih volio da znam, ali mi Vi sigurno nećete reći, ko je bio na onoj Vašoj sramotnoj posjeti Patrjaršiji, kao četvrti   član „delegacije“. Nije li to, možda, bio izvjesni gospodin  Votkinson, kao čovjek iz Britanske ambasade? Ako je on, onda je, bar meni, sve jasno.

Ali, i ako nije, i Vi i Vaš potpredsjednik, vjerujem da imate iste jasle, da ne kažem korita. On kao uzdanica određene Ambasade, a Vi, kao spavač, njegov poslušnik!  Ono što mi neće biti sasvim jasno, jeste Vaša odglumnjena uloga na dočeku novog Mitropolita u Podgorivi. Zapravo, meni je jasna, ali, bojim se, nije vjerujućem narodu, pa ni novom Mitropolitu. Moram da Vas pitam, kako ste, uopšte, imali obraza da se pojavite u Podgorici, poslije onoga što ste napravili u Beogradu, uoči izbora novog Mitropolita, kad ste odbili da potpišete Sporazum između Patrijaršije SPC i CG, zbog čega ste tamo i došli?

Ono što me više zabrinjava, jeste govor jednog od čelnika DF, Andrije Mandića, na toj svetkovini u Podgorici, koji je, rukovodeći se riječima novog Mitropolita o potrebi jedinstva i pomirenja, u zdravici izrekao nešto što bih i ja, vjerovatno, na toj svetkovini učinio, o potrebi uspostavljanja i obnavljanja nekog „prekinutog bratskog kola, da se u duhu bratstva nađe zajednička riječ“…

Ali, s kim, Mandiću, zaboga? Naročito poslije ovih hvalospjeva aktuelnog premijera, posvećenih NATOu. Mislim da je dovoljno što je prosrpska koalicija bila jednom žrtva nametnutoga rješenja, koje ništa dobro nije donijelo, ne samo njoj, nego ni Crnoj Gori. I da se od te žrtve zadugo neće oporaviti.

Vrijeme je da se nakon 200 dana svedu bilansi ove, ne samo antisrpske, nego i antinarodne vladavine u Crnoj Gori, da se ovo vrijeme označi kao izgubljeno što se tiče onih krucijalnih narodnih nada oličenih u radikalnim promjenama izdajničkog i zločinačkog režima. I da se, u skladu sa bilansima, najbrojnija pobjednička koalicija odredi prema budućim potezima.

Pri tome, naravno, valja imati na umu da je zlosrećna CG, voljom prethodnih vlastodržaca, postala klasična kolonija, koja se sa sobom ni zašta ne pita, već mora da sluša ono što joj se kaže. To je, recimo, najočitija posledica toliko hvaljenog učlanjenja u NATO.

Da li baš mora?

Uz napomenu da nikad nije morala, doskora, i da se po tome bitno razlikovala od sličnih državnih tvorevina, i služila na ponos svojim žiteljima, CG predstoji ozbiljna transformacija: ili će biti ono što je danas, mala kolonija kojom upravljaju zapadne ambasade uz pomoć raznih opunomoćenih poglavnika, premijera i zamjenika, ili samostalna, suverena i od svih mentora, ponajviše zapadnih, nezavisna država, kojom će upravljati oni koje narod izabere?

Ovo se naročito odnosi za slučaj da dođe do novih izbora, koji su gotovo na vidiku, na kojima će se konačno vidjeti šta je pretežna volja crnogorskog naroda.  U to nesumnjivo spada i ocjena porazne politike nacionalnog samoporicanja, čiji je promotor aktuelni premijer Krivokapić.  On će, najvjerovatnije biti čelnik neke druge, ili pete kolone (što mu, prirodno, i pripada), ali neće nikad više biti na čelu one pobjedničke!

Sa tim je, valjda, gotovo.  A trebalo bi da bude i sa njegovom  relativno kratkotrajnom, ali –  poraznom vladavinom…

Pročitajte JOŠ:

Izdaja za šaku dolara!