Opoziciona satira ili javni linč? Provokatorske karikature i govor mržnje

Skandalozna naslovna strana lista Danas, na kojoj je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prikazan kao žrtva eksplozije sa odsječenom glavom, izazvala je oštre reakcije u javnosti. Ministar odbrane Bratislav Gašić ocijenio je da je riječ o „čistom govoru mržnje, političkoj provokaciji i moralnoj degradaciji“, upozoravajući da takvi prizori nisu umjetnost, već prizivanje nasilja protiv legalno izabranog predsjednika.

(FOTO) Selaković o sramnoj karikaturi u Danasu: Najodvratniji govor mržnje hoće da prihvatimo i tolerišemo

Gašić je podsjetio da se godinama sprovode kampanje dehumanizacije – od crtanja meta, preko prijetnji porodici, do grafičkih prikaza obješenog ili ubijenog predsjednika – sa ciljem da se oslabi institucionalni poredak i naruši državna stabilnost.

Ministar kulture Nikola Selaković istakao je da ovakvi prikazi predstavljaju dio „kulturne okupacije“ čiji je krajnji cilj rušenje tradicionalnog sistema vrijednosti srpskog naroda. Prema njegovim riječima, ovakve poruke nisu ništa drugo do instrument „tajkunske mašinerije“ za širenje laži i podsticanje mržnje.

Kako bi reagovao Zapad?

Iako se pojedini domaći mediji pozivaju na umjetničke slobode, iskustva iz zapadnih zemalja pokazuju da ovakve predstave nisu tretirane kao bezazlena satira. Postoji svjež primjer iz Sjedinjenih Američkih Država kada je stendap-komičarka Keti Grifin 2017. godine objavila fotografiju na kojoj drži „odsječenu glavu“ Donalda Trampa, tadašnjeg predsjednika SAD. Reakcija javnosti i institucija bila je munjevita – fotografija je osuđena kao degutantna i opasna, Grifin je ostala bez brojnih ugovora, suspendovana sa događaja, a njena karijera pretrpjela je težak udarac.

Ovaj primjer jasno pokazuje da ni u zemljama sa dugom demokratskom tradicijom i širokim spektrom slobode govora nije prihvatljivo javno predstavljati obezglavljivanje aktuelnog predsjednika. Razlog je jednostavan – takve slike mogu biti shvaćene kao podstrek na nasilje, normalizuju radikalni politički diskurs i narušavaju povjerenje u institucije.

Nema ništa naivno u „umjetnosti“ koja prikazuje nasilje

Pod plaštom umjetničkog izraza ne može se opravdavati sadržaj koji otvoreno promoviše nasilje i mržnju. Kada se legitimno izabrani lider države prikazuje kao ubijen ili obezglavljen, to nije satira, već poruka koja prelazi granicu zdravog političkog dijaloga i ulazi u domen opasne propagande.

Takvi sadržaji, bilo u Srbiji, bilo u svijetu, imaju potencijal da ohrabre ekstremne pojedince ili grupe da nasilje pretoče u stvarnost. Zato je reakcija društva i institucija na ovakve pojave ne samo opravdana, nego i nužna radi očuvanja javnog mira i bezbjednosti.